Ljetni trokut, Tamna rijeka i razdvojeni ljubavnici

Ljetni trokut prividna je skupina zvijezda (asterizam) na noćnom nebu. Vrhove mu čine tri sjajne zvijezde: Vega u Liri, Altair u Orlu i Deneb u Labudu. Svaka od njih najsjajnija je u svom zviježđu. Ljetni trokut lako je prepoznatljiv pa se dugo koristio i u navigaciji, a kroz njega prolazi i zvjezdani pojas Mliječne staze.

Tri zvijezde uvjerljivo dominiraju nebom u ljetnim večerima. Visoko gore plavičasta je Vega, zvijezda nulte magnitude koju poznajemo i iz “Kontakta” Carla Sagana. Njeno zviježđe, Lira, također je prepoznatljivo po paralelogramu zvijezda sličnog sjaja odmah pored nje. Vega je peta najsjajnija zvijezda na nebu.

Malo niže od Vege prema sjeveroistoku je Deneb, najsjajnija zvijezda Labuda, zviježđa čiji najsjajniji dio zovemo Sjevernim križem. Deneb je zapravo rep Labuda, krakovi Sjevernog križa su mu krila, a dugačak mu se vrat pruža duž Mliječne staze do poznate dvojne zvijezde Albireo. Postoji više verzija mitološkog podrijetla ovog zviježđa; prema jednoj, bogovi su Orfeja nakon smrti uzdigli na nebo u obličju labuda i pored njega smjestili omiljenu mu liru.

Južni vrh trokuta predstavlja Altair u Orlu, zvijezda uz istočni rub Mliječne staze. Ime joj potječe od arapske fraze النسر الطائر (Al-Nisr Al-Ta’ir), “orao u letu”. Altair je jedna od prvih zvijezda kojoj su uspješno snimljeni detalji površine. Vrlo brzo rotira i jako je spljoštena: polumjer na ekvatoru oko 25 % joj je veći nego na polovima.

Ljetni trokut na večernjem nebu vidimo od kasnog proljeća do kraja godine.

Zvjezdani oblaci i vreće ugljena

Područje Ljetnog trokuta vrlo je bogato zvijezdama i međuzvjezdanim oblacima. Između Lire i Orla, ravno kroz zviježđe Labuda prolazi jedan od sjajnijih i upečatljivijih dijelova Mliječne staze. Taj blijedi pojas svjetlosti drevni su narodi često povezivali s mlijekom, ne samo Grci i Rimljani već i Egipćani, a i Kinezi u svojoj mitologiji Mliječnog puta imaju kravu. Kod nas je, kao što je poznato, to bila rasuta slama. Finci i Estonci zvali su ju Putem ptica.

Mliječna staza zapravo je sjaj nebrojenih sitnih zvjezdica, skupljenih na hrpu tamo gdje gledamo kroz ravninu naše galaksije. Ona je u tlocrtu spiralna, ali gledana bočno ima oblik diska s ispupčenjem u sredini. To što vidimo na nebu disk je naše galaksije.

No, galaksija nije ispunjena samo zvijezdama. U njoj se nalaze i gusti međuzvjezdani oblaci plina i prašine. Ako u blizini imaju neku zvijezdu, vidimo ih kao sjajne maglice. No, ako su osamljeni, možemo ih vidjeti jedino po tome što zaklanjaju svjetlost zvijezda iza njih.

To su ti tamni oblaci u Mliječnoj stazi: nakupine plina i prašine kroz koje ne možemo vidjeti pozadinski sjaj galaksije. Najpoznatija takva mračna mrlja je Vreća ugljena, vidljiva s južne polutke. Mi na sjevernoj nemamo baš tako upečatljive tamne oblake u Mliječnoj stazi, ali ipak ih imamo. To je Sjeverna vreća ugljena pokraj Deneba i još jedna slična tamna mrlja istočnije od njega. U Labudu počinje i Veliki rasjed, ponekad zvan i Tamnom rijekom, veliko područje gdje nam međuzvjezdani oblaci zaklanjaju pogled na galaksiju. Vrlo je uočljiv u zviježđu Orla.

Razdvojeni ljubavnici

Romantičnu priču o Mliječnoj stazi koja uključuje Altair i Vegu nalazimo u kineskoj mitologiji. Tkalja Zhinu i kravar Niulang bili su zaljubljeni, ali njihova je ljubav bila zabranjena. Stoga su prognani na dvije strane nebeske rijeke: Zhinu je postala Vega, Niulang Altair, a između njih pružila se Mliječna staza.

U drugim verzijama te priče, kravar je jednoj vili ukrao haljine dok se kupala i ona mu je postala ženom. To mu je savjetovala krava koja se ubrzo nakon vjenčanja razboljela. Na samrti mu rekla da od njezine kože napravi vreću, napuni ju pijeskom i nosi sa sobom. Kravar ju je poslušao. Prošlo je neko vrijeme, kravar i vila dobili su dvoje djece, no vili su i dalje nedostajale njezine haljine. Jednog dana ih je slučajno pronašla i pomoću njih pobjegla na nebo. Kravar je pošao za njom, na što je ona na nebu povukla crtu – jedan ogranak Mliječne staze. Kravar je bacio nešto pijeska i tako napravio drugi rukavac nebeske rijeke. Tako su se neko vrijeme naganjali, a onda su intervenirali bogovi i razdvojili par.

Ipak, ponekad se mogu sastati. Jednom godišnje, sedmoga dana sedmoga lunarnog mjeseca (što po suvremenom kalendaru pada negdje u kolovozu), jato svraka stvara most preko nebeske rijeke i omogućuje ljubavnicima susret. Ali samo ako je vedro; ako nije, više sreće za godinu dana. Taj dan Kinezi obilježavaju kao svoje Valentinovo.

Ako vas zanimaju ovakve priče o nebu, preporučujem Vodič kroz svemir, knjigu Nancy Hathaway (SysPrint, 1999.).