Povijesna polarna svjetlost osvijetlila je nebo iznad Hrvatske

Objavljeno: 11. 5. 2024. 15:49 Zadnja izmjena: 17. 7. 2024. 7:45

Piše: Marko Posavec

Uistinu spektakularna polarna svjetlost zasjala je nad čitavom Europom u noći s 10. na 11. svibnja 2024. Crvene i ružičaste zavjese prošarane zelenim mrljama i bljeskovima u najmanje su dva navrata zaplesale preko polovice neba. Sjever se žario cijele noći, od sumraka do zore. Bila je to posljedica ekstremno jake geomagnetske oluje koju je uzrokovalo nekoliko uzastopnih koroninih izbačaja sa Sunca.

Polarna svjetlost iznad Koprivnice — Polarna svjetlost malo iza ponoći 11. svibnja. Snimio Marko Posavec, Koprivnica. Fotografija je snimljena širokokutnim (14 mm) objektivom; aurora je ispunjavala polovicu neba, ako ne i više.

Nakon što je Sunce zašlo još se nije vidjelo ništa. Fotoaparati su, međutim, već bilježili blijede crvenkaste zavjese nad sjevernim obzorom. Geomagnetska oluja počela je ranije nego što se očekivalo. Oko 22 sata prema sjeveru golim su se okom počeli nazirati okomiti svjetlosni stupovi. Ubrzo nakon toga aurora je planula duž cijelog sjevernog horizonta; golim se okom vidjela barem do Sjevernjače, na visini od 45 stupnjeva, možda i više. Boje, lagano bešumno kretanje, odraz u vodi… sve se vidjelo. Primjetan je bio i zelenkasti sjaj iznad samog horizonta.

Ta je epizoda potrajala do otprilike 22:45. Aurora se zatim primirila i pretvorila u žarenje preko trećine neba, slabije vidljivo golim okom, ali jasno raspoznatljivo po tome što su se preko njega ocrtavali tamni oblaci. Gore je sjaj bio crvene, dolje zelene boje.

Najjača erupcija polarne svjetlosti dogodila se pola sata do sat vremena iza ponoći. Zavjese su buknule preko polovice neba i penjale se gotovo do zenita. Tanke zrake aurore prelazile su preko Velikog medvjeda, 60 do 70 stupnjeva iznad horizonta. Čitavo je sjeverno nebo, od sjeveroistoka do sjeverozapada, bilo prošarano stupovima, zavjesama, vrpcama, zelenim pojasevima… Bio je to spektakl kakav je teško opisati.

Polarna svjetlost trajala je do svitanja. Još je nekoliko epizoda pojačane aktivnosti bilo u preostalim satima do zore, ali nisu bili tolikog intenziteta kao ova iza ponoći.

Prizor za pamćenje: Auroralni oval kako ga je vidio model OVATION u petak navečer. Izvor: NOAA SWPC.

Aktivno područje AR3664 — Skupina Sunčevih pjega zaslužna za ovu geomagnetsku oluju – AR 3664. Izvor: SDO.

Što se dogodilo

Sunce je na vrhuncu svog 11-godišnjeg ciklusa aktivnosti. Sunčeve pjege, baklje i koronini izbačaji mase sada su česta pojava. Sunčevo magnetsko polje uvija se i izvrće, mijenjajući polaritet. Sva ta aktivnost može izbaciti hrpu materijala u okolni svemir, a ako taj materijal – nabijene čestice i plazma – pogodi Zemlju, nastaje poremećaj u Zemljinom magnetskom polju koji zovemo geomagnetskom olujom. Tada vidimo polarnu svjetlost.

Više o tome kako nastaje polarna svjetlost pročitajte ovdje.

Ovog se tjedna na Suncu pojavila golema skupina Sunčevih pjega. Nazvana je aktivnim područjem (AR) 3664 i bila je uistinu ogromna, 17 puta veća od Zemlje. Takve je veličine bila skupina pjega koja je 1859. uzrokovala Carringtonov događaj, dosad najjaču zabilježenu geomagnetsku oluju u povijesti. AR 3664 proteklih je dana uzrokovala nekoliko Sunčevih bljeskova klase X, najviše klase. No, poslala nam je i nekoliko koroninih izbačaja mase. Ovdje pogledajte animaciju.

Ti su izbačaji zapravo gusti i brzi oblaci nabijenih čestica i plazme. Kada stignu do Zemlje, silnice njezinog magnetskog polja zakreću ih prema polovima. Ulijeću u Zemljinu atmosferu i sudaraju se s atomima i molekulama zraka. Tako nastaje polarna svjetlost.

Geomagnetska oluja

AR 3664 prema Zemlji je poslala najmanje pet pojedinačnih koroninih izbačaja. Svaki od njih imao je potencijal da uzrokuje polarnu svjetlost, ali ne tako jaku. No, izbačaji su se kretali različitim brzinama. Putem od Sunca do Zemlje oni brži sustigli su i “progutali” sporije. Amerikanci takve izbačaje zovu Cannibal coronal mass ejections.

Zemlja je tako u večernjim satima 10. svibnja 2024. pogođena zajedničkom snagom više koroninih izbačaja. NOAA je prognozirala geomagnetsku oluju razine G4 (Severe), a dogodila se G5 – Extreme, najjača geomagnetska oluja po njihovoj klasifikaciji. Bila je to najjača geomagnetska oluja još od listopada 2003. (poznate “oluje Noći vještica”) i jedna od najjačih otkako se sustavno prate. Planetarni K-indeks dosegao je 9. Za usporedbu, kad smo vidjeli polarnu svjetlost u studenom 2023. bio je “skromnih” 7.

Polarna svjetlost vidjela se iz cijele južne Europe i sjeverne Afrike. Fotografirana je na nebu Kanarskog otočja, Floride, Meksika i Puerto Rica, a njezina južna sestra (aurora australis) s otoka Réunion u Indijskom oceanu. Viđena je iz Afrike i otočja južnih mora. Bez sumnje, ući će u povijest kao jedna od velikih auroralnih oluja.

Grafikon koji prikazuje Kp indeks tijekom geomagnetske oluje 10. i 11. svibnja. — Planetarni K-indeks u tri je trosatna termina dosegao najvišu vrijednost, 9. Geomagnetska oluja trajala je oko 40 sati. Izvor: NOAA SWPC.

Magnetogram iz Lonjskog polja — Poremećaj u Zemljinom magnetskom polju registrirao je i Geomagnetski opservatorij Lonjsko polje. izvor

Hoće li se ponoviti?

Geomagnetska oluja još uvijek traje i trajat će vjerojatno tijekom cijelog vikenda. To znači da definitivno postoje šanse za novu epizodu polarne svjetlosti u noći sa subote na nedjelju.

No, ovako snažan intenzitet nije bio predviđen i rezultat je toga što se niz čimbenika poklopio u pravo vrijeme za spektakularnu predstavu. Ako se aurora ponovno pojavi sljedeće noći, najvjerojatnije neće biti ovako sjajna. Možda će ju biti moguće zabilježiti samo fotografski; senzor fotoaparata mnogo je osjetljiviji od ljudskog oka, pogotovo na boje. No, tko ima vremena i volje, svakako može izaći van i pogledati vidi li se što.