Međunarodna svemirska postaja

Piše: Marko Posavec

Međunarodna svemirska postaja istraživački je kompleks u niskoj Zemljinoj orbiti. Najveći je umjetni objekt u svemiru. Zbog svoje velike površine koja odražava Sunčevu svjetlost vrlo je sjajna, otprilike poput Venere, i lako vidljiva sa Zemlje.

Naziv na engleskom: International Space Station, skraćeno ISS

Međunarodna svemirska postaja
Međunarodna svemirska postaja prolazi nebom, snimljena dugom ekspozicijom. Kreće se od istoka prema zapadu, zdesna nalijevo. U gornjem lijevom uglu fotografije blijedi i nestaje prilikom ulaska u Zemljinu sjenu. Snimio Marko Posavec, Koprivnica, 10. travnja 2012.

Nakon što je ruska Mir početkom tisućljeća nestala u plamenu iznad Pacifika, nova je svemirska postaja zasjala u Zemljinoj orbiti. U početku je bila skromna, no kasnije, kako je gradnja uznapredovala, postala je jednim od najsjajnijih objekata na nebu. Često ju možemo vidjeti kako kao sjajna “zvijezda” klizi nebom. To je Međunarodna svemirska postaja, skraćeno ISS (International Space Station).

Prva komponenta ISS lansirana je 1998., a prva posada stigla je u studenom 2000. Od tada Međunarodna svemirska postaja neprekidno ima stanare. Zajednički je projekt svemirskih agencija Sjedinjenih Država, Rusije, Japana, Europe i Kanade. Ruski angažman u budućnosti je upitan zbog agresije na Ukrajinu. ISS bi trebala ostati aktivna barem do 2030. godine, vjerojatno i dulje.

Međunarodna svemirska postaja ima površinu od 109 × 73 metra. Prosječna visina joj je malo više od 400 kilometara, a brzina 27.600 km/h. Za jedan krug oko Zemlje trebaju joj 93 minute, što znači da oko svijeta obiđe 15 i pol puta na dan.

Kako ju vidjeti

ISS je velika i lako vidljiva sa Zemlje. Sateliti općenito odlično odražavaju Sunčevu svjetlost zbog svojih solarnih panela i drugih struktura. Bez problema vidimo i one malene poput Starlinka, pa je onda jasno zašto je svemirska stanica veličine nogometnog igrališta tako upečatljiva.

Međunarodna svemirska postaja
Malim teleskopom ili teleobjektivom moguće je vidjeti detalje strukture na ISS. Ovo je snimljeno teleobjektivom od 500 mm, iz ruke. Snimio Marko Posavec, 9. travnja 2014.

Postaju i sve druge satelite vidimo zato jer ih na toj visini osvjetljava Sunce dok je za promatrača na tlu sumrak ili noć. Više ih vidimo ljeti jer je Zemljina sjeverna polutka tada nagnuta prema Suncu i orbitalni prostor je bolje osvijetljen. U tjednima oko ljetnog solsticija Međunarodnu svemirsku postaju ponekad možemo vidjeti i četiri do pet puta u jednoj noći.

Preleti su uvijek okvirno iz smjera zapada prema istoku. Mogu biti i sjeverozapad → jugoistok i jugozapad → sjeveroistok. ISS će se obično pojaviti nisko na zapadu i sporo prelaziti preko neba, uglavnom jednoličnog sjaja. Od horizonta do horizonta treba joj oko deset minuta.

No, tijekom većine preleta ne vidimo ju skroz do suprotnog horizonta. U nekom trenutku potamni i nestane. Pritom ponekad postane uočljivo narančasta ili crvenkasta. To je trenutak kada ulazi u Zemljinu sjenu, odnosno kada joj zađe Sunce. Pred zoru je obrnuto: tada se ISS pojavljuje u nekoj točki na nebu pa odlazi prema istočnom horizontu. Tada napušta Zemljinu sjenu i Sunce joj izlazi. Crvenkastu boju u tim trenucima dobiva iz istog razloga zbog kojega su zalasci Sunca crveni.

Preleti preko Sunca i Mjeseca

Međunarodnu svemirsku postaju moguće je snimiti kako prelazi preko Sunca ili Mjeseca. Postoje web stranice pomoću kojih se mogu predvidjeti vremena tih preleta, poput Transit Findera. Važno je imati na umu da te prognoze nisu sasvim pouzdane, pogotovo ako je termin preleta tjedan ili dva u budućnosti. ISS povremeno mora ispraviti orbitu pa onda ti proračuni neko vrijeme ne valjaju, dok se orbitalni elementi ne ažuriraju.

Pogledajte prelet preko Mjeseca koji je 2017. snimio Hrvoje Crnjak, a 2014. ulovio ju je Boris Kačan.

Prelet preko Sunca zabilježili su, između ostalih, Alan Jadanić, Boris Štromar i drugi.

Bljeskovi ISS

Poput drugih satelita, i Međunarodna svemirska postaja ponekad može “zabljesnuti”. Tijekom prelaska preko neba sjaj joj je uglavnom konstantan. No, kako se kreće od zapada prema istoku mijenja se kut pod kojim ju gledamo.

U nekim slučajevima, može se dogoditi da pod određenim kutem odražava znatno više Sunčeve svjetlosti nego obično. Tada će joj se tijekom nekoliko sekundi značajno povećati sjaj, ali to neće dugo potrajati. Češće se događa kada se ISS udaljava prema istoku, u silaznoj fazi preleta.

Prelet Međunarodne svemirske postaje preko osvijetljenog gradskog neba
Prelet Međunarodne svemirske postaje preko osvijetljenog gradskog neba. Snimio Marko Posavec, 4. lipnja 2014.

Poveznice

Ralf Vandebergh (Twitter) – nizozemski astronom i fotograf poznat po snimkama ISS i drugih satelita teleskopom sa Zemlje.

Thierry Legault – francuski astronom i fotograf koji se također, između ostaloga, može pohvaliti vrhunskim fotografijama ISS s tla. 2011. je snimio i astronauta u svemirskoj šetnji.

Heavens Above – kada će Međunarodna svemirska postaja proći vašim nebom.

Spot the Station – isto kao prethodno, samo modernije.

Transit Finder – pronađite prelete ISS ispred Sunca i Mjeseca.