Kumulus: Od grudica lijepog vremena do prijetećih cvjetača

Kumulus (Cu) je nizak, grudast oblak oštrih obrisa. Ako se jače razvija uspravno, gornji mu dio nalikuje cvjetači. Plitki i pitomi kumulusi, širi nego što su visoki, oblaci su lijepa vremena. Vertikalno razvijeni kumulusi, osobito tornjasti, mogu prerasti u kumulonimbuse. Suncem osvijetljeni dijelovi kumulusa bijele su boje uz tamniju, uglavnom ravnu podnicu.

Naziv na engleskom: cumulus
Ime dolazi od: lat. cumulus hrpa, gomila

Kad pomislimo na oblak, obično u glavi zamislimo kumulus. To su arhetipski oblaci: grudasti ili paperjasti, jasno odvojeni jedan od drugoga, nalik na pamuk ili cvjetaču, snježnobijeli naspram dubokog modrog neba. Obično se nalaze između 500 i 1500 metara visine.

Kumulus uglavnom ne donosi oborine. Eventualno, ako je jače razvijen u visinu, može spustiti pljusak kiše. No, tako razvijen kumulus može biti na putu da postane kumulonimbus, a on može donijeti svakakve nevolje.

Kumulusi nastaju uzlaznim strujanjem (konvekcijom) vlažnog zraka. Mogu nastati i u stabilnoj atmosferi, ako u njoj postoji neki nestabilan sloj, ili prisilnim dizanjem zraka nailaskom na prepreku, poput planine.

Vrste kumulusa

1. congestus (con) – kumulus izrazitog uspravnog razvoja, oštrih obrisa. Gornji dio često nalikuje na cvjetaču. Može biti tornjastog oblika. U povoljnim uvjetima razvija se u kumulonimbus. To se može prepoznati po tome što razvije glatki, paperjasti ili vlaknasti gornji dio. Može ispustiti pljusak.
2. fractus (fra) – mali kumulusni oblaci raščupanih rubova, brzo mijenjaju oblik. Ranije zvani fractocumulus.
3. humilis (hum) – kumulusi malog vertikalnog razvoja, širi nego što su visoki. To su oblaci lijepa vremena.
4. mediocris (med) – kumulusi umjerenog vertikalnog razvoja, između humilisa i congestusa. Na vrhovima imaju male protuberance ili izbočine. Obično ne daju oborinu.

Podvrsta kumulusa

1. radiatus (Cu ra) – kumulusi (obično mediocris) poredani u redove otprilike paralelne sa smjerom vjetra (oblačne ulice). Zbog učinka perspektive izgledaju kao da konvergiraju prema dalekoj točki na obzoru.

Dopunske odlike i pridruženi oblaci

Dopunske odlike kumulusa

• arcus (arc) – nisko horizontalni oblačni luk na prednjem dijelu podnice (eng. shelf cloud). Rijetko se pojavljuje na kumulusima.
• fluctus (flu) – oblaci nalik na oceanske valove; K-H oblaci (od Kelvin-Helmholtzove nestabilnosti). Uzrokuje ih velika razlika u brzini vjetra u slojevima zraka.
• praecipitatio (pra) – oborina, najčešće pljusak kiše.
• tuba (tub) – kovitlac zraka ispod oblaka, lijevkasti oblak, pijavica ili tornado. Ispod kumulusa ova je pojava vrlo rijetka.
• virga (vir) – oborina koja ispari prije nego što stigne do tla, vidljiva kao zavjese.

Pridruženi oblaci

• pileus (pil) – glatka “kapa” pri vrhu tornja kumulusa, najčešće Cu con. Nastaje kondenzacijom zraka koji se brzo uzdiže. Znak je jakog uzlaznog strujanja i dobrog vertikalnog razvoja oblaka, što može dovesti do pljuska ili nevremena. Pileus može biti iridescentan.
• velum (vel) – horizontalni “veo” nalik na altostratus oko kumulusa ili kumulonimbusa. Slični su pileusima, ali su veći i dulje traju. Nastaju kada matični oblak prilikom vertikalnog razvoja naiđe na stabilni sloj zraka. Dio zraka tada se proširi u oblik sličan altostratusu oko cijelog matičnog oblaka.
• cataractagenitus (cagen) – mali kumulusi koji nastaju prskanjem i isparavanjem vode iznad velikih vodopada.
• flammagenitus (flgen) – pirokumulusi, oblaci nastali uzdizanjem zraka koji je zagrijao šumski požar.
• homogenitus (hogen) – kumulusi nastali ljudskim djelovanjem, na primjer iznad dimnjaka toplana ili rashladnih tornjeva elektrana.
• pannus (pan) (rijetko) – mali, rastrgani oblaci ispod baze matičnog oblaka.

Kako razlikovati kumulus od drugih oblaka

Kumulusi često mogu nalikovati altokumulusima i stratokumulusima, pogotovo kad su podalje. Kumulusi su većinom kupolastog oblika i barem donekle odvojeni od drugih oblaka, za razliku od alto- i stratokumulusa koji su često okupljeni u grupe ili pokrivače. Osim toga uglavnom su svijetliji od stratokumulusa, a baza im je niža od altokumulusa.

Kumulus je dinamičan oblak koji se brzo mijenja i razvija. Njegov se vrh može raširiti i postati stratokumulus ili altokumulus (pa im se onda dodaje cumulogenitus), ili može narasti i proći kroz već postojeći sloj navedenih oblaka. A može se i spojiti s altostratusom ili nimbostratusom. WMO upućuje da se oblaci identificiraju kao kumulusi sve dok su odvojeni jedan od drugoga ili dokle god imaju značajan okomiti razvoj.

Ako je kumulus iznad glave i iz njega pada kiša, teško ga je vizualno razlučiti od nimbostratusa, altostratusa ili stratokumulusa. Oborina iz kumulusa, za razliku od ovih drugih oblaka, pljuskovite je naravi.

Kumulus congestus od kumulonimbusa se razlikuje po tome što iz njega još ne grmi, a rubovi gornjeg, bujajućeg dijela još uvijek su mu oštri.

Nešto je složenije razlikovati kumuluse mediocris i fractus od stratokumulusa floccus. Sve su to male oblačne krpice rastrgane vjetrom. No, kumulusima je obično barem dio baze ravan, dok je kod stratokumulusa vrlo nepravilan. Također, kumulusi su vertikalno orijentirani niz vjetar te često i brzo mijenjaju oblik. Ako postoji sumnja, savjetuje WMO Atlas oblaka, oblak se identificira kao kumulus.

Kumulus fractus obično je viši od stratusa iste podvrste te bjelji i manje proziran od njega. Može imati i zaobljene ili kupolaste vrhove, što kod stratusa nikada nije slučaj.

Poveznice

What’s This Cloud: Cumulus
WMO International Cloud Atlas: Cumulus