Aureola

Piše: Marko Posavec

Aureola je svijetli krug oko izvora svjetlosti – Sunca, Mjeseca, sjajnijih zvijezda ili planeta. Nastaje kao i vijenac, ogibom svjetlosti na česticama u atmosferi. Oko središta je plavičasta, zatim bijela i na vanjskom rubu crvenkasta ili smećkasta.

Naziv na engleskom: aureole

Aureola oko Venere koja je u konjunkciji s Plejadama
Aureola oko Venere. Kad je trag aviona došao preko Venere, sitni kristalići leda u njemu stvorili su prilično sjajnu aureolu s jasnim crvenim rubom. U kadru su i Plejade (M45). Autor: Marko Posavec, 12. travnja 2015.

Aureola je zapravo unutarnji dio vijenca. Vidi se češće od njega jer za njezin nastanak nisu potrebne kapljice strogo ujednačenih veličina. Svi smo ju vidjeli, najčešće oko Mjeseca kada je sjajan i kada nebom plove tanki oblaci. Oni blizu Mjeseca pokazuju boje, od kojih obično vidimo plavičastu. Prema vanjskom rubu možemo nazrijeti crvenkaste ili smećkaste nijanse.

Veličina i boja aureole ovisi o veličini i jednolikosti čestica na kojima se ogibom svjetlosti stvara. Ako su te čestice (kapljice vode, kristalići leda, pelud, dim, prašina itd.) razmjerno velike, aureola će biti mala. Neće imati boje ili će joj boja biti slična boji izvora svjetlosti. Takva je recimo dnevna aureola koju vidimo oko Sunca*. No, ako su čestice malene i sličnih veličina, njihov optički učinak postaje zanimljiviji.

Sunce gotovo nikada ne vidimo bez aureole. Intenzitet aureole, naime, ovisi i o intenzitetu izvora svjetlosti. Zato se bolje vidi na duljim fotografskim ekspozicijama. Sunce je vrlo sjajno pa je njegova aureola na vedrom nebu gotovo sveprisutna. To je onaj difuzni, blještavi sjaj oko samog Sunčevog diska. Ponekad, vrlo rijetko, nebo je dovoljno bistro da ta aureola gotovo nestane. Za to moramo biti visoko, iznad najnižeg i najgušćeg sloja zraka. Na primjer u zrakoplovu, kako je to demonstrirao Elmar Schmidt 2011. na Atmospheric Optics.

Ne tražite aureolu oko Sunca golim okom! Smislite nešto drugo. Na primjer, površina lokve reflektira samo oko 2% svjetlosti. Tamo možete potražiti egzotične optičke efekte oko Sunca.

Vijenac ili aureola?

Vijenac oko Mjeseca
Na ovoj fotografiji Vesne Holjevac aureola je unutarnji, plavičasti dio vijenca, zaključno s unutarnjim crvenim rubom. Da se ništa drugo nije vidjelo, na fotografiji bismo prepoznali samo aureolu. U ovom slučaju, međutim, izvan vanjskog crvenog ruba ipak se vide dodatni obojeni prstenovi i stoga je to vijenac. Zagreb, 1. srpnja 2014.

Gdje završava aureola, a počinje vijenac? To nije sasvim jasno. Aureola se vidi kada su čestice u atmosferi različitih veličina. Kako se raspon veličina čestica smanjuje, sjaj poprima jasniju strukturu i boje. Prvo se pojavljuje vanjski crveni prsten, zatim možda još jedan. Kod najboljih vijenaca vidi ih se nekoliko. Iz toga proizlazi da je aureola lakše vidljiva i stoga češća. Općenito, za aureolu i vijenac vrijedi: što su čestice manje i jednolikijih veličina, to će aureola/vijenac biti veća i izraženija.

Les Cowley na Atmospheric Optics navodi da neki aureolu smatraju vijencem kada se jasno vidi cijeli prvi crveni prsten. Drugi, pak, za vijenac zahtijevaju da se vidi prvi sljedeći prsten nakon crvenog. Pri dnu te stranice je odlična ilustracija kako aureola i vijenac ovise o jednolikosti čestica koje ih stvaraju.

Venera s bijelom aureolom
Venera pred zalazak s bijelom aureolom. Kapljice su bile relativno male, ali neujednačenih veličina. Stoga je aureola dosta vidljiva, no bezbojna. Snimio Marko Posavec, Ivanščica, 14. prosinca 2013.

Ovalne aureole

Osim Mjeseca, aureole se mogu vidjeti oko sjajnih zvijezda i planeta. Najbolji primjer za to je Venera i njezine su aureole prilično poznate. Koliko god da je svijetla, Venera je ipak dosta manje sjajna od Mjeseca. Aureolu oko nje može se vidjeti i pogotovo snimiti uz pomoć duge ekspozicije. Vijenac – vrlo teško ili nemoguće, jednostavno je pretaman.

No, aureole oko Venere i sličnih nebeskih tijela mogu imati jednu drugu zanimljivu osobinu. Mogu biti ovalnog oblika. Taj nam je oblik poznat kod peludnog vijenca. Njega stvaraju zrnca peludi koja su često izduženog oblika, a ponekad imaju i “krilca” da bi dulje lebdjela.

Ovalna aureola oko Venere
Venera je na ovoj slici u konjunkciji s Plejadama. Aureola oko nje vidljivo je izdužena gore i dolje. Snimio Marko Posavec, 3. travnja 2020.

Ove aureole, međutim, ne stvara pelud već kristalići leda u tankim visokim oblacima. Da bi ogib svjetlosti proizveo okomito izduženu aureolu, čestice koje ga stvaraju moraju biti izdužene vodoravno. Čini se da ih uzrokuju pločasti, šesterokutni kristalići leda. Orijentirani su prema maksimalnom otporu zraka, vodoravno. Tu tezu potvrđuje činjenica da su ovalne aureole svojstvene sjajnim zvijezdama i planetima nisko na nebu, gdje kristale gledamo postrance. Aureole oko objekata više na nebu bliže su kružnom obliku. Kao i obično, sve je to detaljno i s primjerima objašnjeno na Atmospheric Optics.

Konjunkcija Mjeseca, Venere i Jupitera
Konjunkcija Mjeseca, Venere i Jupitera 22. veljače 2023. Venera (dolje) i Jupiter (gore) imaju jasne aureole, a ovo oko Mjeseca se može smatrati vijencem jer se vide vanjski prstenovi, oko unutarnjeg najsjajnijeg. Snimio Marko Posavec.
Konjunkcija Venere i Jupitera
Zanimljiva konjunkcija Venere i Jupitera. Venera je sjajnija i ima jasno vidljivu aureolu, blago ovalnu. Jupiter je veći, ali manje sjajan i njegova se aureola ne vidi. Snimio Marko Posavec, 18. kolovoza 2014.
Mjesec na oblačnom nebu
Mjesec na oblačnom nebu. Svjetlost oko njega je plavičasta, crvenkasta ili lagano smeđa prema rubu. To je blijedi oblik aureole. Dolje lijevo vidljiv je Mars. Snimio Marko Posavec, 7. prosinca 2022.