Zašto su munje ponekad crvene
Crvene munje neformalni je naziv za munje viđene noću ili u sumrak na većoj udaljenosti. Zbog više zraka između njih i promatrača dolazi do pojačanog raspršenja svjetlosti. Stoga su bljeskovi udaljenih munja crveniji, iz istog razloga zašto su Sunce i Mjesec pri izlasku i zalasku crveni.
Izvori svjetlosti nisko na nebu postaju sve crveniji. Navikli smo gledati narančasto ili crveno Sunce na zalasku, a poznat nam je i dramatičan prizor crvenog punog Mjeseca kako se pomalja iza horizonta. Čak i ako u suton ne vidimo samo Sunce, jasno nam je da je nebo promijenilo boju. Na zapadu više nije plavo nego žuto, narančasto, ružičasto, ponekad duboko crveno…
Za sve je to zaslužna naša atmosfera. Zemlja je okrugla, a atmosfera je omotač oko nje. To znači da kad gledamo ravno gore, gledamo kroz puno manje zraka nego kad gledamo prema horizontu. Ovako:
Tijekom dana nebo je plave boje. Sunčeva svjetlost raspršuje se na molekulama zraka i to ponajviše ona u plavom dijelu spektra. Plava je tako rasuta svugdje po nebu, osim izravno u smjeru Sunca. To se zove Rayleighjevo raspršenje. No, čak i danju, primjećujemo da nebo uz horizont nije jednako plavo kao visoko gore. U tom smjeru zraka ima mnogo više, raspršenje je jače, boja se izgubi.
Kada je izvor svjetlosti niže nad horizontom, raspršenje njegove svjetlosti postaje toliko jako da plave više gotovo i nema. Tada prevladavaju preostale boje, one na drugom kraju vidljivog spektra: žuta i crvena. Osim toga, nisko na nebu svjetlost ne mijenjaju samo molekule zraka nego i razne druge čestice. Prašina, dim, vodena para, sve ono što ispušta ljudska civilizacija uglavnom se drži nižih slojeva zraka. Kad gledamo prema horizontu, gledamo kroz sve to i svjetlost Sunca, Mjeseca, pa i munja dodatno se prigušuje. Zato su munje koje sijevaju u daljini često vidljivo narančaste ili crvene.
Noćne munje
Sijevanje se noću može vidjeti s velike udaljenosti. U prosječnim uvjetima zapaža se do nekih 200 kilometara, ali u izuzetno bistrom zraku i dalje. Tu naravno više ne vidimo same munje, ali vidimo difuzne bljeskove.
Postoji još jedan razlog zašto noću često vidimo bljeskove munja dalje nego danju. (OK, osim zato što je mrak). Noću je sloj zraka bliže tlu hladniji i može nastati temperaturna inverzija, kada je zrak hladniji uz tlo nego na nekoj visini iznad njega. Takav prizemni zrak ne podržava uzdizanje – konvekciju – potrebnu za nastanak grmljavinskih oblaka jer se zrak diže kada temperatura po visini naglo pada. Konvekcija tako ne može početi pri tlu nego na nešto većoj visini. Zbog toga su i baze oblaka na većoj visini i veći je razmak između njih i tla.
Kad iz oblaka sijevnu munje, bolje ih vidimo naprosto zato što ih sam oblak manje skriva; imaju dulji put kroz čisti zrak od oblaka do zemlje. Kad je baza oblaka vrlo nisko, što je obično slučaj kod najjačih oluja, vidljivi dio munja razmjerno je kratak jer ih većinom skriva oblak. Iznimka su one koje sijevaju sasvim izvan oblaka ili vodoravno. Munje su noću spektakularne, raskošne i nadaleko vidljive. A ponekad i crvene.
