Nije raketa nego trag zrakoplova, uz jednu poučnu priču iz 2010.

Kondenzacijski tragovi zrakoplova u određenim svjetlosnim uvjetima mogu izgledati poput dimnih tragova nekakvih raketa lansiranih sa zemlje. No, to je samo igra svjetlosti i perspektive. Trag koji ide prema nama može nam izgledati kao da se penje uvis. Tu i tamo dospiju u medije, a 2010. godine jedan takav izazvao je pravu strku s druge strane Atlantika.

Studeni je 2010. godine. Gil Leyvas, snimatelj za kalifornijsku TV postaju KCBS, dva je puta u razmaku od četiri dana svojom kamerom iz helikoptera uhvatio neobične prizore iznad Tihog oceana. Prvi put nešto mu je izgledalo kao stup dima daleko nad pučinom. Ono što je, međutim, uhvatio 8. studenog pretvorilo se u senzaciju.

Na snimci, čiji malen dio možete vidjeti ovdje, vidi se debeo trag… nečega kako se uspinje na nebu. Bliže horizontu trag se raspršuje, neposredno iza objekta prilično je gust. Objekt koji ga ostavlja uglavnom se ne vidi, ali na većem povećanju povremeno kao da isijava svjetlost. Leyvas ili netko drugi iz njegove redakcije procijenio je udaljenost na 35 milja (56 kilometara) zapadno od Los Angelesa; prilično smjela procjena za nešto nepoznate veličine i brzine.

No, Leyvas je mislio da zna o čemu se radi. “Uvježban sam da prepoznajem neobične stvari, a ovo je bila neobična stvar”, rekao je u intervjuu par dana kasnije i samouvjereno dodao: “Video govori sam za sebe”. Bio je siguran da je nekakva raketa lansirana iz oceana. KCBS je objavio snimku pod naslovom “Tajanstvena raketa lansirana ispred obale Kalifornije” i priča je dobila krila.

Pentagon: Nemamo pojma

Ljudi općenito vole misterije pa je reportaža o “tajanstvenoj raketi” brzo postala viralna i proširila se cijelim svijetom. Možda i ne bi da nije bilo reakcije američke vlade koja se može sažeti u: “Ne znamo što je to, nije bilo naše”. Jedino što su u prvom trenutku pouzdano mogli reći jest da američka mornarica u to vrijeme tamo nije lansirala nikakvu raketu.

Medijima je to bilo savršeno. Ne samo da su imali snimku navodnog misterioznog lansiranja nečega nadomak Sjedinjenih Država, već je i sama vlada priznala da nema pojma o čemu se radi. Ništa nije bilo najavljeno. Ničega nije bilo na radarima. Ljudi su počeli propitkivati američke sustave za rano upozoravanje: pa čemu oni služe ako im pod nosom lete nekakve rakete? NORAD i USNORTHCOM priopćili su samo da to nije bio trag lansiranja rakete strane vojne sile, bez dodatnih detalja.

Većina stručnjaka, vojnih i civilnih, pozvanih da pokušaju objasniti što je to bilo, priklonila se hipotezi o raketi. Neki su čak i nagađali koji bi to model mogao biti. Jedan je rekao da je to možda demonstracija vojne moći azijskim državama. Čak je i NASA-in znanstvenik čije su glavno područje istraživanja kondenzacijski tragovi zrakoplova na prvu rekao da se radi o raketi. Onda je ipak bolje razmislio kad mu je netko ukazao na drugu mogućnost.

Bilo je i glasova razuma. Sigurnosni analitičar John Pike od početka je govorio da je riječ o običnom tragu aviona i čudio se kako to vojska nije prepoznala. Mornarički analitičar Raymond Pritchett ustvrdio je da je, bez obzira na to što je zapravo na snimci, manjak informacija od nadležnih službi sam po sebi problematičan za nacionalnu sigurnost. Naposljetku, oko 30 sati nakon objave snimke, glasnogovornik Pentagona obznanio je svijetu da je najvjerojatnije riječ o običnom kondenzacijskom tragu zrakoplova. Ubrzo nakon toga priča je uglavnom zamrla.

Gospodin Pike pritom je uputio kritiku medijima koji su izbacili neprovjerenu priču temeljenu na nečijem dojmu, bez ikakvih čvrstih činjenica. “Mediji su postali zatočenici svojih izvora”, izjavio je tada. 14 godina kasnije, što uopće dodati osim da je situacija svakim danom sve lošija.

Ovaj je konkretan fenomen potpuno objašnjen na blogu Contrail Science. Mick West tada je još pisao pod pseudonimom i dao si je truda; upravo je njegov članak u konačnici doprinio promjeni priče i mnoge prosvijetlio. Pročitajte ga ovdje, pa onda ovdje. Uglavnom, bio je to UPS-ov MD-11* na letu s Havaja za Los Angeles, izvan svake razumne sumnje.

MD-11 ima tri motora, po jedan na svakom krilu i jedan na repu. Zbog toga mu nije lako razlučiti pojedinačne tragove, pogotovo na toj udaljenosti. Čak i da ga je netko gledao jačim dalekozorom, tragovi motora spojili bi se u jedan.

Priča jednog traga

Pogledajte galeriju fotografija kondenzacijskog traga Boeinga 747 snimljenog iz Koprivnice u sumrak 6. svibnja 2021. Dobro, ovaj primjer nije identičan kalifornijskoj “raketi” jer se udaljava od promatrača – ali sličnost je neupitna. Zamislite kako bi izgledao da se približava. I zamislite da ga gledate kroz bistar zrak preko oceana i da ga vidite do samog horizonta.

Tragovi nalik na rakete

Percepcija stvari na nebu često nas zavarava. Kada je zrak bistar, možemo vidjeti zbilja daleko. Dovoljno daleko da vidimo trag nadolazećeg aviona skroz do horizonta. Prirodno, ako ide u našem općenitom smjeru, izgledat će nam kao da se penje uvis. Ako odlazi od nas, može nam se činiti kao da pada prema tlu. Iz istog su nam razloga neke sutonske zrake usmjerene prema gore iako je Sunce iznad oblaka i one zapravo sve moraju ići prema dolje. Zrake koje nam prolaze iznad glave izgledaju nam kao da idu uvis.

Svjesno ili ne, nebo najčešće zamišljamo kao kupolu. Osim toga, objekte koji su visoko na nebu – iznad glave, oko zenita – doživljavamo bližima od onih koji su na horizontu. Zamislite oblak iznad glave i oblak na horizontu. Onaj iznad glave nam je, naravno, bliži. Tu se vjerojatno krije dio tajne Mjesečeve iluzije. Kad je Mjesec nisko nad horizontom, pogotovo kad oko njega vidimo druge, zemaljske objekte poput kuća ili drveća, čini nam se puno većim nego što zapravo jest.

Možda je to povezano s tim da kondenzacijske tragove na horizontu doživljavamo na drugačiji način. Svi smo navikli na bijele crte iznad glave, ali kad su tako daleko nekako su različite. Pogotovo u sumrak, kada ih Sunce obasjava pod niskim kutem; kontrasti su jaki, a sjene dramatične. Još ako je za promatrača Sunce već zašlo, a daleki zrakoplov ponekad bljesne njegovom reflektiranom svjetlošću, eto misterija.

Uglavnom, rakete se kreću puno brže od zrakoplova. Da je to uistinu bila raketa, vinula bi se u nebeske visine u roku od najviše nekoliko minuta. Osim toga, trag im izgleda drugačije i često počinje plamenom, što bi se najvjerojatnije vidjelo kao konstantna svjetlost na vrhu dimnog stupa. A ako gledate nešto kako klizi uvis daleko nad horizontom, otvorite aplikaciju poput Flightradar24 i pogledajte koji je to zrakoplov 50 do 100 kilometara od vas i koji leti okvirno u vašem smjeru.* Ili jednostavno pričekajte da se približi.

Ako ga ne vidite u aplikaciji, ne znači da nije zrakoplov. Nisu svi zrakoplovi na Flightradaru, naravno.

Poveznice

How Smoky Plume in Sky Drew the Eyes of the World, The New York Times.