Cirus: Tanašni pramenovi, zavijuci, ‘kobilji repovi’ i ‘riblje kosti’

Objavljeno: 22. 10. 2023. 22:34 Zadnja izmjena: 15. 2. 2024. 9:46

Piše: Marko Posavec

Cirus (Ci) tanak je oblak sastavljen od finih bijelih pramenova, krpica ili uskih pojaseva. Često ima vlaknasti izgled ili nalikuje svilenkastoj kopreni. Nalaze se na velikoj visini i građeni su od kristalića leda. Na njima se mogu vidjeti halo i srodne pojave te irizacija.

Naziv na engleskom: cirrus
Ime dolazi od: lat. cirrus čuperak, pramen, kovrča

Cirus fibratus — Cirus vrste fibratus. Snimio Marko Posavec, 3. lipnja 2019.

Cirus je jedan od najraznovrsnijih rodova oblaka. Pojavljuje se u mnogim oblicima, ali svima im je nešto zajedničko. Prvo, jako su visoko: ciruse nalazimo na visinama između 5 i 15 kilometara. Tamo je hladno pa nisu građeni od kapljica vode već od kristalića leda. Zbog toga i izgledaju drugačije od ostalih oblaka. Nisu u velikom, relativno bezličnom sloju kao cirostratus niti su sitne grudice kao cirokumulus. Cirusi imaju svoj đir.

Zato ih je razmjerno lako prepoznati. Oblak koji izgleda poput pramenova kose ili čuperaka dlake? Najvjerojatnije cirus. Tanki, jasno odvojeni pojasevi razvučeni preko neba? Cirus. Mali “zarezići” ili zavijuci? Također. Velika formacija tankih oblaka u obliku riblje kosti? Da, i to.

Cirusi mogu biti i umjetno stvoreni: tragovi zrakoplova (cirrus homogenitus) u povoljnim se uvjetima mogu pretvoriti u obične ciruse (cirrus homomutatus).

Oblaci roda cirus u sumrak — Cirusi u sumrak iznad sloja niskih stratokumulusa. Snimio Marko Posavec, Platak, 22. studenoga 2009.

Vrste cirusa

Cirrus fibratus (Ci fib) – gotovo ravni ili manje-više nepravilno zavijeni bijeli pramenovi. Uvijek su fini i nježni te ne završavaju kukicama ili čupercima. Većina pramenova jasno je odvojena od drugih.
Cirrus uncinus (Ci unc) – cirus bez sivih dijelova. Pramenovi su mu često u obliku zareza, a na vrhu završavaju kukicom ili čuperkom. Gornji dio tog završetka nije u obliku protuberance, odnosno grudice. Ti se oblaci ponekad zovu “kobilji repovi” (eng. mares’ tails) i u narodu su često smatrani predznakom promjene vremena.
Cirrus spissatus (Ci spi) – cirus u krpama, dovoljno gust da bude sivkast kad se gleda prema Suncu. Može prekriti Sunce, zastrti njegov obris ili ga čak sakriti. Spissatus često nastaje iz gornjeg dijela kumulonimbusa.
Cirrus castellanus (Ci cas) – prilično gust cirus u obliku malih zaobljenih i vlaknastih tornjića ili grudica koje se dižu iz zajedničke baze. Ponekad je nazubljen ili nalikuje vrhovima bedema srednjovjekovnih dvoraca. Prividna širina tih tornjića može biti manja ili veća od jednog stupnja kad se gleda više od 30° iznad obzora, za razliku od cirokumulusa castellanusa kod kojeg im je širina uvijek manja od 1°.
Cirrus floccus (Ci flo) – manje ili više odvojeni, mali, zaobljeni čuperci, često s repovima. Prividna širina čuperaka može biti manja ili veća od jednog stupnja (gledana najmanje 30° iznad obzora), opet za razliku od cirokumulusa castellanusa kod kojeg su manji od 1°.

Cirus vrste spissatus u sumrak — Cirus vrste *spissatus* u sumrak. Budući da su cirusi visoko na nebu, posljednje Sunčeve zrake boje ih lijepim nijansama dok je tlo već u debeloj sjeni. Snimio Marko Posavec, 9. rujna 2021.

Cirrus spissatus — Cirus vrste *spissatus*. Snimio Marko Posavec, ušće Neretve, 26. ožujka 2010.

Cirrus uncinus — Cirus vrste *uncinus* – oblika “zareza” s čuperkom na vrhu. Snimio Marko Posavec, 15. lipnja 2012.

Podvrste cirusa

Cirrus intortus (Ci in) – cirus vrlo nepravilno zakrivljenih, često prividno nasumično zapetljanih pramenova.
Cirrus radiatus (Ci ra) – cirusi poredani u paralelne pruge koje, zbog učinka perspektive, djeluju kao da se međusobno približavaju prema točki (ili dvije nasuprotne točke) na horizontu. Te su pruge često djelomično sastavljene od cirokumulusa ili cirostratusa.
Cirrus vertebratus (Ci ve) – cirus čiji su elementi raspoređeni tako da podsjećaju na kralježnicu, rebra ili riblju kost.
Cirrus duplicatus (Ci du) – cirus raspoređen u slojeve na malo različitim visinama. Slojevi mogu na mjestima biti spojeni. Većina fibratusa i uncinusa pripada ovoj podvrsti.

Cirrus vertebratus — Cirus podvrste *vertebratus* – nalik na kralježnicu ili riblju kost. Snimio Marko Posavec, Koprivnica, 27. srpnja 2023.

Dopunske odlike

Cirrus fluctus (Ci flu) – cirusi čiji je gornji rub nalik kovrčavama ili oceanskim valovima. Nastaju zbog Kelvin-Helmholtzove nestabilnosti (različite brzine vjetra u susjednim slojevima zraka).
Cirrus mamma (Ci mam) – vrećice ili džepovi s donje strane oblaka. Nastaju spuštanjem hladnijeg zraka, a ponekad podsjećaju na dojke ili vime pa su po tome nazvani.

Obje se dopunske odlike obično vezuju uz vrstu spissatus.

Umjetni cirusi

Cirus nema pridruženih oblaka, ali ima jedan poseban i vrlo čest oblik. Kondenzacijski tragovi iza zrakoplovnih motora u naravi su oblak poput cirusa: sastoje se od ledenih kristalića. To je onda cirus homogenitus – sufiks homogenitus znači “nastao djelovanjem čovjeka”. Nema podvrsta ni dopunskih odlika jer se neposredno nakon prolaska zrakoplova vrlo brzo mijenja.

Oblaci lako nastaju iza zrakoplovnih motora. Gore je hladno, ispuh motora je topao i pun vodene pare te drugih produkata sagorijevanja; oni daju mnogobrojne jezgre nukleacije oko kojih se kristalići mogu stvoriti. Para se kondenzira i brzo ledi, ali u uvjetima stabilne atmosfere i niske vlažnosti zraka brzo i nestaje. Tada se tragovi mogu vidjeti samo nekoliko stotina metara iza zrakoplova.

Tragovi zrakoplova - cirus homogenitus i zreliji, razvijeni oblik cirus homomutatus — Kondenzacijski tragovi zrakoplova u uvjetima velike vlažnosti u gornjoj troposferi šire se i razvijaju u daljnje oblake. Cirusi *homogenitus* pretvaraju se u *homomutatus* i prekrivaju velike dijelove neba. Snimio Marko Posavec, 24. rujna 2014. (Panoramska fotografija)

U povoljnim uvjetima, međutim, takvi oblaci mogu se dalje razvijati. Budući da zrakoplovni motori izbacuju i popriličnu količinu topline, mikrokonvekcija pretvara cirus u cirokumulus homogenitus. Prepoznajemo ga po malim grudicama u tragu zrakoplova.

A ako je zrak dovoljno vlažan, vodena para iz kondenzacijskih tragova može dovesti do prezasićenja i oblak se može širiti u cirus ili cirostratus. Tada dobiva sufiks homomutatus – oblak nastao od umjetnog oblaka. Cirostratus homomutatus je tanak, mutan oblačni sloj nastao širenjem cirusa homogenitusa, odnosno kondenzacijskih tragova zrakoplova. Takvi se cirusi i cirostratusi po svojim obilježjima svrstavaju po gore navedenim vrstama, podvrstama i dopunskim odlikama te im se dodaje sufiks homomutatus.

Kako razlikovati cirus od drugih oblaka

Za razliku od grudičastih ili zrnatih cirokumulusa, cirusi izgledaju vlaknasto ili svilenkasto. Na cirusima se ne vidi vijenac ni irizacija (ali se mogu vidjeti pojave iz obitelji haloa poput pasunca). Deblji cirus može biti zasjenjen, što cirokumulusima nije svojstveno. Naposljetku, cirusi nemaju virge.

Ciruse je ponekad teže razlikovati od cirostratusa, osobito kad su nisko nad obzorom. Općenito, struktura cirusa manje je jednolična. Ako su u krpicama ili pojasevima, oni su obično uski. Deblji cirusi mogu zakloniti Sunce i Mjesec dok se kroz cirostratus njihovi diskovi uvijek vide. U pravilu nemaju opsežnijih valovitih struktura (undulatus) niti se na njima vidi vijenac. Na cirusima se mogu vidjeti halo i srodne pojave, ali samo kao ulomci. Mogu, doduše rijetko, imati dopunsku odliku mamma – obično kod vrste spissatus.

Altokumulusi obično imaju elemente u obliku pločica, valjaka i slično. Osim toga, ne izgledaju pretežno vlaknasto ili svilenkasto poput cirusa. Često su zasjenjeni, što se kod cirusa primjećuje slabo i samo kod spissatusa. Mogu biti valoviti, imati virge i pokazivati vijenac. Ništa od toga nije svojstveno cirusima.

Cirusi veće debljine eventualno mogu nalikovati krpicama altostratusa. No, od njega se obično manje prostiru horizontalno i gotovo su sasvim bijeli. Nemaju oborine ni virge i nisu valoviti.