Indeks pojmova

Ovo je indeks pojmova, odnosno kazalo s kratkim definicijama i poveznicama na odgovarajuće tekstove, ako postoje. Vjerojatno nikada neće biti potpun.

A

aerodinamički kondenzacijski tragovi – oblačaste ili magličaste vrpce ili plohe iza zrakoplova. Nastaju kondenzacijom vodene pare uslijed pada tlaka i temperature zraka dok prelazi preko krila ili površine rotora / propelera.

afel – točka putanje nebeskog tijela koje kruži oko Sunca u kojoj je to tijelo najdalje od Sunca. Suprotna točka je perihel.

Aleksandrova tamna vrpca – pojas tamnijeg neba između glavne i sporedne duge. Tamo ni glavna ni sporedna duga ne šalju raspršenu svjetlost.

altokumulus (Ac) – oblak srednjeg sloja sastavljen od mnogih manjih elemenata koji mogu, ali ne moraju biti spojeni. Neki izgledaju kao “ovčice”, a neki podsjećaju na leteće tanjure. Elementi su mu prividnog promjera između 1 i 5 stupnjeva.

altostratus (As) – sivkast ili plavičast, srednje visok oblačni pokrivač. Može biti naboranog i vlaknastog izgleda, ili pak potpuno jednoličan. Često prekriva cijelo nebo ili njegov veći dio. Dijelovi su mu dovoljno tanki da se kroz njih Sunce barem nazire, kao kroz mliječno staklo, ali halo se ne pojavljuje. Ponekad se mogu vidjeti vijenac i irizacija.

antikrepuskularne zrake (protusutonske zrake) – blijede zrake Sunčeve svjetlosti koje se vide na suprotnom dijelu neba od Sunca. Zbog učinka perspektive izgledaju kao da se sastaju u daljini. Nastaju od sjena oblaka.

antirep (eng. antitail) – “šiljak” ili ravna crta koja se ponekad pruža od glave kometa u suprotnom smjeru od glavnog repa, prema Suncu umjesto od njega. To je Sunčeva svjetlost raspršena duž prašine koju je komet ostavio za sobom prolazeći blizu Sunca, a nije više dovoljno gusta da ju vidimo kao pravi rep. Sastoji se od krupnije prašine, manje podložne rasipanju pod utjecajem Sunčevog vjetra pa ostaje u orbiti kometa. Kada Zemlja prođe kroz orbitalnu ravninu kometa, taj pojas prašine gledamo postrance, Sunce ga pozadinski osvjetljava i vidimo ga kao svijetlu liniju.

antisolarna točka – točka na zamišljenoj nebeskoj sferi točno nasuprot Suncu. Ako je Sunce iznad horizonta, antisolarna točka je ispod njega. Ako je Sunce na horizontu točno na zapadu, antisolarna točka je na horizontu točno na istoku.

aparicija (eng. apparition) – pojava i razdoblje vidljivosti nekog nebeskog tijela. Na primjer, aparicija kometa je razdoblje njegove vidljivosti na Zemljinom nebu. Večernja aparicija Venere je razdoblje vidljivosti Venere na večernjem nebu, nakon Sunčeva zalaska, sve do prelaska na jutarnje nebo kada počinje njezina jutarnja aparicija.

apogej – točka putanje nebeskog tijela koje kruži oko Zemlje u kojoj je to tijelo najdalje od Zemlje. Suprotna točka je perigej.

arcus (lat. luk, eng. shelf cloud, skraćeno arc) – dopunska odlika kumulonimbusa i kumulusa; oblak u obliku police, valjka ili niskog luka prijetećeg izgleda. Obično se nalazi na prednjem dijelu baze kumulonimbusa, u rijetkim slučajevima kumulusa.

asperitas (lat. hrapavost, skraćeno asp) – dopunska odlika altokumulusa ili stratokumulusa; oblak s podnicom dramatičnog izgleda, nalik na valove koji se lome.

aureola – svijetli krug oko izvora svjetlosti (Sunca, Mjeseca, sjajnijih zvijezda ili planeta). Nastaje kao i vijenac, ogibom svjetlosti na česticama u atmosferi. Oko središta je plavičasta, zatim bijela i na vanjskom rubu crvenkasta ili smećkasta.

Aurora – rimska božica zore. → polarna svjetlost.

B

bijela duga → maglena duga

brokenska sablast (brockenska sablast, eng. Brocken spectre) – tamna projekcija sjene promatrača na oblaku ili magli, izdužena zbog učinka perspektive. Često se vidi u planinskim predjelima, u središtu glorije.

C

cataractagenitus (lat. cataracta vodopad + genitus stvoren, skraćeno cagen) – oblaci koji nastaju prskanjem i isparavanjem vode iznad vodopada. Obično su stratusi, rjeđe kumulusi.

cauda (lat. rep, skraćeno cau) – dopunska odlika kumulonimbusa; “rep” koji se proteže horizontalno iz murusa (oblačnog zida). Označava jak usis toplog i vlažnog zraka te upućuje na to da se radi o jakoj oluji.

cavum – dopunska odlika oblaka → rupe u oblacima, → kanali u oblacima

cirkumhorizontski luk – optička pojava iz obitelji haloa, luk dobro izraženih boja, uvijek paralelan s horizontom. Može se vidjeti samo kad je Sunce 58° visoko ili više.

cirkumzenitni luk – optička pojava iz obitelji haloa, sjajan luk vrlo izraženih boja visoko na nebu. Središte luka okrenuto je prema Suncu, a opisan je oko zenita.

cirokumulus (Cc) – tanak, visok oblak u obliku bijele krpe, pokrivača ili sloja. Sastavljen je od vrlo malih elemenata, kao od zrnaca ili nabora koji mogu biti spojeni ili razdvojeni. Manje-više su pravilno poredani. Većina elemenata manja je od jednog stupnja.

cirostratus (Cs) – tanak i proziran oblak koji poput vela prekriva cijelo nebo ili njegov dio. Može imati vlaknast ili blago valovit izgled. Cirostratus je oblak koji najčešće stvara halo i srodne pojave.

cirus (Ci) – tanak oblak sastavljen od finih bijelih pramenova, krpica ili uskih pojaseva. Često ima vlaknasti izgled ili nalikuje svilenkastoj kopreni. Nalaze se na velikoj visini i građeni su od kristalića leda. Na njima se mogu vidjeti halo i srodne pojave te irizacija.

Crowova nestabilnost – proces koji uzrokuje raspad dvaju paralelnih zračnih vrtloga suprotne rotacije, na primjer u brazdi zrakoplova. Vrtlozi djeluju jedan na drugoga tako da pojačavaju inicijalne i okolišno uvjetovane nesavršenosti te se približavaju i raspadaju u prstenove ili omče (“Crow omče”)
→ hibridni kondenzacijski tragovi
→ režnjevi kondenzacijskih tragova

crvena duga – duga koja se vidi kada je Sunce na samom zalasku, kada je njegova svjetlost prigušena i crvenija. Tada je i sama duga crvena.

crvene munje – munje viđene u sumrak ili noću s veće udaljenosti. Zbog raspršenja svjetlosti u atmosferi poprimaju narančastu ili crvenkastu boju.

crveni luk (eng. stable auroral red arc, SAR) – blijedi pojas crvenog žara koji se pojavljuje tijekom geomagnetskih oluja, često zajedno s polarnom svjetlošću. Nastaje pobuđivanjem kisikovih atoma u visokoj atmosferi prijenosom energije iz prstenaste struje čestica oko našeg planeta.

D

dabrov rep → flumen

duga – optička pojava u obliku raznobojnih koncentričnih lukova. Nastaje lomom, odbijanjem i rasipanjem zraka svjetlosti u kapljicama vode. Najčešće se vidi kada ispred promatrača pada kiša, a iza njega sja Sunce.

duga na magli → maglena duga.

F

flammagenitus (lat. flamma plamen + genitus stvoren, skraćeno flgen) – kumulus ili kumulonimbus nastao uzdizanjem vrućeg zraka iznad aktivnog šumskog požara. Takav oblak zove se pirokumulus ili pirokumulonimbus.

fluctus (lat. val, skraćeno flu) – dopunska odlika oblaka; oblaci nalik na oceanske valove, Kelvin-Helmholtzovi oblaci (od Kelvin-Helmholtzove nestabilnosti), skraćeno K-H oblaci. Uzrokuje ih velika razlika u brzini vjetra u slojevima zraka. Pojavljuje se kod cirusa, altokumulusa, kumulusa, stratusa i stratokumulusa.

flumen (lat. teći, struja, rijeka, skraćeno flm) – pridruženi oblak (kumulonimbusu); “dabrov rep”, pojas toplog i vlažnog zraka koji “teče” u kumulonimbus. Veći je i viši od caude, i za razliku od nje nije povezan s murusom.

fotometeor (svjetlosna pojava, optička pojava) – meteorološki naziv za svaku optičku pojavu nastalu promjenom putanje zraka svjetlosti zbog odbijanja (refleksije), loma (refrakcije), ogiba (difrakcije), interferencije i raspršivanja (disperzije) na česticama u atmosferi, tlu ili na samim slojevima zraka u atmosferi.

G

glorija – niz raznobojnih prstenova opisanih oko točke nasuprot Suncu. Nastaje odbijanjem i ogibom svjetlosti na sitnim kapljicama vode u oblacima ili magli.

grom iz vedra neba (eng. bolt from the blue) – munja koja počinje u oblaku i zatim izlazi iz njega sa strane, putuje horizontalno i udara u tlo ili morsku površinu na velikoj udaljenosti od oblaka. Takve se munje često zovu “pozitivne munje” iako to uglavnom nisu.

H

halo – u užem smislu, optička pojava nastala lomom svjetlosti na kristalićima leda u atmosferi, u obliku svijetlog prstena oko Sunca ili Mjeseca polumjera 22°. U širem smislu, obitelj sličnih pojava koje nastaju lomom i odbijanjem svjetlosti na kristalićima leda.

helijakični izlazak/zalazak (eng. heliacal rising/setting) – prvo pojavljivanje nebeskog tijela neposredno pred Sunčev izlazak ili posljednje pred Sunčev zalazak. Najpoznatiji je Siriusov helijakični izlazak kada se, nakon ljetnog razdoblja nevidljivosti, pojavljuje pred svitanje u kolovozu. To je bio značajan događaj u kalendaru starih Egipćana jer je najavljivao godišnje poplave Nila. Iz naših krajeva događa se 16. ili 17. kolovoza.

hibridni kondenzacijski tragovi – ispušni tragovi zrakoplova koje oblikuju turbulentni vrtlozi u brazdi. Pojavljuju se kao dvije deblje vrpce koje se ubrzo nakon prolaska zrakoplova mogu izvitoperiti u razne omče, kružiće i čvoriće prije nego što nestanu.
→ Crowova nestabilnost
→ režnjevi kondenzacijskih tragova

homogenitus (lat. homo čovjek + genitus stvoren, skraćeno hogen) – oblaci nastali ljudskim djelovanjem. Mogu biti cirusi, stratusi i kumulusi. Ako kondenzacijski tragovi zrakoplova potraju dulje od 10 minuta, klasificiraju se kao cirrus homogenitus. Ako takav oblak potraje i dulje te se proširi i postane klasični cirus, klasificira se kao homomutatus. Stratus homogenitus i cumulus homogenitus obično se odnose na oblake nastale iznad toplana i elektrana. → homomutatus

homomutatus (lat. homo čovjek + mutatus pretvoren, skraćeno homut) – oblak nastao umjetnim putem (homogenitus) koji se u povoljnim uvjetima pretvara u oblak prirodnog izgleda. Kondenzacijski tragovi zrakoplova (cirrus homogenitus) mogu naposljetku izgledati kao običan cirus (cirrus homomutatus), cirokumulus (cirrocumulus homomutatus) ili cirostratus (cirrostratus homomutatus). → homogenitus

I

incus (lat. nakovanj, skraćeno inc) – dopunska odlika kumulonimbusa; gornji, ledeni dio olujnog oblaka koji se raširi u oblik koji iz daljine podsjeća na nakovanj.

iridescentni oblaci → irizacija.

irizacija – pojava prelijevanja boja na oblacima. Nastaje ogibom svjetlosti na kapljicama vode ili kristalićima leda. Najčešće se vidi na visokim oblacima: cirusima, cirokumulusima i altokumulusima. Takve šarene oblake još zovemo iridescentnim oblacima.

ISS → Međunarodna svemirska postaja.

izlazak Sunca → Sunčev izlazak.

K

kanali u oblacima (cavum) – praznine u oblačnom sloju nastale kao posljedica prolaska zrakoplova. Veće su od rasplinjujućih tragova i od njih se razlikuju po veličini, dugotrajnosti i prisutnosti ledene virge. Nastaju na isti način kao i rupe u oblacima, smrzavanjem pothlađene vodene pare u kristaliće leda koji potom padaju iz oblaka.

kitova usta (eng. whale’s mouth) – neformalni naziv za divlje, uzburkane oblake koji se pojavljuju neposredno iza olujne fronte, često na stražnjoj strani oblačnog luka. Njihova je pojava praćena snažnim udarima vjetra koji označavaju početak oluje.

kondenzacijski tragovi (eng. contrails) – oblačne pruge ili plohe koje za sobom ostavljaju zrakoplovi u letu. Nastaju naglim hlađenjem vodene pare u ispuhu zrakoplovnih motora. Ponekad brzo nestaju, a ponekad potraju dugo i pretvore se u druge vrste oblaka → cirus homogenitus i homomutatus.
→ vidi i: aerodinamički kondenzacijski tragovi

korona
– u meteorologiji: → vijenac
– u astronomiji:
(1) vanjski dio atmosfere Sunca (i drugih zvijezda). Vrlo je rijedak i vrlo visoke temperature, više od milijun Celzijevih stupnjeva. Može se vidjeti prilikom potpune pomrčine Sunca, a oblik joj prati silnice Sunčeva magnetskog polja.
(2) oblik reljefa na Veneri.

koronin izbačaj (eng. coronal mass ejection, CME) – oblak plazme koji sa Sunca putuje u okolni prostor. Nastaje “pucanjem” dijela Sunčeva magnetskog polja i često je povezan sa Sunčevim bljeskovima i eruptivnim prominencijama. Može zahvatiti Zemlju i dovesti do poremećaja njezinog magnetskog polja te uzrokovati geomagnetsku oluju i polarnu svjetlost.

kotač duge – prizor koji možemo vidjeti kada mali oblaci zaklone dijelove svjetlosti koja čini dugu. U duginom krugu tada nastaju praznine – sjene oblaka – i izgleda nam kao svijetli kotač s tamnim žbicama.

krepuskularne zrake (sutonske zrake) – svijetle zrake Sunčeve svjetlosti koje se izmjenjuju s tamnim, zasjenjenim područjima. Zbog učinka perspektive izgledaju kao da se poput lepeze šire iz smjera Sunca, premda su u stvarnosti paralelne. → sjene oblaka

kumulonimbus (Cb) – oblak koji donosi nevrijeme. To je krupan, gust oblak velike visine, oblika planine ili tornja. Gornji dio često mu je raširen i gladak pa poprima izgled nakovnja. Obično ga prati grmljavina, jaka kiša, ponekad i tuča te jak vjetar.

kumulus (Cu) – nizak, grudast oblak oštrih obrisa. Ako se jače razvija uspravno, gornji dio nalikuje na cvjetaču. Plitki i pitomi kumulusi oblaci su lijepa vremena. Vertikalno razvijeni kumulusi mogu prerasti u kumulonimbuse. Bijele su boje uz tamniju, uglavnom ravnu podnicu.

L

lažna sunca → pasunca

M

maglena duga (bijela duga, duga na magli) – blijedi luk nalik dugi, ali s vrlo slabim bojama ili potpuno bez njih. Nastaje na sličan način kao obična duga, samo na manjim kapljicama. Može se vidjeti na granici magle i Sunčeve svjetlosti.

mamma (lat. dojka, vime, skraćeno mam) – dopunska odlika oblaka u obliku izbočina na donjoj strani matičnog oblaka. Nastaju spuštanjem džepova hladnijeg zraka, iako točan mehanizam još nije precizno utvrđen. Mogu se pojaviti na cirusima, cirokumulusima, altokumulusima, altostratusima, stratokumulusima i kumulonimbusima – uz njih se najčešće vezuju. Takvi oblaci često se zovu mammatus (“mammatusi”), no to nije službeni naziv.

mammatus → mamma

Međunarodna svemirska postaja (International Space Station, ISS) – istraživački kompleks u niskoj Zemljinoj orbiti. Najveći umjetni objekt u svemiru. Zbog svoje velike površine koja odražava Sunčevu svjetlost vrlo je sjajna, otprilike poput Venere, i lako vidljiva sa Zemlje.

meteor
– u astronomiji: kratkotrajni svijetli trag sićušnog nebeskog tijela koje je ušlo u Zemljinu atmosferu te se zbog otpora zraka usijalo i isparilo;
– u meteorologiji: pojava koja se uočava u atmosferi ili na Zemljinoj površini; može biti skup lebdećih tekućih ili čvrstih čestica, oborina, talog ili naslaga. Može biti svjetlosne ili električne naravi. Postoje četiri skupine meteora: hidrometeori (npr. kiša), litometeori (npr. prašina), fotometeori (npr. halo), elektrometeori (npr. munja).

meteorski pljusak (pljusak meteora) – povećana aktivnost meteora u određeno doba godine. Događa se kada Zemlja uđe u oblak čestica koje je za sobom ostavilo nebesko tijelo, obično komet.

meteorski roj (meteoroidni potok) – oblak sitnih čestica koje za sobom ostavlja nebesko tijelo, obično komet, čija putanja siječe Zemljinu. Jednom godišnje stoga vidimo povećanu aktivnost meteora kada te čestice ulijeću u Zemljinu atmosferu. To zovemo meteorski pljusak.

Metonov ciklus – razdoblje od 19 godina nakon kojeg se Mjesečeve mijene pojavljuju gotovo u isto vrijeme. Nazvan je po Metonu, grčkom astronomu iz Atene koji se hrvao s greškama tadašnjeg lunarno-solarnog kalendara.

Mjesečev X – prividni oblik nastao igrom svjetla i sjene na površini Mjeseca. Može se vidjeti nekoliko sati uoči Mjesečeve prve četvrti. Stvaraju ga oblici reljefa na granicama triju kratera pod točno određenim kutom osvijetljenja.

Mjesečeva duga (duga na mjesečini) – duga koja se vidi noću, na Mjesečevoj svjetlosti umjesto Sunčeve. Rjeđa je od dnevne duge jer Mjesec mora biti pun ili gotovo pun.

Mjesečeva iluzija – optička varka zbog koje nam Mjesec na horizontu izgleda veći nego što je u stvarnosti.

murus (lat. zid, eng. wall cloud) – dopunska odlika kumulonimbusa; spušteni dio oblaka nalik na zid ispod baze. Označava mjesto najjačeg uzlaznog strujanja zraka. Ako rotira, tamo može nastati tornado.

N

nakovanj → incus

nebeski žar (noćni žar, rumen atmosfere, eng. airglow) – slabašno zračenje atmosfere, uglavnom nevidljivo golim okom. Nastaje fotokemijskim procesima u višim slojevima zraka. Najčešće je crvene ili zelene boje i često je u pojasevima ili vrpcama.

nimbostratus (Ns) – sivi oblačni sloj, često prilično taman. Donosi kišu ili snijeg, bez sijevanja i grmljavine. Dovoljno je debeo da u potpunosti sakrije Sunce. Ispod njega često se vide manji, rastrgani oblaci.

noćni svjetleći oblaci (noktilucentni oblaci) – tanki i vrlo visoki oblaci koji se mogu vidjeti kada je Sunce malo ispod horizonta. Nalikuju pramenovima cirusa, električno su plavi ili srebrnkasti, ponekad crvenkasti. Najviši oblaci u Zemljinoj atmosferi. Kad se promatraju iz svemira, zovu se polarni mezosferski oblaci.

noktilucentni oblaci → noćni svjetleći oblaci

O

obdanica – svijetli dio dana kao jedinice vremena; trajanje razdoblja od izlaska do zalaska Sunca.

oblaganje (depozicija, uleđivanje) – izravan prijelaz tvari iz plinovitog u čvrsto agregatno stanje; proces suprotan sublimaciji.

opisani halo – optička pojava iz obitelji haloa, blijedi oval ili oblik “leptirovih krila” oko Sunca, nastao spajanjem tangentnih lukova.

P

pannus (lat. krpa, skraćeno pan) – pridruženi oblak; mali, rastrgani oblaci ispod baze matičnog oblaka (altostratusa, nimbostratusa, kumulusa ili kumulonimbusa).

parhelijska kružnica – optička pojava iz obitelji haloa, blijed i bezbojan prsten koji opisuje cijelo nebo, na istoj kutnoj visini kao i Sunce.

pasunca – lažna sunca, parheliji, optičke pojave iz obitelji haloa, svijetle mrlje često jarkih boja 22 ili više stupnjeva lijevo i desno od Sunca.

peludni vijenac (peludna korona) – vijenac je koji nastaje ogibom svjetlosti na zrncima peludi u zraku. Često je ovalnog oblika, a najlakše se vidi kada je Sunce nisko.

pepeljasta svjetlost (Zemljina svjetlost, eng. ashen glow, earthlight, earthshine) – slabašan sjaj koji ponekad vidimo na noćnoj strani Mjeseca. Kada je Mjesec tanak srp, ta osvijetljenost omogućuje nam da vidimo cijeli njegov disk. Riječ je o Sunčevoj svjetlosti koja se odražava od Zemlje.

perigej – točka putanje nebeskog tijela koje kruži oko Zemlje u kojoj je to tijelo najbliže Zemlji. Suprotna točka je apogej.

perihel – točka putanje nebeskog tijela koje kruži oko Sunca u kojoj je to tijelo najbliže Suncu. Suprotna točka je afel.

pileus (lat. kapa, skraćeno pil) – pridruženi oblak; gladak oblak u obliku kape ili plašta oko kumulonimbusa ili tornjastog kumulusa. Može ih biti više odjednom.

pirokumulonimbus → flammagenitus

pirokumulus → flammagenitus

plavi Mjesec – treći pun Mjesec u godišnjem dobu koje ih iznimno ima četiri. Po suvremenoj intepretaciji, premda izvorno netočnoj, drugi pun Mjesec u kalendarskom mjesecu.

polarna svjetlost (aurora) – svjetlosna pojava u višim slojevima atmosfere. Može biti u obliku lukova, prstenova, zavjesa, snopova ili svijetlih ploha. Nastaje međudjelovanjem Sunčevog vjetra i Zemljinog magnetskog polja. U iznimnim slučajevima može se vidjeti iz Hrvatske.

polarni mezosferski oblaci → noćni svjetleći oblaci

pozitivna munja → grom iz vedra neba

praecipitatio (lat. pad) – dopunska odlika oblaka; oborina.

prekobrojne duge – blijedi lukovi koji se ponekad vide tik do unutarnjeg ruba glavne duge. Nastaju u relativno malim kapljicama vode podjednakih veličina. U njima prevladavaju zelena, ružičasta i ljubičasta boja.

premašujući vrh (eng. overshooting top) – kupolasta izbočina na vrhu nakovnja kumulonimbusa. Označava mjesto gdje je uzlazna struja probila tropopauzu. Ako dulje potraje, znak je jake oluje. → kumulonimbus

protusutonske zrake → antikrepuskularne zrake

protusutonski luk → Venerin pojas

R

radijant – izvorišna točka meteorskog pljuska; točka na nebu iz koje prividno izviru svi meteori određenog meteorskog roja. Zapravo je točka prema kojoj se u danom trenutku kreće Zemlja.

rasplinjujući trag letenja (disipacijski trag) – pruga vedrine u oblačnom sloju, prouzročena prolaskom zrakoplova kroz tanji oblak. Nastaje zagrijavanjem oblaka toplinom iz ispuha zrakoplovnih motora. Razlikuje se od kanala u oblacima.

Rayleighjevo raspršenje – raspršivanje Sunčeve svjetlosti na molekulama zraka znatno manjima od valnih duljina vidljivog spektra. Svjetlost kraćih valnih duljina (ljubičasta i plava) jače se raspršuje od duljih (žuta i crvena). Zbog toga je nebo plavo.

režnjevi kondenzacijskih tragova (en. contrail lobes) – oblačasti oblici nalik na ispupčenja, zareze ili zupce u tragovima zrakoplova, nastali vrtloženjem zraka u brazdi iza zrakoplova.
→ hibridni tragovi
→ Crowova nestabilnost

rupe u oblacima (cavum) – okrugle ili ovalne praznine u oblačnom sloju, često s virgom u sredini. Uzrokuje ih prolazak zrakoplova.

S

SAR → crveni luk

scintilacija → svjetlucanje

silvagenitus (lat. silva šuma + genitus stvoren, skraćeno sigen) – oblak (stratus) nastao ishlapljivanjem vode iz šume.

sizigija – poravnanje na pravcu triju ili više nebeskih tijela koja su u zajedničkom gravitacijskom sustavu. Na primjer, kada su Mjesec, Zemlja i Sunce na jednoj liniji. Ako je Zemlja u sredini, Mjesec je pun, a ponekad se dogodi i pomrčina Mjeseca. Ako je Mjesec u sredini onda je mlađak, a ponekad se dogodi i pomrčina Sunca.

sjene oblaka – tamna područja neba do kojih Sunčeva svjetlost izravno ne dopire jer ju zaklanjaju oblaci. Mogu biti prilično dramatične i privlačne za promatranje.

sporadični meteor – meteor čije podrijetlo nije vezano ni uz jedan poznati meteorski roj. To je trag čestice (meteoroida) koja je nasumično uletjela u Zemljinu atmosferu.

sporedna duga (sekundarna duga) – raznobojni luk koji se ponekad vidi oko glavne duge. Nastaje nakon dvije refleksije svjetlosti u kapljici vode. Manjeg je sjaja i većeg polumjera, a boje su joj obrnute.

stožac duge – oblik koji tvore zrake svjetlosti od kojih je duga sačinjena. U njegovom vrhu je oko promatrača, a baza mu je krug omeđen dugom. Os mu je usporedna sa Sunčevim zrakama koje oblikuju dugu i ide od oka promatrača do antisolarne točke.

stratokumulus (Sc) – nizak oblak, najčešće u obliku grudastog sloja. Izgleda kao mješavina stratusa i kumulusa pa je tako i dobio ime. Ima svijetlije i tamnije dijelove. Može prekrivati cijelo nebo ili samo manji dio. Njegovi su elementi barem djelomično grudasti i mogu biti spojeni u masu, ali ne jednoličnu kao stratus. Od oborina može donijeti samo slabu kišu, snijeg ili soliku.

stratus (St) – siv, jednoličan oblačni sloj. Ako se kroz njega vidi Sunce, rub mu se jasno razaznaje. Halo se uglavnom ne pojavljuje. Može biti i u obliku čupavih krpa. Stratusni oblak na tlu je magla. Od oborina može donijeti rosulju, ledene iglice ili zrnati snijeg.

sublimacija – izravan prijelaz tvari iz čvrstog u plinovito agregatno stanje; proces suprotan oblaganju.

Sunčev izlazak (svitanje) – trenutak u kojem se gornji rub Sunčeva diska pojavljuje na horizontu. Sunce se potom uspinje i postaje vidljivo. Optički fenomeni koji se pritom pojavljuju opisani su u tekstu o Sunčevom zalasku.

Sunčev zalazak – trenutak u kojem gornji rub Sunčeva diska dodiruje horizont da bi Sunce potom sasvim nestalo.

superćelija – jako razvijeni oblik kumulonimbusa koji ima jednu snažnu konvekcijsku ćeliju. Uzlazna struja u njoj brzo rotira, toliko da se na vrhu oblaka može probiti u stratosferu. Budući da ima razdvojena uzlazna i silazna strujanja, može potrajati vrlo dugo. Superćelija je dominantan oblik vremena 30-ak kilometara oko sebe. Donosi jako nevrijeme sa svim popratnim pojavama, uključujući i tornado. → kumulonimbus

supermjesec – neformalni naziv za puni ili mladi Mjesec koji je značajno bliži Zemlji od prosjeka. Odnosi se na uštap ili mlađak koji je unutar 90% udaljenosti od perigeja u danoj orbiti. Službeni astronomski naziv je Mjesec u perigeju.

sutonske zrake → krepuskularne zrake.

svetački sjaj (heiligenschein) – svjetlosna pojava koja okružuje glavu sjene promatrača na tlu pokrivenom rosom. Izgleda kao bijeli, svjetlucavi krug.

svitanje – izlazak Sunca, trenutak kada gornji rub Sunčevog diska dotakne horizont.

svjetlosni stupovi – optičke pojave iz obitelji haloa u obliku okomitih svijetlih područja iznad i ispod izvora svjetlosti. Nastaju lomom i odrazom svjetlosti na kristalićima leda u obliku pločica.

svjetlucanje – (treperenje) kolebanje sjaja i položaja dalekih zvijezda zbog prolaska njihove svjetlosti kroz nemirne slojeve zraka u Zemljinoj atmosferi. Svjetlost se pritom lomi pa zvijezde prilikom svjetlucanja mijenjaju i boju.

T

tangentni (tangencijalni) lukovi – optičke pojave iz obitelji haloa, lukovi s gornje i donje strane haloa promjera 22°. Kad je Sunce više od 30° spajaju se u opisani halo.

treperenje zraka – titranje i izobličavanje objekata promatranih iznad zagrijane Zemljine površine zbog turbulentnog gibanja zraka te time i stalnih mijena u lomu svjetlosti.

treperenje zvijezda → svjetlucanje

tuba (lat. truba, cijev, skraćeno tub) – dopunska odlika oblaka; lijevkasti oblak, pijavica ili tornado. Može se pojaviti ispod kumulonimbusa i, rjeđe, kumulusa.

U

uštap – pun Mjesec.

užba – stari naziv za pun Mjesec (iz čakavskog).

V

vatrena kugla – sjajan meteor; u astronomiji sinonim za bolid, meteor sjajniji od Venere.

vatrenjaci (eng. red sprites) – električni izboji visoko iznad grmljavinskih oblaka, u obliku crvenih ili narančastih bljeskova, često u skupinama. Nalaze se na visinama od otprilike 50 do 90 kilometara, u mezosferi. Sastoje se od plazme, ali nisu vrući poput munja. Povezani su sa snažnim pozitivnim munjama koje u vrhu oblaka ostavljaju jak negativan naboj, uslijed čega se iznad oblaka stvara jako električno polje i dolazi do izboja. Crvena boja dolazi od pobuđenih atoma dušika.

velum (lat. jedro, skraćeno vel) – pridruženi oblak; oblak nalik altostratusu koji poput obruča okružuje kumulonimbus ili tornjasti kumulus. Sličan je pileusu, ali veći i dugotrajniji.

Venerin pojas (protusutonski luk) – ružičasti sjaj koji se u sumrak vidi iznad Zemljine sjene, na istoku uvečer i na zapadu ujutro. Uzrokuje ga raspršena Sunčeva svjetlost u višim slojevima zraka. → Zemljina sjena

vijenac (korona) – niz prstenova pastelnih boja oko Sunca ili Mjeseca. Nastaje ogibom (difrakcijom) svjetlosti na kapljicama vode ili drugim česticama u atmosferi.

virga (lat. štap, grana, skraćeno vir) – dopunska odlika oblaka; pramenovi ili zavjese oborine koja isparava prije nego što dođe do tla.

vlak satelita – niz umjetnih satelita koji se kreću istim pravcem na malom razmaku. Obično se odnosi na Starlink.

vužba – stari naziv za pun Mjesec (iz kajkavskog).

Z

zalazak – nestajanje nebeskog tijela iza horizonta, uzrokovano Zemljinom vrtnjom. U slučaju Sunca i Mjeseca trenutak zalaska je trenutak kada gornji rub njihovog diska dotakne horizont.

zeleni bljesak – kratkotrajna pojava zelene boje na vrhu zalazećeg Sunca. Nastaje lomom svjetlosti i zračnim zrcaljenjem.

zeleni rub – gornji zeleni rub Sunca na zalasku. Ne vidi se golim okom.

Zemljina sjena – taman plavi pojas koji se u sumrak pojavljuje na suprotnom obzoru od Sunca. To je sjena Zemlje vidljiva u njenoj atmosferi kad je Sunce malo ispod horizonta. Doslovno možemo vidjeti kako noć dolazi ili odlazi. → Venerin pojas

Zemljina svjetlost → pepeljasta svjetlost

zenit – točka na nebeskom svodu točno iznad glave promatrača, na kutnoj visini od 90 stupnjeva.

zenitna satna učestalost (eng. zenithal hourly rate, ZHR) – mjera aktivnosti meteorskih rojeva. Odnosi se na broj meteora koje bi promatrač u idealnim uvjetima vidio ako bi gledao prema zenitu, u sat vremena.

zračno zrcaljenje (miraž, fatamorgana) – pojava zrcalne slike objekta daleko na horizontu zbog jakog loma svjetlosti u toplijem sloju zraka.

zvijezda padalica → meteor