Cirkumzenitni luk: Smiješak na nebu

Piše: Marko Posavec

Cirkumzenitni luk optička je pojava iz obitelji haloa. To je sjajan luk vrlo izraženih boja visoko na nebu. Središte luka okrenuto je prema Suncu, a opisan je oko zenita.

Naziv na engleskom: circumzenithal arc (CZA)
Popularan, ali netočan naziv: obrnuta duga

Cirkumzenitni luk
Cirkumzenitni luk, dio lijepe predstave atmosferske optike iznad Koprivnice 8. ožujka 2012. S donje strane dotiče ga supralateralni luk. Snimio Marko Posavec.

Cirkumzenitni luk vrlo je upečatljiv prizor. Za razliku od većine drugih pojava iz obitelji haloa, on je često sjajan i vrlo živopisnih boja. Boje su mu zapravo čišće od duginih. Vidi se visoko na nebu, ponekad zajedno s halom, pasuncima i drugim pojavama. Nikad nije potpuna kružnica oko zenita*. Ravno je iznad Sunca, otprilike dvostruko dalje od haloa promjera 22°.

To je puno rjeđi Kernov luk.

Budući da je riječ o jednom od češćih haloa, nije neobično da ovaj luk dospije u medije kad se pojavi. Netko ga je prozvao obrnutom dugom, jer kao nalikuje na dugu samo nije okrenut prema gore nego prema dolje. Možemo razumjeti motivaciju koja stoji iza toga, ali to ipak nije točno. Ovo nije duga i s dugom nema gotovo nikakve veze:

  • Cirkumzenitni luk, kao i ostale pojave iz obitelji haloa, nastaje lomom svjetlosti na kristalićima leda. Dugu stvaraju kapljice vode.
  • Duga je na suprotnoj strani neba od Sunca. Cirkumzenitni je luk, kako mu i ime govori, opisan oko zenita.

Još jedan popularan naziv za ovu pojavu je smiješak na nebu. I to je jasno odakle dolazi.

Les Cowley smatra ga najljepšim od svih haloa.

Sjajna predstava haloa 8. ožujka 2012.
Bliži pogled na cirkumzenitni luk s naslovne fotografije. Bila je to odlična predstava raznih pojava iz obitelji haloa. Primijetite koliko je cirkumzenitni sjajniji i jačih boja od ostalih lukova i haloa. Snimio Marko Posavec, Koprivnica, 8. ožujka 2012. Kutna visina Sunca bila je 24°.

Kako nastaje

Cirkumzenitni luk stvaraju isti kristalići leda odgovorni za pasunca. To su šesterostrane prizmice u obliku pločica: široke baze i kraćih stranica. Orijentiraju se tako da su im baze položene paralelno s tlom. Sunčeva svjetlost u njih ulazi s gornje strane (kroz gornju bazu) i izlazi kroz jednu od vertikalnih stranica. Budući da su baza i stranica pod kutem od 90°, takva refrakcija stvara jake i izuzetno dobro definirane boje. Cirkumzenitni luk ima čišće boje od duge, u smislu da se manje “prelijevaju” jedna u drugu.

Za više detalja skočite na Atmospheric Optics. Dok ne budu gotove vlastite ilustracije.

Cirkumzenitni luk na tankim cirusima
Cirkumzenitni luk na tankim cirusima. Ispod njega vide se sasvim blijede naznake supralateralnog luka. Snimio Marko Posavec, Koprivnica, 7. travnja 2016.

Kako ga vidjeti

Hoće li se cirkumzenitni luk vidjeti i kako će izgledati ovisi ne samo o kristalićima leda nego i o kutnoj visini Sunca. Ne može se vidjeti kada je Sunce više od 32,3° iznad horizonta. Tada zrake svjetlosti ne mogu izaći kroz stranicu prizmice već se odbijaju od nje u unutrašnjost kristala. Naposljetku izlaze kroz donju bazu i čine dio parhelijske kružnice.

Kada je Sunce nisko, cirkumzenitni je luk bljeđi. Isto tako, kad je visina Sunca blizu granice od oko 32°, luk je samo raznobojna mrljica na nebu. Najbolje se vidi kada je Sunce oko 22° iznad horizonta.

Potražite ga prema zenitu kada je Sunce nisko i pogotovo ako se vide pasunca.