Zeleni bljesak

Zeleni bljesak kratkotrajna je pojava zelene boje na gornjem dijelu zalazećeg Sunca. Obično je to posljednji tračak Sunčeve svjetlosti prije nego što nestane ispod horizonta. Nastaje lomom svjetlosti i zračnim zrcaljenjem.

Naziv na engleskom: green flash

Romantičan i egzotičan, zeleni bljesak vjerojatno se više spominje nego što se vidi. Popularizirao ga je Jules Verne u romanu Le rayon vert (“Zelena zraka”) iz 1882. Nije ga baš lako vidjeti, malen je i nisko nad horizontom. No, uz malo predznanja moguće je u Sunčevom zalasku prepoznati znakove skorašnjeg zelenog bljeska.

Najčešće se vidi na kraju Sunčevog zalaska i to onoga kada je Sunce u obliku etruščanske vaze. Sunce polako tone za horizont, sve je manje i manje. Na samom kraju zalaska, kad je Sunce gotovo nestalo, iznad horizonta nakratko će se pojaviti zelena mrlja svjetlosti. Trepnite nekoliko puta i više je nema. To je taj tajnoviti zeleni bljesak. No nije mu to jedini oblik.

Zeleni bljesak, kao ni zrcaljenje, nije optička varka. Optičke varke podrazumijevaju nešto što u stvarnosti ne postoji. Ovo je vrlo stvarna pojava i netočno ga je smatrati optičkom varkom.

Video zelenog bljeska koji je snimio Boris Štromar

Kako nastaje zeleni bljesak

Mnoge su optičke pojave u atmosferi, pa tako i ova, posljedice loma svjetlosti. Kako zrake svjetlosti putuju kroz gustu atmosferu nisko nad horizontom, lagano se svijaju prema dolje. Pritom prate zakrivljenost Zemlje. Sunce i sva druga nebeska tijela zato su nam malo podignuta u odnosu na svoje stvarne, geometrijske položaje. No, ne svijaju se sve valne duljine (boje) svjetlosti jednako*.

Rasap ili disperzija svjetlosti razlaganje je polikromatskog zračenja Sunčeve svjetlosti (bijele boje) na pojedine valne duljine (dugine boje) uslijed loma ili ogiba svjetlosti. (Gelo i dr., Meteorološki pojmovnik i višejezični rječnik, 2005.)

Zeleni rub

Bijela svjetlost kombinacija je svih boja. Sunce na nebu možemo zamisliti kao preklopljeno crveno, žuto, zeleno, plavo… itd. Zelena svjetlost lomi se malo jače od crvene. Posljedica toga je da je zelena slika Sunca sasvim malo više na nebu od crvene. I zelena i crvena slika Sunca malo su podignute zbog loma svjetlosti, ali zelena je mrvicu više i ne poklapa se savršeno s crvenom. Sunce na zalasku, kada je lom svjetlosti najjači, tako dobiva gornji zeleni* i donji crveni rub.

Međutim, taj je zeleni rub Sunca vrlo malen i nije vidljiv golim okom. Stoga sam po sebi ne može objasniti pojavu zelenog bljeska. Za to nam treba nešto što će ga podebljati: zračno zrcaljenje.

Zašto ne plav? Plava svjetlost lomi se još jače od zelene. No, plava svjetlost uglavnom je raspršena iz snopa koji dolazi iz smjera Sunca, kao i danju. U svakom slučaju puno se jače raspršuje od zelene. Ponekad, doduše, vrlo rijetko – kad je zrak izuzetno bistar – umjesto zelenog vidi se plavi bljesak. A ponekad se izmjenjuju zeleni i plavi. U suprotnom, kad je zrak mutan i pun raznih čestica, zelena će također biti raspršena. Ostat će samo žuta, ako i ona.

Ne tražite Sunčev zeleni rub dalekozorom ni teleskopom! Koristite teleobjektiv, ali nemojte gledati kroz tražilo nego sliku na ekranu fotoaparata.

Ništa bez miraža

Najčešći oblik zelenog bljeska vidimo u uvjetima donjeg zrcaljenja. Pojavljuje se kada Sunce zalazi kroz sloj toplijeg zraka neposredno iznad površine. Nije strogo pravilo, ali najčešće i najlakše se vidi iznad površine mora ili velikog jezera.

Pogledajte simulaciju takvog zalaska. Suncu ususret diže se njegov miraž, donja zrcalna slika. U posljednjim trenucima prije nego što nestane ispod horizonta, uspravna i zrcalna slika Sunca se spajaju i pritom višestruko povećavaju (okomito rastežu) te zadnje zrake posljednje Sunčeve svjetlosti. A one su zbog disperzije zelene boje. Tako nastaje zeleni bljesak.

Višestruki bljeskovi

U uvjetima temperaturne inverzije može se vidjeti više bljeskova, jedan za drugim. Oni su, međutim, u pravilu manji i ne vide se golim okom. Događaju se kada Sunce zbog pseudomiraža zalazi izlomljeno ili raslojeno. Promatrač se mora nalaziti iznad sloja inverzije, ali ne nužno na velikoj visini; taj se sloj može nalaziti vrlo blizu površine.

Svjetlost prolazi kroz sloj inverzije barem dva puta, možda i više. Uostalom, i slojeva inverzije može biti više. Kako se Sunce tada raslojava i izobličuje, zrcaljenje povremeno pojačava i okomito rasteže male razlike u smjeru nadolazećih zraka. Time se Sunčev zeleni rub također povećava i rezultat je zeleni bljesak. No, kako je rečeno, takvi zeleni bljeskovi uglavnom nisu vidljivi golim okom.

U našim krajevima ovakvi se Sunčevi zalasci, pa s njima i zeleni bljeskovi, najčešće mogu vidjeti u uvjetima stabilne atmosfere i temperaturne inverzije. Takva je situacija razmjerno česta tijekom kasne jeseni i zime. Gore i planine tada proviruju iznad sloja inverzije, a nizine su zarobljene pod poklopcem niskih oblaka.

Ponovimo još jednom: Ne gledajte u Sunce dalekozorom, teleskopom ili teleobjektivom, čak ni kad je na zalasku. Koristite funkciju live view i gledajte u sliku na ekranu fotoaparata.

Kako vidjeti zeleni bljesak

Zeleni bljesak koji nastaje donjim zrcaljenjem najlakše je vidjeti nekoliko metara iznad površine. Sunčev zalazak koji nalikuje na etruščansku vazu dobar je znak da će se vidjeti. Budući da bljesak, između ostaloga, ovisi i o visini promatrača, možete vidjeti dva u nizu. Ako ste na strmoj obali, nakon što vidite prvi otrčite par metara više.

Zeleni bljesak koji nastaje inverzijom i pseudozrcaljenjem najlakše je vidjeti s neke veće visine. Teško je reći točno kolike; važno je da ste iznad sloja inverzije, ali ne previsoko iznad njega. Ako znate da ste u situaciji temperaturne inverzije, što je obično u hladnijem dijelu godine u anticikloni, pođite na neko brdo. Inverzija se u našim krajevima često odaje slojem niskih oblaka. Ako ste na brdu iznad tog sloja, možete vidjeti zeleni bljesak.

Ne gledajte u Sunce nikakvim optičkim pomagalima. Koristite teleobjektiv i gledajte u sliku na ekranu fotoaparata. Gledanje u Sunce prije nego što je već počelo tonuti za horizont samo će vam “isprati” vid i nećete dobro vidjeti boje.

Poveznice

An Introduction to Green Flashes – astronom i stručnjak za zelene bljeskove Andrew T. Young ovdje je skupio hrpu materijala o optici općenito, zrcaljenju i naravno zelenim bljeskovima. Možda se malo teže snaći u svemu tome, može pomoći Table of contents. Ne propustite njegove simulacije.

Green Flash – Atmospheric Optics – Les Cowley o zelenim bljeskovima. Opširno i informativno, ali jednostavnije i sažetije od A. Younga.

O zelenom bljesku u Astroučionici Vernese Smolčić.

Zeleni bljesak koji je 2009. uhvatio Korado Korlević.

Venerin zeleni bljesak kako ga je u siječnju 2024. snimio Peter Rosén.