Glorija
Glorija je niz raznobojnih prstenova opisanih oko točke nasuprot Suncu. Nastaje odbijanjem i ogibom svjetlosti na sitnim kapljicama vode u oblacima ili magli.
Naziv na engleskom: glory
Dobro poznata planinarima i čestim putnicima avionom, glorija se vidi samo ispod horizonta, osim u zalazak ili izlazak Sunca. Moramo imati izvor svjetlosti, što je najčešće Sunce, i biti barem ponešto iznad tla*. Središte glorije je antisolarna točka – točka na nebu točno nasuprot Suncu. Izgleda kao niz raznobojnih koncentričnih prstenova, obično na sloju oblaka ili magle. U povoljnim uvjetima, u središtu joj se vidi brokenska sablast – sjena promatrača.
To su najčešći preduvjeti za gloriju, ali nisu pravilo. Ako znate gdje ju tražiti, možete ju naći na puno mjesta – čak i u zatvorenim prostorima.
Svaki promatrač vidi svoju gloriju. Planinari koji stoje jedno do drugoga vidjet će ju svaki oko svoje sjene. Uzmemo li fotoaparat u ruku, na fotografiji će glorija biti oko sjene fotoaparata.
Kako nastaje glorija i zašto je tajnovita
Glorija nastaje odbijanjem i ogibom svjetlosti na sitnim kapljicama vode u oblacima ili magli. Kapljice raspršuju svjetlost unatrag, prema promatraču. Boje i njihov raspored nalik su vijencu. Vijenac, međutim, ima sjajniji središnji dio (aureolu). Glorija zato ima jasnije prstenove i češće ih se vidi više nego kod vijenca.
Pojednostavljeno rečeno, gloriju stvaraju zrake svjetlosti koje ulaze u kapljicu na njenim nasuprotnim rubovima. U kapljici se odbijaju jednom i pritom stvaraju površinske valove pomoću kojih se vraćaju pod kutem većim od 170°. Interferencija tih dviju zraka daje gloriji njen prstenasti uzorak. To je jako grubo opisano. Preciznija teorija nastanka glorije poprilično je komplicirana i još uvijek nepotpuna*; tko želi, može početi ovdje.
Geometrija i difrakcija ne objašnjavaju sasvim putanje svjetlosti kojima nastaje glorija. Zraci svjetla fali 14,4° da bi se vratila pod kutem od 180°. Geometrijski to nije moguće jer kapljice ne lome svjetlost toliko. Svjetlost se, međutim, na unutarnjoj stijenci kapljice ponaša kao površinski val i malo “klizne” duž nje prilikom ulaska, odbijanja i izlaska. Taman toliko da nadoknadi tih 14,4°. Uvjet za to je da uđe u kapljicu pod vrlo malim kutem – na samom rubu. U posljednje vrijeme kod glorija se spominju i kvantna svojstva svjetlosti, ali to je uistinu debelo izvan okvira ovog weba.
Glorija nije duga
Za gloriju često kažu da je “kružna duga”, no to nikako nije točno. Duga nastaje u puno većim kapljicama vode. I sama je puno veća: polumjer duge je 42°, a glorije oko 5 do 20°, ovisno o veličini kapljica. Osim toga, nastaju vrlo različitim procesima.
Teoretski, duga i glorija mogu se vidjeti u isto vrijeme. Bila bi potrebna kiša, Sunčeva svjetlost i oblak ili magla u smjeru suprotnom od Sunca.
Kao i kod vijenca, veličina glorije ovisi o veličini kapljica koje ju stvaraju. Manje kapljice stvorit će veću gloriju, veće kapljice manju. Također, kao i kod drugih sličnih pojava koje nastaju ogibom svjetlosti, kapljice jednolike veličine dat će jasniju gloriju živopisnijih boja.
