Stratokumulus: Nizak grudasti sloj

Stratokumulus (Sc) je nizak oblak, najčešće u obliku grudastog sloja. Izgleda kao mješavina stratusa i kumulusa pa je tako i dobio ime. Ima svijetlije i tamnije dijelove. Može prekrivati cijelo nebo ili samo manji dio. Njegovi su elementi barem djelomično grudasti i mogu biti spojeni u masu, ali ne jednoličnu kao stratus. Od oborina može donijeti samo slabu kišu, snijeg ili soliku.

Naziv na engleskom: stratocumulus
Ime dolazi od: lat. stratus raširen, prekriven i cumulus, gomila

Stratokumulus možemo vidjeti u svako doba godine. Ljeti može nastati razvojem kumulusa koji naiđu na temperaturnu inverziju pa ne uspiju prerasti u kumulonimbus već se “razliju” vodoravno u grudast sloj. Može nastati i raspadom kumulonimbusa*. Zimi nastaje u uvjetima blago nestabilne atmosfere, kada se zbog niske temperature ne mogu razviti kumulusi i kumulonimbusi.

Kumulonimbus se ponekad naziva “tvornicom oblaka” jer njegovim razvojem i raspadom može nastati pregršt različitih oblaka, od cirusa do stratokumulusa.

Stratokumulus se pojavljuje u čitavom nizu obličja. To je rod oblaka s najviše vrsta i podvrsta. Najčešće ćemo ga prepoznati kao oblačan pokrov koji, za razliku od monotonog stratusa, ima jasno uočljivu strukturu i pojedinačne elemente. Kao da je sastavljen od nakupina niskih kumulusa. Ako se ti pojedinačni elementi ne dotiču, između njih su uske pukotine vedrine kroz koje se mogu vidjeti zrake svjetlosti.

Prema definiciji, pojedini elementi stratokumulusa širi su od 5 stupnjeva (kada ih gledamo najmanje 30° iznad horizonta). Tako se, recimo, mogu razlikovati od altokumulusa koji je na većoj visini i čiji su elementi manji. Stratokumulus obično nalazimo između 500 i 2000 metara visine.

Priručni način za razlikovanje stratokumulusa od altokumulusa: ispružite ruku prema polovini neba, na pola puta između horizonta i zenita. Ako su individualni elementi (“grude”) oblaka veći od vašeg palca, radi se o stratokumulusu.

Vrste stratokumulusa

1. Stratocumulus stratiformis (Sc str) – vodoravni sloj sastavljen od grudastih, zaobljenih ili blago valovitih elemenata čije su podnice većinom ravne. Obično prekriva cijelo nebo ili njegov najveći dio. To je najčešća vrsta stratokumulusa.
2. Stratocumulus lenticularis (Sc len) – stratokumulus oblika leće ili badema, često izdužen i jasnih rubova. Može se sastojati od tijesne skupine manjih elemenata (ali većih od 5°) ili od jednog, manje-više glatkog i obično tamnog oblaka. Može se vidjeti irizacija. Lećasti stratokumulus prilično je rijedak.
3. Stratocumulus castellanus (Sc cas) – grudasti tornjići iz oblačnih nakupina povezanih zajedničkom vodoravnom bazom. Tornjići izgledaju povezani u linije i zbog njih oblak nalikuje bedemu srednjovjekovnog dvorca. Ponekad su viši nego što su široki i posebno su uočljivi kada oblak gledamo s bočne strane.
   Ovakav stratokumulus može prilično narasti i razviti se u kumulus congestus, ako ima izražen okomiti razvoj. Tada cumulusu congestusu pridodajemo nastavak stratocumulogenitus. Ako nastavi rasti pa mu gornji dio postane gladak ili vlaknast, ili ako primijetimo sijevanje i grmljavinu, to je onda kumulonimbus i zovemo ga cumulonimbus stratocumulogenitus.
4. Stratocumulus volutus (Sc vol) – oblak nalik na valjak*. Dugačka, vodoravna oblačna masa cjevastog oblika. Često se čini kao da se polako kotrlja oko vodoravne osi. Obično se pojavljuju zasebno, rjeđe u uzastopnim linijama. Ova je vrsta rijetka.
5. Stratocumulus floccus (Sc flo) – mali čuperci nalik kumulusima. Njihovi su donji dijelovi većinom iskidani, a na vrlo niskim temperaturama imaju vlaknaste repove (što je zapravo virga od ledenih kristala). Njihova pojava ukazuje na nestabilnost u tom sloju zraka. Često su ostaci baze raspadnutog stratokumulusa castellanusa.

To, međutim, nije valjkasti oblak. Tim imenom zovemo altokumuluse koji nastaju u zavjetrini visokih i prostranih planina.

Podvrste stratokumulusa

1. Stratocumulus translucidus (Sc tr) – krpa, pokrivač ili sloj stratokumulusa koji nigdje nije jako gust. Veći dio dovoljno mu je proziran da se vidi gdje je Sunce ili Mjesec, a između njegovih elemenata može se nazrijeti nebesko plavetnilo.
2. Stratocumulus perlucidus (Sc pe) – stratokumulus čiji su elementi dovoljno razmaknuti da se između njih vide Sunce, Mjesec ili nebesko plavetnilo. (Ili viši oblaci).
3. Stratocumulus opacus (Sc op) – gust i neproziran stratokumulus, s malo ili nimalo pukotina. Njegov najveći dio dovoljno je debeo da sakrije Sunce i Mjesec. Podnica mu može biti neravna, a može se i činiti neravnom zbog nepravilne gornje površine oblaka.
4. Stratocumulus duplicatus (Sc du) – stratokumulus koji se sastoji od dviju ili više vodoravnih pokrivača ili slojeva, blizu jedan drugome. Mogu biti i djelomično spojeni. Ova se podvrsta javlja kod stratiformisa i lenticularisa.
5. Stratocumulus undulatus (Sc un) – sloj stratokumulusa sastavljen od prilično velikih i često tamnih elemenata, poredanih u gotovo paralelne redove. Ponekad su vidljivi i poprečni redovi koji se križaju s glavnim sustavom. Pojavljuje se kod stratiformisa.
6. Stratocumulus radiatus (Sc ra) – široke, gotovo paralelne oblačne pruge koje zbog učinka perspektive izgledaju kao da se sastaju u daljini prema horizontu. Ne treba ih brkati s istom podvrstom kumulusa koja je poredana u “oblačne ulice”. Razlika je u tome da su kod kumulusa u pruge nanizani pojedinačni, odvojeni oblaci. Pojavljuje se kod stratiformisa.
7. Stratocumulus lacunosus (Sc la) – pokrivač, sloj ili krpe stratokumulusa s manje-više pravilno raspoređenim okruglim rupama. Mnoge od njih imaju raščupane rubove. Oblaci i rupe često su raspoređeni u oblik mreže ili saća, a detalji im se brzo mijenjaju.

Dopunske odlike

1. asperitas (asp) – oblak s podnicom dramatičnog izgleda, nalik na valove koji se lome.
2. cavum (cav) – rupa ili kanal u oblačnom sloju, možda s ledenom virgom u sredini; najčešće nastaje prolaskom zrakoplova kroz oblak i padanjem ledenih kristalića (→ rupe u oblacima).
3. fluctus (flu) – oblaci nalik na stilizirane oceanske valove; nastaju zbog različite brzine vjetra u slojevima zraka. Poznati i kao K-H oblaci (od Kelvin-Helmholtzove nestabilnosti).
4. mamma (mam) – “mammatusi”, džepovi hladnog zraka koji se spušta i “visi” ispod matičnog oblaka nalik na dojke ili vime.
5. praecipitatio (pra) – oborina. Kod stratokumulusa je rijetka, može biti eventualno slaba kiša, snijeg ili solika.
6. virga (vir) – zavjese ili pramenovi oborine koja ne dolazi do tla.

Poveznice

WMO International Cloud Atlas: Stratocumulus
What’s This Cloud: Stratocumulus