Altokumulus: Čupave ovčice i neobični oblici

Altokumulus (Ac) je šarolik oblak koji može imati izuzetno mnogo oblika. To su oblaci srednjeg sloja sastavljeni od mnogih manjih elemenata koji mogu, ali ne moraju biti spojeni. Neki izgledaju kao “ovčice”, a neki podsjećaju na leteće tanjure.

Naziv na engleskom: altocumulus
Ime dolazi od: lat. altum visok i cumulus hrpa, gomila

Altokumulus uistinu može imati tisuću lica. Od pitomih “ovčica” rasutih nebom do dramatičnih lećastih grdosija iznad planina, gledajući ih teško bismo pomislili da ta dva oblaka imaju nešto zajedničko, kamoli da su istog roda.

To su oblaci srednje visine; nalazimo ih između 2 i 7 kilometara iznad tla. Obično su barem donekle grupirani u manje krpice ili pokrivače koji zaklanjaju veći dio neba (stratiformis). Poznati su već spomenuti lećasti altokumulusi (lenticularis). Čupave grudice vrste floccus vrlo su simpatične, a tornjići castellanusa upozoravaju na nestabilnost afmosfere i najavljuju mogućnost grmljavinskog nevremena kasnije u danu.

Pojedini elementi altokumulusa obično su kutne veličine između 1 i 5 stupnjeva, kad ih gledamo najmanje 30° iznad horizonta. Manji od toga su cirokumulusi, a veći stratokumulusi.

Vrste altokumulusa

Altokumulus ima pet vrsta:

1. Altocumulus stratiformis (Ac str) – prostrani pokrivač ili sloj sastavljen od međusobno spojenih ili razdvojenih oblačića. To je uvjerljivo najčešća vrsta altokumulusa.
2. Altocumulus lenticularis (Ac len) – oblak u obliku leće ili badema, često vrlo izdužen i jasnih, oštrih rubova. Može biti sastavljen od malih, tijesno zbijenih elemenata, ili jedinstvena, glatka oblačna masa s izraženim zasjenjivanjem.
3. Altocumulus castellanus (Ac cas) – tornjići nalik malim kumulusima koji se uzdižu okomito iz zajedničke vodoravne baze. Izgledaju kao da su poredani u redove i posebno su upadljivi kada se oblak gleda sa strane. Podsjećaju na bedeme srednjovjekovnih dvoraca. Pojava ovih oblaka znak je nestabilnosti atmosfere i može biti najava grmljavinskih nevremena kasnije u danu. Mogu prerasti u kumulus (congestus) te potom i u kumulonimbus.
4. Altocumulus floccus (Ac flo) – male čupave krpice nalik sićušnim kumulusima. Donji su im dijelovi nepravilni i često iz njih vise vlaknasti pramenovi (virge od kristalića leda). Kao i castellanus, floccus je također indikator nestabilnosti u sloju atmosfere u kojem se pojavljuje. Ponekad nastaje raspadom baza castellanusa.
5. Altocumulus volutus (Ac vol) – dugačak, vodoravan, cjevasti oblak. Često izgleda kao da polako rotira oko vodoravne osi. Obično je samo jedna linija i rijetko se prostire od obzora do obzora. Ova vrsta altokumulusa je rijetka.

Podvrste altokumulusa

1. translucidus (Ac tr) – krpa, pokrivač ili sloj altokumulusa pri čemu je veći dio oblaka dovoljno proziran da se vidi gdje su Sunce i Mjesec. Tipično za stratiformis i lenticularis.
2. perlucidus (Ac pe) – altokumulus čiji su pojedini elementi dovoljno razmaknuti da se između njih vide Sunce, Mjesec, plavo nebo ili viši oblaci. Česta podvrsta stratiformisa.
3. opacus (Ac op) – altokumulus čiji je veći dio dovoljno neproziran da potpuno sakrije Sunce i Mjesec. Baza mu je najčešće ravna i samo se čini da je sastavljena od više elemenata zbog neravne gornje površine. No, ponekad može biti neravna i tada su elementi jasno uočljivi, posebno kad je Sunce nisko. Najčešće se pojavljuje kod stratiformisa.
4. duplicatus (Ac du) – altokumulus sastavljen od dvaju ili više slojeva jedan ispod drugoga, bliskih i ponekad djelomično spojenih. Pojavljuje se kod stratiformisa i lenticularisa.
5. undulatus (Ac un) – altokumulus sastavljen od odvojenih ili spojenih elemenata, izduženih i uglavnom paralelnih, ili poredanih u nizove i redove kao da se radi o dva odvojena valovita uzorka.
6. radiatus (Ac ra) – altokumulus u približno ravnim, paralelnim vrpcama, koje se zbog učinka perspektive čine kao da se sastaju prema horizontu ili prema dvjema nasuprotnim točkama na horizontu.
7. lacunosus (Ac la) – sloj ili krpe altokumulusa s manje-više pravilno raspoređenim okruglim rupama. Mnoge od njih imaju čupave rubove i često su u uzorku mreže ili saća. Detalji oblaka brzo se mijenjaju.

Dopunske odlike

1. Altocumulus asperitas (Ac asp) – altokumulus (obično stratiformis) dramatično valovite podnice, nalik na površinu mora gledanu odozdo.
2. Altocumulus cavum (Ac cav) – altokumulus s okruglim rupama ili kanalima, često s ledenim virgama u sredini, najčešće nastalih prolaskom zrakoplova (→ rupe u oblacima).
3. Altocumulus fluctus (Ac flu) – oblaci nalik na stilizirane oceanske valove; K-H oblaci (od Kelvin-Helmholtzove nestabilnosti).
4. Altocumulus mamma (Ac mam) – džepovi hladnijeg zraka koji tonu ispod podnice oblaka, podsjećaju na dojke ili vime.
5. Altocumulus virga (Ac vir) – tanke zavjese ili pramenovi oblaka koji ne dolaze do tla. Bijele virge floccusa koje ostanu nakon što se sam oblak raspadne klasificiraju se kao cirusi.

Kako razlikovati altokumulus od drugih oblaka

Za razliku od cirusa, altokumulusi ne izgledaju vlaknasto niti svilenasto. Mogu imati elemente u obliku pločica, valjčića i sličnih kojih kod cirusa nema, a mogu biti i zasjenjeni, što također cirusima nije svojstveno. Cirusi nisu valoviti, nemaju virge i na njima se ne može vidjeti vijenac.

Što se tiče virge, dokle god oblak ima dio koji nije vlaknasti ili nalik na zavjesu identificira se kao altokumulus. Kad taj dio nestane i ostane samo virga, oblak je cirus.

Altokumulusi mogu biti slični cirokumulusima. Osnovna razlika je u tome što su cirokumulusi na većoj visini pa njihovi elementi izgledaju manji, uglavnom manji od 1°. Cirokumulusi se uglavnom druže s cirusima i cirostratusima i nešto su rjeđi od altokumulusa.

Od altostratusa se razlikuje po već spomenutim mogućim oblačnim elementima u obliku pločica, valjaka i sličnima. Altokumulus može biti dovoljno tanak da se vidi Sunčev i Mjesečev disk, dok altostratus u najboljem slučaju otkriva Sunce i Mjesec samo kao nejasne svijetle mrlje. Nema pannus ni oborinu, a ne pojavljuju se ni halo ni irizacija.

Altokumulus je u naravi sličan stratokumulusu, ali je na većoj visini. Njegovi su elementi stoga manji, u pravilu između 1 i 5° (kad se gledaju na kutnoj visini od najmanje 30° iznad horizonta). Također, za razliku od slabe oborine koja može pratiti stratokumulus, iz altokumulusa ništa ne dolazi do tla.

Naposljetku, altokumulus floccus može biti sličan kumulusu vrste fractus, humilis i mediocris. Za razliku od njih, altokumulusi često imaju vlaknaste virge; baza kumulusa obično je ravna. Također, altokumulusi su općenito manji od kumulusa i češće su grupirani u skupine ili krpe, dok su kumulusi skloniji biti odvojeni.

Poveznice

WMO International Cloud Atlas: Altocumulus
What’s This Cloud: Altocumulus