Svemirski brod u polarnoj orbiti
Komercijalna svemirska misija Fram2 sretno se jučer vratila na Zemlju. Bila je to prva misija s ljudskom posadom koja je kružila oko planeta u smjeru sjever – jug, ravno iznad Zemljinih polova. U četvrtak sam, oblacima usprkos, uspio snimiti prelet Crew Dragona iz Koprivnice.
Nikon D750 + Sigma 40mm 1.4, 75 s, f/2.8, ISO 400. Praćeno na Star Adventurer GTi, ali zbog oblaka usjeveravanje je bilo samo odokativno pa su zvijezde ipak malo izdužene.
Svemirske misije uglavnom ne lete preko polova – nije praktično. Nagib pod kojim kruže oko Zemlje u odnosu na ekvator zove se orbitalna inklinacija. Velika većina satelita tako provodi pola orbite nad sjevernom i pola nad južnom polutkom. Ako im orbita varira između 30° sjeverno i 30° južno, kažemo da im je orbitalna inklinacija 30 stupnjeva. Inklinacija misije Fram 2 bila je 90.01, što znači da je putovala okomito na ekvator – preko Sjevernog i Južnog pola. Lansirana je s Floride prema jugu.
Misiju je financirao podrijetlom kineski, danas malteški milijarder Chun Wang. Zapravo ima dvojno državljanstvo, Malte i Svetog Kristofora i Nevisa. Osobno je rekao da Fram2 smatra svalbardskom misijom jer su se svi sudionici upoznali na tom sjevernom norveškom otočju. Na odijelu je nosio maltešku zastavu. Obogatio se na rudarenju kriptovaluta. Nije poznato koliko je platio SpaceX-u za let, ali posljednjih godina sjedalo u Dragonu koštalo je oko 55 milijuna dolara pa je razumno pretpostaviti da mu je račun iznosio 200-i-nešto milijuna dolara.
S njim su u Crew Dragonu bili norveška snimateljica i redateljica Jannicke Mikkelsen, njemačka inženjerka Rabea Rogge i australski polarni istraživač Eric Philips. Brod je nazvan Fram2 po Framu, legendarnom brodu kojim su, između ostalih, Fridtjof Nansen i Roald Amundsen ostvarili povijesna istraživanja na Arktiku i Antarktici. Astronauti u Crew Dragonu uglavnom su promatrali i snimali polarne predjele i auroru, ali su obavljali i neka druga znanstvena istraživanja.
Prvih par sati u mikrogravitaciji nije baš bilo ugodno. Sve nas je pogodila svemirska bolest – spopala nas je mučnina i nekoliko smo puta povraćali. Nije baš bilo isto kao mučnina u automobilu ili morska bolest. Mogli smo čitati nešto na iPadu i nije se pogoršavala. Ali i najmanji gutljaj vode uznemirio bi želudac i natjerao nas na povraćanje.
Chun Wang
Zvjezdica s ljudskom posadom
Vizualno, svemirske misije poput Fram2 izgledaju kao i Međunarodna svemirska postaja, samo su znatno slabijeg sjaja. Poput male zvjezdice koja ne treperi i u nekoliko minuta prijeđe cijelo nebo, odnosno do točke u kojoj uđe u Zemljinu sjenu pa nam se izgubi iz vida.
U četvrtak smo gledali Fram2 kako se diže iznad sjevernog obzora, prelazi preko repa Velikog medvjeda i Berenikine kose do repa Lava i tamo je ušao u sjenu i nestao. To jest, takva bi bila situacija da se nakon zalaska Sunca s istoka nisu dovukli oblaci. Oko pola sata prije preleta odvezao sam se izvan grada, izašao iz automobila i slegnuo ramenima. Što se može. No, bilo je nešto skromnih rupa u naoblaci pa sam svejedno postavio montažu, otprilike usmjerio kadar i čekao.
Srećom, oblaci su se malo razdvojili upravo na mjestu kojim je prošao Fram2 – između Alkaida i Denebole. Heavens-Above procijenio mu je magnitudu na 1.3, meni je djelovao prilično sjajno, ali s obzirom na gomilu oblaka uokolo moja procjena ne vrijedi puno. Uspio sam ga uhvatiti na fotografiji. Lako je tako, kad dođe točno po voznom redu.
Ako niste sigurni pokazuje li vam mobitel baš u sekundu točno vrijeme, otvorite time.is.
Tako da, preleti misija s ljudskom posadom nisu baš neki vizualni spektakli. Spektakl je u tome da u toj točkici svjetlosti na visini od nekih 400 kilometara putuju ljudska bića. A ponekad ipak dobijemo i poneko iznenađenje, poput zajedničkog preleta shuttlea Discovery i ISS u ožujku 2011. kada se oko Discoveryja ukazao neobičan oblačić – otpadna voda koju je ispustio prije slijetanja:
