Pepeljasta svjetlost

Piše: Marko Posavec

Pepeljasta svjetlost ili Zemljina svjetlost slabašan je sjaj koji ponekad vidimo na noćnoj strani Mjeseca. Kada je Mjesec tanak srp, ta osvijetljenost omogućuje nam da vidimo cijeli njegov disk. Riječ je o Sunčevoj svjetlosti koja se odražava od Zemlje.

Naziv na engleskom: earthlight, earthshine, ashen glow

Pepeljasta svjetlost slabašan je sjaj koji nam omogućuje da vidimo detalje na noćnoj strani Mjeseca
Obično vidimo samo dio Mjeseca koji obasjava Sunce. No, ponekad možemo jasno razaznati i detalje na njegovoj noćnoj strani. Snimio Marko Posavec, 6. lipnja 2019.

Ponekad, dok svjetlost minulog dana gasne na zapadu ili tinja na istoku, a Mjesec je u obliku tankog srpa, na njemu možemo vidjeti fenomen nazvan pepeljastom svjetlošću. To je blijeda svjetlost na njegovoj noćnoj strani, dijelu diska koji nije izravno osvijetljen Suncem. Obično je jedva dovoljan da možemo nazrijeti puni Mjesečev krug, ali nekada možemo sasvim jasno razaznati detalje na njegovoj površini.

Ta svjetlost dolazi od Zemlje. Baš poput mjesečine koja obasjava krajolik na Zemlji, naš planet vrlo je sjajan na noćnom nebu Mjeseca. Radi se, naravno, o izvorno Sunčevoj svjetlosti; Zemlja ne emitira vlastitu. Sunčeva svjetlost odražava se sa Zemljinih oblaka i površine te obasjava Mjesec. Dovoljno jako da to vidimo kao slab, pepeljast sjaj na noćnoj strani Mjeseca. Posebno ga je čarobno promatrati dalekozorom ili malim teleskopom.

Ova se pojava često opisuje i kao “stari Mjesec u naručju mladoga” (obrnuto kad je Mjesec na izlasku pred jutro). “Stari Mjesec” je osvijetljen pepeljastom svjetlošću, mijena koja je završila, a novi je sjajan, Suncem osvijetljen srp, među čijim se rogovima smjestio ostatak Mjesečeva diska. Astronomi su poznati kao veliki romantičari.

Zalazak Mjeseca s vidljivom pepeljastom svjetlošću
Pepeljasta svjetlost jasno je vidljiva u ovoj sekvenci fotografija zalaska Mjeseca. Snimio Marko Posavec, jezero Šoderica, 15. ožujka 2021.

Kada je pepeljasta svjetlost najvidljivija

Ovaj je fenomen najbolje promatrati nekoliko dana prije i poslije mlađaka, odnosno kada je Mjesec u fazi tankog srpa. To može biti navečer, nakon zalaska Sunca, ili ujutro prije njegova izlaska.

Dva su razloga za to. Prvo, kada je manji dio Mjeseca izravno osvijetljen Suncem, ostaje veći dio njegove površine na kojemu možemo vidjeti Zemljinu svjetlost. I sam je Mjesec tada manje sjajan pa se njegov blijedi noćni krajolik lakše vidi.

Drugo, kako Mjesec ima faze kad ga gledamo sa Zemlje, tako i Zemlja ima faze kada se gleda s Mjeseca. Mjesečina je, jasno, najsjajnija kada je Mjesec pun. Stoga je i pepeljasta svjetlost, Zemljin ekvivalent mjesečine, najsjajnija kada je Zemlja puna ili blizu pune faze. Zemlja je Mjesecu puna kad je on u fazi mlađaka, dakle kad ga ne vidimo na nebu. No, nekoliko dana prije i poslije mlađaka Zemlja je još dovoljno puna na Mjesečevom nebu da reflektira veliku količinu Sunčeve svjetlosti.

Osim navedenoga, važno je i godišnje doba. Pepeljasta svjetlost navečer se najbolje vidi krajem zime i početkom proljeća, odnosno oko proljetnog ekvinocija. Na jutarnjem nebu najupečatljivija je oko jesenskog ekvinocija. Razlog tome je nagib ekliptike. Ona je najstrmija uvečer u ožujku i ujutro u rujnu. To znači da je mladi Mjesec tada visoko iznad obzora pa se pepeljasta svjetlost bolje vidi jer je i samo nebo oko Mjeseca mračnije.

Meteorološki pojmovnik i višejezični rječnik (Gelo i dr., 2005.) prednost daje nazivu Zemljina svjetlost. Osim toga, napominje da je iz Hrvatske “najbolje vidljiva kada oblaci prekrivaju Karipsko more”. Nisam uspio pronaći referencu za tu tvrdnju. No, to se vjerojatno odnosi na međusobni položaj Zemlje i Mjeseca kada je pepeljasta svjetlost najbolje vidljiva. Sunce tada zaista najviše obasjava srednji Atlantik i Karipsko more; u tom dijelu svijeta je podne. Što bude više oblaka, to će biti više reflektirane svjetlosti i pepeljasta svjetlost bit će sjajnija.

Pepeljasta svjetlost na Veneri

Pomalo tajanstvena pojava istog imena navodno je opažena i na susjednom nam planetu. Venera je dovoljno velika i dovoljno blizu da na njoj već malim teleskopom možemo vidjeti mijene*. Dakle, kada je prividno bliže Suncu vidimo ju u obliku srpa, baš kao i Mjesec.

Mijene možemo vidjeti samo na planetima koji su bliže Suncu od Zemlje: Merkuru i Veneri.

Uglavnom, u siječnju 1643. talijanski astronom Giovanni Battista Riccioli zapisao je da je svojim primitivnim teleskopom vidio blijedu svjetlost na Venerinoj noćnoj strani, baš poput pepeljaste svjetlosti na Mjesecu. Tim ju je riječima i nazvao. Nakon toga je još nekoliko astronoma prijavilo da su vidjeli tu pojavu, među njima i veličine poput sirova Williama Herschela i Patricka Moorea. Više o tome ovdje (PDF) i ovdje.

Pa ipak, nitko ju nije uspio snimiti. Sam Riccioli smatrao je da se radi o triku svjetlosti unutar teleskopa. Promatranja Venere u idealnim uvjetima, pri okultaciji Mjesecom recimo, nisu dala rezultata. Možda je to neka vrsta nebeskog žara ili na primjer polarna svjetlost, ali te pojave ne bi bile dovoljno sjajne da se vide amaterskim teleskopima. Venerina pepeljasta svjetlost još je uvijek neuhvatljiva, ako uopće postoji.

Neke zamisli o njoj imao je bavarski astronom Franz von Paula Gruithuisen početkom 19. stoljeća. Po njemu, to su mogle biti vatre velikih požara koje su zapalili Venerijanci kako bi raskrčili tlo za poljoprivredu. Alternativno, ako se i ne bave ratarstvom, možda su velikim vatrometom slavili krunidbu svog novog cara.

U engleskom postoji jezična razlika pepeljaste svjetlosti Mjeseca (ashen glow) i Venere (ashen light).

Poveznice

Astronomy Picture of the Day 20. siječnja 2018., lijep ulov pepeljaste svjetlosti, autor Yuri Beletsky.

Ovako je 2017. pepeljastu svjetlost snimio Zlatko Kovačević iz Virovitice.