Venerin pojas

Piše: Marko Posavec

Venerin pojas ili protusutonski luk ružičasti je žar koji se u sumrak vidi iznad Zemljine sjene, na istoku uvečer i na zapadu ujutro. Uzrokuje ga raspršena Sunčeva svjetlost u višim slojevima zraka.

Naziv na engleskom: Belt of Venus, anti-twilight arch

Zemljina sjena i Venerin pojas
Taman pojas plave boje odmah iznad horizonta sjena je našeg planeta. Sunce je maloprije zašlo na zapadu, a na istoku vidimo kako dolazi noć. Ružičasti dio neba iznad nje je Venerin pojas. Autor: Marko Posavec, Ivanščica, 14. prosinca 2013.

Kad je Sunce nisko nad horizontom, njegova je svjetlost crvenija. Molekule zraka raspršuju Sunčevu svjetlost plavih valnih duljina znatno jače od crvenih. Zato nam je nebo danju plavo. No, prilikom izlaska ili zalaska Sunčeva svjetlost prolazi kroz puno deblji sloj zraka nego kad je više na nebu. Raspršenje je puno jače, toliko da plave i zelene gotovo nestanu, dok su crvene i žute otpornije i prodiru dalje kroz atmosferu. Preostala svjetlost manjeg je intenziteta i bogatija crvenim i žutim nijansama. Stoga su zalasci Sunca žuti, narančasti i crveni.

U sumrak, kad je Sunce ispod horizonta, ta pocrvenjela svjetlost prolazi iznad glave promatrača i osvjetljava atmosferu daleko na istoku (ili zapadu, pred zoru). Tamo biva raspršena unatrag na sitnim česticama u zraku. Crvena svjetlost dalekog zalaska i tamnoplava boja neba koje se mrači daju ružičasti sjaj. U suštini to je sjaj sumraka, samo na suprotnom dijelu neba. Ispod njega vidljiva je plava Zemljina sjena – nadolazeća noć.

Ime nije dobio po planetu Veneri. Prema dostupnim izvorima, nazvan je po odjevnom predmetu grčke božice Afrodite, odnosno rimske Venere. Taj takozvani cestus imao je moć izazivanja strasti i požude u smrtnika, ali i bogova.

Sam planet Venera nikada se ne vidi u Venerinom pojasu. Venera je bliže Suncu od Zemlje i na našem nebu nikada nije više od 47° daleko od Sunca. Ne može, dakle, biti na suprotnom dijelu neba.

Tako se zove i jedna vrsta rebraša u Jadranskom moru.

Osim Venerinog pojasa i Zemljine sjene, nebo na istoku u sumrak i na zapadu u zoru ima još dva sloja ili pojasa. To su “crveni pojas” i “pojas obzora” (ili kako se već prevode red band i horizon band). Lijepo ih je sa Sicilije uhvatio Dario Giannobile.

Više fotografija

Venerin pojas i Zemljina sjena
Venerin pojas i Zemljina sjena s vrha Ivanščice. Sjena našeg planeta taman je plavi pojas uz horizont, a Venerin pojas je ružičasti sjaj iznad njega. Snimio Marko Posavec, 14. prosinca 2013.
Venerin pojas u dubokom sumraku
Venerin pojas u dubokom sumraku, tek što se nije spustio potpun mrak. Zemljina sjena jasno je vidljiva uz horizont, a Venerin pojas iznad nje prošaran je antikrepuskularnim zrakama – sjenama dalekih oblaka. Snimio Marko Posavec, Ivanščica, 14. prosinca 2013.
Venerin pojas i Mjesec
Venerin pojas ispod izlazećeg Mjeseca. Snimio Marko Posavec, 20. rujna 2010.
Venerin pojas
Venerin pojas iznad zimskog krajolika Bilogore. Pogled je prema istoku, kratko nakon zalaska Sunca. Snimio Marko Posavec, 25. siječnja 2014.