Sjene oblaka

Piše: Marko Posavec

Sjene oblaka, kao i sve druge sjene, tamna su područja do kojih svjetlost izravno ne dopire. Mogu biti prilično dramatične i privlačne za promatranje.

Sjena malog kumulonimbusa pruža se preko neba
Sjena malog kumulonimbusa negdje nad Slovenijom dramatično se pruža preko neba. Autor: Marko Posavec, Koprivnica, 31. srpnja 2020.

Sjene oblaka usko su povezane s krepuskularnim i antikrepuskularnim zrakama. Te su zrake zapravo svijetla područja između sjena. Teško je reći gdje prestaje definicija krepuskularnih zraka. Ako je nebo napola zasjenjeno oblakom, a napola osvijetljeno zalazećim Suncem (vidi fotografije u nastavku), tu svijetlu polovicu nećemo zvati krepuskularnom zrakom. No, tamnu polovicu zvat ćemo sjenom oblaka, što ona i jest.

Sjena oblaka koja prekriva pola neba
Što je na slici? Pogled je prema istoku. Lijevi dio neba taman je jer ga tamo zasjenjuje oblak na zapadu. Radilo se o kumulonimbusu, olujnom oblaku koji može doseći vrlo veliku visinu, pa shodno tome i daleko baciti svoju sjenu. U sredini je “regularno” nebo, sloj visoke naoblake osvijetljen zalazećim Suncem. Autorica: Gordana Barać, Šibenik, 21. srpnja 2014.
Sjena oblaka preko velikog dijela neba
Još jedan primjer sličan prethodnoj fotografiji. Sjena oblaka prekriva velik dio. Ova ima lagane varijacije, nije potpuno tamna. Tehnički, te svijetlije linije u njoj su antikrepuskularne zrake. Oblak koji je bacio ovu sjenu nalazio se s austrijske strane slovensko-austrijske granice. Autor: Kristijan Božarov, Kašina, 4. lipnja 2015.

Duge sjene dalekih oblaka

Za ljetnih večeri, tek što Sunce zađe za horizont, na sjeverozapadu se nerijetko mogu vidjeti tamne linije. Šire se lepezasto iz smjera u kojem je zašlo Sunce. To su također krepuskularne zrake. Zapravo, s obzirom na to kako su dobile ime, samo su to istinske krepuskularne zrake*. One koje vidimo danju tehnički ne mogu biti sutonske. No, nikakve koristi od bezveznog cjepidlačenja.

Od latinskog crepusculum, sumrak. Po definiciji, sumrak je razdoblje od zalaska Sunca do potpune noći. (Ili od prvog svjetla na istoku do izlaska Sunca, naravno). Prava noć nastupa ili završava kad je Sunce 18° ispod horizonta.

Odakle dolaze? To su sjene dalekih olujnih oblaka. Kumulonimbusi mogu narasti do 10 – 15 kilometara visine, u ekstremnim slučajevima i više. Kad Sunce zađe, možemo vidjeti sjene koje bacaju preko neba i to s vrlo velikih udaljenosti, 500 i više kilometara. Oblaci koji ih ostavljaju obično se nalaze iznad Austrije, Njemačke, sjeverne Italije ili Švicarske. Na satelitskim snimkama sjene su im naravno paralelne; nama izgledaju kao da se razilaze zbog učinka perspektive.

Sjene oblaka na satelitskoj snimci
Sjene kumulonimbusa nad Rumunjskom pružaju se preko Mađarske i Vojvodine u svitanje. Izvor: Sat24.
Sjene oblaka iznad Šoderice
Sjene oblaka iznad jezera Šoderica nedaleko od Koprivnice. Priložena je satelitska snimka na kojoj se vidi da su se oblaci nalazili u Austriji. Snimio Marko Posavec, 16. srpnja 2023. Satelitska snimka: Sat24.
Sjene dalekih oblaka u sumrak
Sjene dalekih oblaka u sumrak. Autor: Marko Posavec, 1. kolovoza 2009.

Sjene u raznim oblicima

Sjene oblaka
Kad ih gledamo bočno i kad su razmjerno daleko, sjene nam ipak izgledaju paralelne. Autor: Marko Posavec, 19. svibnja 2014.
Kumulonimbus baca sjenu
Oko 60 kilometara udaljen kumulonimbus u nastajanju zaklanja Sunce. Autor: Marko Posavec, 3. svibnja 2009.
Sjene oblaka na jezeru Balaton u Mađarskoj
Sjene oblaka na jezeru Balaton u Mađarskoj. Autor: Marko Posavec, 21. rujna 2013.
Niz pljuskova baca sjene i krepuskularne zrake
Niz pljuskova baca sjene i krepuskularne zrake, na prilično dramatičan način. Autor: Marko Posavec, 1. kolovoza 2021.