Perzeidi i polarna svjetlost, dvije noći zaredom!

Uporne promatrače neba ponekad pomazi i sreća. Geomagnetska oluja koja je počela 11. kolovoza potrajala je sve do sljedeće noći, kada je meteorski pljusak Perzeida bio na svom vrhuncu. Tako smo uz lijepe, sjajne meteore imali prilike fotografirati i polarnu svjetlost. Aurora nije bila dovoljno sjajna da se vidi golim okom, ali nije važno: već i ovo je impresivno za nas u Hrvatskoj.

Neki su sretnici već u noći s 11. na 12. kolovoza uspjeli snimiti auroru s Perzeidima, fotografije pogledajte ovdje. Zemljino magnetsko polje tada je bilo pod navalom nabijenih čestica sa Sunca i blijede zavjese polarne svjetlosti ukazale su se nisko nad sjevernim horizontom. Činilo se da je jedinstvena prilika propuštena i da će vrhunac Perzeida, koji je tek trebao doći, biti bez geomagnetskih uzbuđenja.

No, poremećaji u Zemljinom magnetskom polju nisu jenjavali. Snažna aurora trajala je cijeli sljedeći dan i kasno popodne počeli smo se pitati hoće li ipak izdržati dovoljno dugo, dok se kod nas ne smrači.

Prve noći, s nedjelje na ponedjeljak, polarnu svjetlost ne bih vidio ni da se pojavila kad sam promatrao; sjeverni horizont skrivala mi je bilogorska šuma. Došla je oko dva u noći kad sam već odavno bio doma. Za sljedeću noć odabrali smo tradicionalno mjesto na jezeru Šoderica. Nije idealno – ima dosta svjetla i vlažnost zna poprilično smetati – ali skupilo se poveće društvo pa je bilo prikladnije.

Sveti Lovro manje suza lije

Jedan fotoaparat usmjerio sam prema jugu-jugoistoku, a drugi prema sjeveru-sjeverozapadu. Vidio sam da je aurora još uvijek bila aktivna, iako u slabljenju, pa je D500 dobio zadatak pratiti sjeverno nebo za slučaj da se nešto pojavi. Gledali smo uglavnom prema jugu i jugozapadu pa sam na njega i zaboravio, tek bih povremeno bacio pogled prema Velikom medvjedu. Nisam vidio ništa osim nekoliko meteora.

Sami Perzeidi bili su solidni, reklo bi se u skladu s očekivanjima. Nije ih bilo tako puno kao prije desetak godina i sjajniji su bili upečatljivo rjeđi. Prognoze kažu da je taj pramen potoka čestica malo “presušio” i da će barem još nekoliko godina biti slabiji. To se i vidi. Ipak, u neka četiri sata promatranja uspjeli smo ih vidjeti 60 do 70. Nije loše. Oduševila nas je sjajna vatrena kugla na južnom nebu koja je ostavila svjetleći trag i oblačić dima za sobom:

Sve u svemu, tko ih je pažljivo promatrao i odabrao dobro mjesto u kakvom-takvom mraku, vjerojatno je bio zadovoljan. Perzeidi 2024. nisu razočarali.

Nakon ponoći gledao sam sjeverni horizont gdje se vidjelo sijevanje dalekih grmljavinskih oluja, negdje nad Austrijom. I dalje nisam vidio ništa posebno. Objektiv na D750 koji je snimao jug morao sam brisati svakih nekoliko minuta, a i nebo se zamutilo od vlage u zraku. Promatranje se bližilo kraju.

Aurora za kraj

Prekinuo sam uzastopno okidanje na D500 i išao na brzinu pregledati nekoliko posljednjih fotki. A kad tamo – polarna svjetlost! Bila je nisko nad sjevernim horizontom i upečatljivo crveno-ružičasta. Dobro… onda ostajemo još malo!

Koliko god da smo se trudili, nismo ju uspjeli vidjeti golim okom. Bilo je ponešto rasvjete u tom smjeru, a i vlaga je stvarno pomahnitala. Netko na boljoj lokaciji možda ju je mogao spaziti. Bilo je to nekih 15-ak minuta iza ponoći. Po svim parametrima aurora je bila u slabljenju, no eto skupila je dovoljno snage da ju uspijemo vidjeti. Osim toga, pregledavajući starije fotke, ispostavilo se da je to bila druga pojava polarne svjetlosti te noći: već je jednom zasjala oko 23 sata! Nitko od nas nije ništa primijetio jer ni tada nije bila okom vidljiva.

Predstava nije dugo potrajala. Aurora je bila najsjajnija oko 0:30, a do 1 u noći već je gotovo potpuno izblijedjela.

Lijep kraj lijepe noći.

Neki od pojedinačno uhvaćenih meteora