Automobilske maglene duge

Kad gusta jesenska ili zimska magla nasjedne na krajolik i uporno ne popušta, prilike za promatranje nebeskih i optičkih zanimljivosti postanu vrlo rijetke. Pa ipak, ponešto se može vidjeti i snimiti i u toj zagušljivoj dosadi. Dovoljno je odvesti se u prvi mrak i vidjeti maglenu dugu na svjetlosti automobilskih farova.

Maglena duga donekle je slična regularnoj dugi. Obje nastaju refleksijom i refrakcijom svjetlosti u kapljicama vode, što znači da se vide u smjeru suprotnom od izvora svjetlosti i to u obliku svijetlog luka. Taj luk sličnog je polumjera kao luk obične duge (vanjski rub na 42°) ili nešto manji, ali je širi, odnosno deblji od obične duge.

No, obična duga nastaje u razmjerno velikim kišnim kapljicama gdje zrake svjetlosti imaju dovoljno mjesta da se, kako se kaže, čisto geometrijski reflektiraju i lome. Kapljice vode koje tvore maglu puno su manje, reda veličine oko 10 do 100 mikrometara. U njima nastupa ogib svjetlosti (difrakcija), kao kod vijenca, pa se boje pretapaju i uglavnom gube, ostavljajući samo blijede nijanse crvene na vanjskom i plave na unutarnjem rubu.

Više o maglenoj dugi u ovome tekstu.

Maglene duge obično nalazimo na granicama magle i sunca, često u planinama, na ravnicama preko kojih se povlači jutarnja magla, uz vodu i slično. No, lako možemo napraviti i vlastitu.

Kako prizvati maglenu dugu

Da bismo vidjeli maglenu dugu, potrebna nam je magla i jači izvor svjetlosti. Za to se može koristiti neki jači reflektor, ali poslužit će i jedna stvar koju većina nas ima na raspolaganju: automobil.

Dovoljno je noću se odvesti u najbližu maglu. Otvoreniji prostor je poželjan, ali nije nužan. Na automobilu treba uključiti duga svjetla, a promatrač se potom treba udaljiti nekih 20 do 40 metara ispred automobila i gledati od njega, u smjeru kojim se pružaju snopovi svjetlosti. Inače će svjetlost farova koja se raspršuje na sve strane nadvladati blijedi luk maglene duge. Čim se maknemo od automobila maglena duga postane očigledna. Bit će još jasnija ako malo spustimo aparat (ili glavu), bliže tlu i ravnini svjetala.

Par napomena za fotografe. Koristite najširi objektiv koji imate; fotografije u ovom tekstu snimljene su fisheye objektivom, a dijagonala vidnog polja negdje je oko 170°. Maglena duga je velika. Kao i obična duga, uostalom. Postavke podesite po želji: krenite od recimo 10 sekundi ekspozicije na ISO 200 i f/4 pa prilagođavajte po potrebi. Nisu sva svjetla jednaka niti su sve magle jednake. Ne zaboravite spustiti fotoaparat bliže tlu, odnosno što bliže ravnini snopa svjetlosti. I još jedna važna stvar: zaklonite jedan od farova, čime god što vam je pri ruci – ja sam jednostavno čučnuo ispred jednog. Tako će maglena duga biti puno jasnija.

Korisno je i zatvoriti tražilo fotoaparata. Neki fotoaparati imaju ugrađeni zaslon koji se aktivira prekidačem pokraj tražila, ako vaš to nema samo ga pokrijte nečim. Farovi automobila prilično su jaki i kad “tuku” u tražilo dio svjetlosti može procuriti do senzora i stvoriti razne artefakte.

Ima tu još stvari. U sredini luka maglene duge nalazi se svijetla točka koja može biti okružena raznobojnim prstenovima. To je zapravo glorija, a tamna sjena promatrača (ili fotoaparata na stativu) u njoj je isto što i brockenska sablast. Sama maglena duga može imati i blijedi sporedni luk, kao što se vidi na fotografijama gore. Ako su kapljice magle veličinom vrlo jednolike, maglena duga može imati izražene prekobrojne lukove. Ovdje ih, očito, nije bilo, jedino se na naslovnoj fotografiji vidi prvi unutarnji prekobrojni luk. Ova je magla bila suviše “neuredna” za takve egzotičnije optičke pojave.

Primijetite, naposljetku, kako se luk maglene duge zapravo pretvara u prsten: vidi se i ispred tla, ispod linije horizonta. Tu je naravno slabije vidljiv jer pozadina nije tamna. Kako se svjetlost lomi i odbija u kapljicama magle iznad linije horizonta, isto to čini i ispod. Duga, bila obična ili maglena, nema fizički oblik – nije materijalna stvar. Ako vidimo dugu i dignemo se malo uvis, vidjet ćemo kako se i ona pruža ispod horizonta. Duga je zapravo puni krug, samo nam polovinu ili veći dio tog kruga obično skriva sama Zemlja.

Ipak, običnu dugu nećemo ovako jednostavno snimiti u obliku cijelog kruga kao maglenu*. Kišne kapi u kojima nastaje obična duga u pravilu su podalje od nas pa svjetlost mora imati poprilično dugačku otvorenu liniju doglednice kako bismo vidjeli dugu ispod linije horizonta, a to je nešto teže izvesti na tlu. Lakše je u planinama, mnogo lakše iz zraka. S maglenom dugom nema tih problema jer su kapljice magle posvuda oko nas.

Osim ako ju ne napravimo sami, tada je svašta moguće.