Tragovi aviona, satelita i meteora na fotografijama

Meteori, sateliti i zrakoplovi imaju nešto zajedničko: ostavljaju svijetle tragove na fotografijama noćnog neba snimljenima dugom ekspozicijom. Sateliti i zrakoplovi vrlo su česti, meteore je ipak teže uhvatiti. Budući da su im “svjetlosni potpisi” slični, mnogi sateliti i zrakoplovi, u želji autora za slavom, bivaju proglašeni meteorima. Ovdje je kratak vodič kako ih prepoznati.

Ovo se odnosi na svjetlosne tragove koje avioni ostavljaju na fotografijama duge ekspozicije. Oni oblačasti koje vidimo golim okom su kondenzacijski tragovi aviona.

Promatrajući nebo, rijetko tko može pogriješiti u razlikovanju meteora, satelita i aviona. Vizualno je razlika vrlo jasna:

• Meteori prolete brzo, u pravilu traju najviše sekundu-dvije, ostavljaju svijetli trag, ponekad i oblačić ioniziranog zraka
• Sateliti putuju polako i jednolično, ponekad mijenjaju sjaj, da prijeđu nebo treba im par minuta
• Avioni u pravilu imaju treptajuća svjetla, a ako su bliže, onda se i čuju

Sateliti znaju zbuniti ljude jer mnogi još uvijek nisu naviknuti na njih. Ima ih jako puno i, kako neki od njih rotiraju, ponekad bljesnu i to prilično naglo. U posljednje vrijeme dobivaju i boje. Nije ih moguće zamijeniti za meteore promatrajući nebo, ali kasnije, pregledavajući fotografije na kojima su deseci svijetlih tragova, prepoznati njihov uzrok više nije tako jednostavno.

Naravno, svi se nadamo da je taj trag rijedak i teško uhvatljiv meteor, pa smo i one dvojbene skloni malo preuranjeno proglasiti zvijezdama padalicama. U stvarnosti, najčešće su to ipak avioni i sateliti. I njihovi tragovi na fotografijama mogu biti pomalo neobični, kao što ćemo vidjeti u nastavku.

Avioni

U trećem desetljeću 21. stoljeća još uvijek ima ljudi koji ne znaju prepoznati avione na noćnom nebu. A čak i oni koji provode ponešto vremena pod zvjezdanim nebom mogu se prevariti kad su avioni u pitanju. Ne izgledaju uvijek jednako, a ponekad se ni ne čuju. Različiti modeli zrakoplova imaju različite konfiguracije vanjskih svjetala, što znači da su im različiti i tragovi koje ostavljaju na dugim fotografskim ekspozicijama.

Avione ćemo najlakše prepoznati po sjajnim bljeskajućim svjetlima za izbjegavanje sudara. Nalaze se na vršcima krila, pored navigacijskih svjetala (crveno na lijevom, zeleno na desnom krilu, bijelo na repu), te na stražnjem dijelu trupa. Njihova je svrha učiniti letjelicu vidljivijom ostalim sudionicima u zračnom prometu, a dobro ih znaju i svi koji su ikad putovali zrakoplovom noću. Tu je i bljeskajuće crveno svjetlo na sredini trupa te svjetlo koje osvjetljava logo kompanije na repu.

Više o svjetlima zrakoplova možete doznati iz ovog YouTube videa.

Poseban slučaj su svjetla za slijetanje, dva jaka svjetla koja osvjetljavaju prostor ispred zrakoplova, po jedno sa svake strane. U normalnim okolnostima ona se koriste samo pri slijetanju i polijetanju, ali piloti će ih ponekad, iz niza razloga, upaliti i na većim visinama. Ona su uistinu izuzetno sjajna i ako na noćnom nebu vidite zrakoplov koji ih iz nekog razloga koristi, može vas prilično zabezeknuti*.

Govorim iz osobnog iskustva. Ta svjetla su sjajna i vide se na nevjerojatno velikim udaljenostima.

Sateliti

Poput zrakoplova, sateliti su u posljednje vrijeme prava pošast u očima ljubitelja noćnog neba. Dobro, ponekad je i njih zanimljivo promatrati, ali zbilja ih je previše. Pogotovo ako gledate kratko nakon sutona u smjeru zašlog Sunca; dakle u smjeru Sunca koje je ispod horizonta. Tamo će odbljesci Sunčeve svjetlosti na satelitima biti izuzetno brojni. Puno ćete ih vidjeti golim okom, a tek na fotografijama…

Pročitajte ovu zanimljivu priču o neobičnim bljeskovima nisko nad obzorom duboko u noći.

Za takvu je navalu ponajviše zaslužan Muskov projekt Starlink, ali ima naravno i puno drugih. Starlinkovi u posljednje vrijeme često imaju upečatljivu plavu boju koja dolazi od novih metoda pokušaja smanjivanja njihovog sjaja. Treba im priznati da su u tome uspjeli, ali nedovoljno. Ne vidimo ih više tako često golim okom, čak su i njihovi poznati “vlakići” u zadnje vrijeme prilično blijedi, no prava su napast na fotografijama.

Tragove satelita na dugim ekspozicijama relativno je lako prepoznati. Obično imaju jednoličan sjaj i uglavnom nemaju boje, s izuzetkom prethodno spomenutih Starlinkova. Takvih je najviše. Mogu biti vrlo sjajni: Međunarodna svemirska postaja u povoljnom preletu sjajem lako parira Veneri.

Bljeskovi satelita

Kako se kreću u orbiti oko Zemlje, sateliti ponekad dođu u takav položaj da se Sunčeva svjetlost izravno odbija od nečeg velikog i reflektivnog na njima – solarnih panela, antena ili nečeg trećeg. Tada im se sjaj može dramatično povećati, u nekim slučajevima i vrlo brzo. To zovemo bljeskovima satelita (eng. satellite flares). Poznati po njima bili su komunikacijski sateliti Iridium starije generacije. Njih više nema u orbiti, no gore je jako puno drugih satelita koji bljeskaju na razne načine.

Posebno dobro vrijeme za vidjeti puno bljeskova satelita je kasno proljeće i rano ljeto, odnosno doba godine oko ljetnog suncostaja. Sunce tada znatno više obasjava sjevernu Zemljinu polutku pa tako i orbitalni prostor iznad nje. Samim time imamo veće šanse vidjeti odbljesak njegove svjetlosti na nekom od uistinu brojnih satelita.

Poseban slučaj su sateliti koji rotiraju ili iz nekog drugog razloga u manje-više pravilnim vremenskim intervalima jače odražavaju Sunčevu svjetlost. Oni mogu uistinu ostaviti zanimljive tragove. Obično su u obliku relativno blijede crte, ali s vrlo jasnim, približno jednako razmaknutim i sjajnim “zadebljanjima”.

Ta rotacija ne mora biti namjerna. Gore u orbiti ima svakakvog svemirskog smeća i olupina starih satelita koje se tumbaju bez reda i smisla.

Meteori

Za razliku od aviona i satelita, meteore vjerojatno nitko ne bi nazvao napastima. Uglavnom ih svi vole, jako su simpatični – i romantični – kad onako brzo, elegantno, gotovo neuhvatljivo projure nebom. Nikad ne znate gdje će se pojaviti. Čak i u tijeku jačih pljuskova Perzeida, mnogi fotografi frustrirano odustaju jer uporno padaju tamo gdje fotoaparat ne snima. Tako to ponekad ide. I zaista je sjajan osjećaj vidjeti lijep, blještav meteor, zatim provjeriti što je snimljeno i naći ga na fotografiji.

Kako da znamo da je na slici meteor? Oni će obično imati barem naznake nekih boja – ali ne uvijek pa se to ne može smatrati konačnim dokazom. Neće naprasno početi, uvijek će imati lagani “fade in”. Zadebljanja traga, to jest povećanja sjaja, najvjerojatnije će biti asimetrična i često bliža kraju traga. Sam svjetlosni trag obično će biti deblji od traga satelita, barem kod sjajnijih meteora.

Naravno, najsigurnije je vidjeti ga golim okom. Preporuka je, kad ste vani i snimate nebo, ne zuriti u mobitel.

Granični slučajevi

Ponekad na temelju fotografije naprosto nije moguće odrediti radi li se o meteoru ili satelitu. Oni dolaze u mnogo različitih oblika i neizbježno se kad-tad dogodi da su si nalik, pogotovo ako nisu jako sjajni. Pogledajte primjer na fotografiji u nastavku. Trag je gotovo simetričnog sjaja, što bi upućivalo na satelit, ali ne sasvim. Varijacije u sjaju idu više u prilog meteoru, no ni sateliti ne moraju imati posve simetričnu krivulju sjaja. Nema boje koja bi nedvojbeno odala meteor.

Kad dobijemo nešto ovakvo na fotografiji, srce zatitra i jedva čekamo da ju podijelimo pod slavodobitnim naslovom “Mliječna staza i meteor!” – ali, realno, ako ga nismo vidjeli vlastitim očima, ne znamo to sa sigurnošću.

Kako ih razlikovati

• Ako trag ima sitne točkice u pravilnim razmacima, bijele ili crvene, bez obzira na to je li riječ o jednoj, dvije ili tri paralelne linije, riječ je o avionu.
• Ako trag zakreće pod kutom koji nije objašnjiv normalnom prividnom zakrivljenošću neba, riječ je o avionu.
• Ravan trag konstantne svjetlosti koji naglo počinje i naglo završava, bez blagih prijelaza i bez posebno izraženih boja ili drugih obilježja, može biti avion ili satelit. Iznenadni početak i kraj traga nisu nagla pojava i nestanak aviona/satelita nego je na tim mjestima trag “odrezan” početkom i krajem fotografske ekspozicije.
• Ravan, jednoličan trag koji u jednom trenutku blijedi pa nestaje, ili se postupno pojavljuje niotkuda, vjerojatno je satelit. Taj blagi prijelaz je njegov ulazak u Zemljinu sjenu, ili izlazak iz nje.
• Ravan, jednoličan trag izražene plave boje je satelit i to Starlink. Obično ih je više paralelnih u kraćem vremenu, s tim da neki od tih paralelnih koji su dalje od promatrača neće pokazivati plavu boju.
• Relativno dugačak tanak, blijed i bezbojan trag sa sjajnijim zadebljanjem koje može ili ne mora biti simetrično u odnosu na početak i kraj traga, najvjerojatnije je satelit. (Zadebljanje je najčešće oko sredine traga, ali ne mora biti, ovisno o tome kada je počela fotografska ekspozicija).
• Ako niste sigurni, provjerite ekspozicije neposredno prije i poslije. Satelit će vjerojatno biti na više ekspozicija, meteor gotovo sigurno neće. (U rijetkim slučajevima može biti, ali obično bi tad bio prepoznatljiv i po drugim obilježjima).
• Trag koji počinje blagim prijelazom, postaje sve sjajniji i deblji i zatim brzo prestane (ali ne naglo, kao da je odrezan), možda uz više sjajnijih dijelova, ali gotovo u pravilu asimetričnih, vjerojatno je meteor.
• Trag koji izgleda poput onoga opisanog u prethodnoj stavci i još k tome ima boje (zelenkastu, ružičastu, crvenkastu) gotovo je sigurno meteor.