Blog – razno

Kad anticiklona i temperaturna inverzija nizine zaviju u sivilo i maglu, pogled s planina u unutrašnjosti Hrvatske može biti uistinu zanimljiv. Ovako je to bilo jedne siječanjske nedjelje na Ivanščici.

Meteori, sateliti i zrakoplovi imaju nešto zajedničko: ostavljaju svijetle tragove na fotografijama noćnog neba snimljenima dugom ekspozicijom. Sateliti i zrakoplovi vrlo su česti, meteore je ipak teže uhvatiti. Budući da su im “svjetlosni potpisi” slični, mnogi sateliti i zrakoplovi, u želji autora za slavom, bivaju proglašeni meteorima. Ovdje je kratak vodič kako ih prepoznati.

Astrofotografija je posebno područje fotografije o čijim se kriterijima autentičnosti mogu voditi rasprave beskonačne poput samog svemira. Ipak, jedno bi pravilo iz opće fotografije trebalo važiti i za nju: da su nebo i zemlja dio istog kadra, odnosno da su istih relativnih kutnih veličina i na istim mjestima. Barem u razumnoj mjeri. “Napuhano” nebo primamljivo je jer izgleda dramatičnije. Autori to često prešute ili, suočeni s kritikom, odbijaju priznati, čak i kad su im kadrovi očito astronomski nemogući.

Nikakva drama, ali zgodno uhvaćen trenutak. Išli su svaki svojim putem, a ti su im se putevi ukrižali baš u blizini Koprivnice. Ovo i nije tako neobična pojava, pogotovo u turističkoj sezoni.

Nije lako biti suvremeni novinar. Treba skupljati stvari iz puno izvora, prevesti ih na hrvatski, staviti neki pretjeran naslov i tako par desetaka puta na dan. Ponekad* se dogodi da nemate pojma o temi članka koji prepisujete i prevodite. Tako, recimo, ispadne da “nitko nikada nije snimio zeleni bljesak“. Objavio je to Jutarnji 29. travnja. […]

Portal Istra24 16. ožujka 2024. objavio je članak o “nebeskom fenomenu” iznad Pule koji je njihova čitateljica snimila večer ranije. Sam “fenomen” i nije pretjerano zanimljiv, ali objašnjenje koje je navedeno u tekstu izuzetno je pogrešno.

Bijeli balon na vrući zrak uznemirio je stanovnike Međimurja i okolice Varaždina. U dovoljnoj mjeri, čini se, da netko nazove policiju.