Venerine sjene

Piše: Marko Posavec

Venera je, uz Sunce i Mjesec, jedino nebesko tijelo dovoljno sjajno da baca sjene. U iznimno tamnom okolišu mogu se vidjeti golim okom. U prosječnom mraku moguće ih je zabilježiti fotoaparatom na svijetloj pozadini. To mi je pošlo za rukom u četvrtak, 20. veljače.

Venerine sjene male biljčice i fotoaparata koji snima prizor
Sjene na papiru nastale su pri Venerinoj svjetlosti. Posebno sam se pobrinuo da sva zemaljska svjetla u vidokrugu budu zaklonjena. Osim toga, primijetite kako su oštre. To ne može biti sjena od recimo udaljenog, difuznog svjetlosnog onečišćenja. Nema nikakve sumnje: ostavila ih je Venera. Snimio Marko Posavec, 20. 2. 2025.
Ekspozicija 30 sekundi, f/1.4, ISO 3200.

Svaki izvor svjetlosti baca sjenu, no malobrojna su prirodna svjetla dovoljno sjajna za to. Sa Suncem i Mjesecom sve je jasno. Manje je poznato da značajnu sjenu baca i Venera. U povoljnim uvjetima (čitaj: pravom mraku) može se vidjeti golim okom. Dolje u poveznicama navedeno je nekoliko primjera i osobnih iskustava.

Venera je izuzetno sjajna. Upravo je ovih dana na vrhuncu sjaja u aktualnoj večernjoj apariciji (razdoblju vidljivosti). Magnituda joj iznosi oko -4,8 i zbilja ju je nemoguće ne zamijetiti na zapadnom nebu nakon zalaska Sunca. S tim na umu, i znajući da joj se razdoblje večernje vidljivosti bliži kraju, odlučio sam pokušati snimiti njezinu sjenu.

Ovdje u Podravini baš i nema pravog tamnog okoliša, uvijek nešto svijetli u blizini. Stoga je bilo važno odabrati mjesto na kojem nema nikakvih izravnih svjetala, pogotovo u smjeru Venere. Otišao sam na brdo iznad Velike Mučne, oko šest kilometara jugozapadno od Koprivnice. Samo selo je u dolini i svjetla se ne vide. U vidokrugu je nekoliko uličnih svjetiljki iz susjednih Domaja; sumnjam da bi ostavile ikakve sjene, no za svaki slučaj zaklonio sam ih automobilom. Nikakvih drugih svjetala nije bilo u vidnom polju, pogotovo ne u Venerinom smjeru.

Postav je bio vrlo jednostavan: fotoaparat na stativu, mala umjetna biljčica na drugom stativu kao predmet čiju ćemo sjenu pokušati snimiti i malo iza nje običan bijeli papir. Sjene su se praktički odmah ukazale. Nekoliko puta sam provjeravao je li moguće da su od nečeg drugog, ali naprosto ih nije imalo što drugo ostaviti: sva zemaljska svjetla bila su sigurno zaklonjena. Vladao je potpun mrak. Bile su to, izvan svake sumnje, Venerine sjene.

Venerina sjena
Iz drugog kuta. Sjena je ovdje mutna jer je izvan fokusa; blenda je 1.4. Snimio Marko Posavec, 20. 2. 2025.

Nisu kao Sunčeve

Ako vam se čine nekako neobično oštrima, u pravu ste. Navikli smo na Sunčeve sjene, a one nemaju tako oštre rubove. Sunce je na nebu prilično veliko, kutnog promjera pola stupnja. Što je sjena dalje od objekta koji ju stvara, bit će mutnija. Jednostavan primjer za to je vaša sjena na pločniku za sunčanog dana. Podno vaših nogu sjena je razmjerno oštra, no što je dalje od vas sve je mutnija.

Budući da je Sunce razmjerno veliko, vaši ga rubovi ne zaklanjaju u potpunosti. Nešto svjetla curi oko njih jer Sunce nije točka i ne može ga se samo tako čitavog zakloniti. Tako dobivamo polusjenu, tamo gdje ste donekle zaklonili Sunce, ali ipak vam viri preko ruba. Zato sjena koju baca Sunce ima mekane, difuzne rubove, osim kad vam je jako blizu – podno nogu – gdje polusjena ne stigne doći do izražaja. Tako nastaju i svijetle mrlje ispod krošanja stabala, a u konačnici prilikom pomrčine Mjeseca prvo vidimo polusjenu, tek onda punu sjenu.

Venerine su sjene drugačije. Budući da nam je na nebu sićušna, za golo ljudsko oko praktički točkast izvor svjetlosti, rubovi ju zaklanjaju u potpunosti. Ili se vidi, ili se ne vidi. Stoga su joj sjene oštre.

Venera s aureolom i brojnim satelitima
Nakon lova na sjene. Venera zalazi na zapadu, a neki visoki oblaci koji nadolaze daju joj lako uočljivu aureolu. Desno od nje dva su Starlinkova bljeska, a i po cijelom nebu ima dosta satelita. Snimio Marko Posavec, 20. 2. 2025.
Napomena: svjetla koja osvjetljavaju krajolik svjetla su automobila koji smo tada upalili kako bi se zagrijao. Ulična rasvjeta s lijeve strane bila je sigurno zaklonjena automobilom.

Kako ih uloviti

Treba vam mrak. Što mračniji okoliš, to bolje. Nigdje u blizini ne smijete imati izvore svjetlosti, a ako se radi samo o nekoliko udaljenih svjetiljki, nečim ih zaklonite (npr. vozilom).

Idealno vrijeme je od kraja astronomskog sumraka, znači oko dva sata nakon zalaska Sunca ili isto toliko prije njegova izlaska. Venera je tada još razmjerno visoko, a na nebu nema ni najmanjeg tračka Sunčeve svjetlosti. Mjesec će vam pomrsiti planove pa birajte dane kad nije vidljiv u to vrijeme.

Postavite neki predmet ispred bijele pozadine na kojoj ćete najlakše vidjeti projiciranu sjenu. Snimite to dugom ekspozicijom uz što veći otvor blende i najviši ISO koji vam je prihvatljiv. Točne postavke ovisit će naravno o vašoj opremi. Fokus neka vam bude na papiru, ne na predmetu. Možete snimiti i timelapse kako bi se vidjelo pomicanje sjene prema gore i desno kako Venera zalazi.

I, naravno, lakše je ako vam je pozadina fiksirana, a ne ovakva kao u mojem primjeru. Toplo zahvaljujem pomoćnici, sljedeći put bolje ću se pripremiti.

Poveznice

Shadow-casting with Venus, Bob King za Sky&Telescope, 2020.

Capture a shadow cast by the planet Venus, Pete Lawrence za BBC Sky at Night, 2020.

Shadows of Venus, piše dr. Tony Phillips (onaj isti koji uređuje Spaceweather.com), 2005.