Prelet Airbusa A380 preko Mjeseca i crtica o upornosti

Jedna od stvari koje sam dugo čekao i priželjkivao dogodila se u četvrtak, 23. travnja 2026. Mjesec je bio na nebu u fazi nadomak prve četvrti, a točno između njega i mene preletio je Emiratesov Airbus A380, najveći putnički zrakoplov na svijetu. Odložio sam kosilicu, uzeo fotoaparat i uspješno zabilježio taj trenutak. Ovo mi je vjerojatno najbolja aviofotka dosad. Bit će ju teško nadmašiti.

U nastavku slijedi malo više detalja o samoj fotki i ponešto o tome kako ovo radim. Prelete preko Mjeseca nije moguće predvidjeti, ali moguće je povećati si izglede.

Avione sam ozbiljnije počeo fotkati tamo negdje oko 2020., teleskopom dok lete na visini krstarenja. Ranije nisam baš pomišljao na to, no negdje u to vrijeme naišao sam na fotografe koji se bave upravo time i rade to odlično: Michael Janisch, Tomek Urbański, Darius Wojtaszek i Kacper Lechwar bili su mi prva inspiracija, sigurno i još neki kojih se sada ne mogu sjetiti.

Fotkanje aviona na velikoj visini popriličan je izazov, pogotovo teleskopom. U početku je teško svladati praćenje i fokusiranje; vidno polje teleskopa je maleno, a avioni su vrlo brzi. S vremenom i iskustvom postane lakše. Moj teleskop je razmjerno mali Sky-Watcher Maksutov 127/1500, ekipa ih obično fotka većim dobsonima. Bilo je zanimljivih situacija tijekom tog vremena: u ljeto 2021. javila mi se posada Cargoluxovog 747 koji sam snimio tog jutra.

Teleskop nije uvijek spreman ni prikladan, a u tom slučaju koristim teleobjektiv od 500 mm, ponekad i s telekonverterima koji sliku povećavaju 1,4 ili 2 puta, za 700 odnosno 1000 mm. Tako sam recimo ulovio ova dva Ryanairova 737 na minimalnom vertikalnom razmaku ili, baš nedavno, Emiratesov 777 kako prolazi ispod Easyjetovog A320:

Avioni i Mjesec

Osim fotkanja dva aviona istovremeno, najzanimljiviji su kadrovi oni s Mjesecom. Ni to nije nimalo jednostavno. Mjesec je prividno malen, kutnog promjera svega pola stupnja. Avioni su (obično) još manji od toga i mogu ići bilo kojim smjerom na tom ogromnom nebu. Treba imati dosta sreće da neki avion prođe baš preko Mjeseca. To se, naravno, događa češće nego što bilo tko od nas primjećuje jer ne zurimo stalno u nebo. Ali, općenito, rijedak je događaj.

Prvi mi je put to uspjelo u veljači 2020. kada je preko Mjeseca prešao Embraer 190 kompanije Bulgaria Air:

Od tada sam skupio omanju kolekciju preleta preko Mjeseca. Uglavnom su to bili manji avioni, Boeing 737 i Airbus A320, naravno jer njih ima najviše. Kad bi se i našao neki veći poput A380, bio bi na jako velikoj udaljenosti i, ono, nije to to. Evo nekoliko primjera:

Najbolje su situacije kada je Mjesec visoko na nebu. Kad je nisko, avioni su daleki i sićušni naspram njega. Pun Mjesec visoko je na nebu zimi navečer, prva četvrt u proljeće popodne, zadnja četvrt u jesen ujutro. Ako želimo uhvatiti veliki avion preko Mjeseca, treba biti spreman kad je Mjesec visoko na nebu. To je jasno vidljivo na gornjim fotkama. Popodnevni Mjesec između prve četvrti i uštapa najviše je na nebu u proljeće. Pun Mjesec najviši je u prosincu i siječnju, najniži u lipnju i srpnju.

Više o Mjesečevom gibanju iz dana u dan te tijekom godine pisao sam u tekstu Mjesečevo lutanje.

Mjesec je također dalje od promatrača kad je nisko na horizontu. Geometrijski, kad nam je visoko na nebu bliži nam je za gotovo čitav Zemljin polumjer nego kad izlazi ili zalazi. Ali Mjesec je toliko velik i toliko daleko da to ne pravi nikakvu praktičnu razliku.

Važno je dakle pratiti gdje je Mjesec, je li u povoljnom položaju i je li vidljivost dobra. No, važno je i pratiti letove iz dana u dan, naučiti kuda najčešće idu za vašu točnu lokaciju. Iznad Hrvatske najviše prometa generalno ima u smjeru sjeverozapad – jugoistok, od središnje Europe prema Bliskom istoku. Avioni obično slijede neke uhodane koridore. Ne idu svaki dan istom rutom, ali ako ih pratite neko vrijeme uvidjet ćete kuda se najčešće kreću vašim nebom.

Tako ćete znati kad su vam najveće šanse za najbolji prelet: kada je Mjesec relativno visoko na dijelu neba kojim prolazi većina zračnog prometa. I, naravno, kad je zrak bistar i vidljivost dobra.

Savršen prelet

Svi su ti uvjeti bili ispunjeni u poslijepodnevnim satima 23. travnja 2026. Bio je to četvrtak. Došao sam kući s posla i primio se proljetnih radova: košnje trave u dvorištu. No, Mjesec je bio lijepo vidljiv, gotovo 60 stupnjeva visoko na istoku-jugoistoku. Znajući da avioni koji mi prolaze iznad glave odlaze prema jugoistoku i da je popodne vrijeme kad se veliki avioni bliskoistočnih kompanija (Emirates, Qatar i Etihad) vraćaju na svojim dnevnim linijama natrag iz europskih zemalja, šanse za prelet preko Mjeseca bile su veće nego inače.

Stoga sam pripremio svoju uobičajenu opremu za lov na avione i Mjesec. Kad ne mogu koristiti teleskop, koristim fotoaparat Nikon D500, teleobjektiv Nikkor 500mm f/5.6 PF i telekonverter koji povećava sliku 1,4 puta. To mi ukupno daje žarišnu daljinu od 700 mm, upola manju od one koju mi daje teleskop, ali za velike avione sasvim dovoljno. Osim toga, u toj kombinaciji na raspolaganju mi je blagodat autofokusa, što teleskopom nije moguće.

Tako je fotooprema bila spremna na terasi, pri ruci. Postavke sam pripremio unaprijed: ekspozicija 1/1250 sekunde, f/10, ISO 800. Počeo sam kositi travu i tu i tamo bacio pogled na nebo, posebno pazeći na sjeverozapad jer iz tog smjera avioni dolaze.

I onda sam primijetio dva traga kako mi se približavaju. Prvi je bio Emiratesov Boeing 777, no kad se malo približio vidio sam da ne ide prema Mjesecu i promašit će ga na povećem razmaku s desne (zapadne) strane. Ali iza njega išao je Airbus A380, prepoznatljiv po velikom tragu budući da ima četiri motora. Išao je malo istočnije od 777 i to je bilo zanimljivo: ako je 777 malo promašio Mjesec sa zapadne strane, istočniji A380 mogao bi ići kamo želim. Ugasio sam kosilicu, brzo otišao po fotoaparat, naciljao Mjesec, fokusirao i čekao. A380 je veliki avion, čak i ako ne prijeđe baš preko Mjeseca, samo ako se nađe u kadru zajedno s njim već će biti zanimljiv i lijep prizor.

Ali A380 je prošao ravno preko Mjeseca. Bilo je to sjajno! Ogromna, ogromna sreća, ali od te sreće ne bi bilo nikakve koristi da fotoaparat i fotograf nisu bili spremni. Evo još jednog kadra iz te serije, s malo širim izrezom:

Što se tiče samog zrakoplova, bio je to Airbus A380-842 registracije A6-EUY na letu EK56 Düsseldorf → Dubai. Bio je na visini od oko 11.900 metara i letio je brzinom od oko 913 km/h. Vanjska temperatura na toj visini u vrijeme prolaska nad Koprivnicom bila je -61°C.

Kako znam sve te podatke? → Flightradar24.

Upornost se isplati

Sve u svemu, ovo je stvarno bio jako lijep ulov i sigurno će mi biti među najdražim fotkama ikada. Posebno zbog toga što je nastala tako skoro bi se reklo usput, a ipak nije bilo slučajno. Mnogi su se čudili kako mi je to uspjelo dok sam kosio travu; košnja nije imala veze s tim. Važno je samo da je fotić spreman i da povremeno bacim oko na nebo.

Zadnju riječ ipak ima sreća. Avion je mogao ići par stotina metara istočnije ili zapadnije i onda ne bi bilo ništa. Moglo je biti i oblačno. Nešto mi je moglo odvući pažnju. Vjerojatno se nešto od toga već nekad i dogodilo, tko zna koliko sam preleta propustio. Ali nije važno. Ovaj uspjeh došao je nakon dugog, dugog niza promašaja. Ne znam koliko bih puta noću izletio na balkon jer ide potencijalni prelet preko Mjeseca, samo da bi ga avion okrznuo vrškom krila ili tako nešto.

Nije tako samo s avionima. Više od godinu dana naganjao sam dabra tu u jednom potoku dok ga napokon nisam uspio fotkati. Isto je bilo i s jazavcima kojima sam napokon prošle godine stavio soli na rep. A u konačnici tek sam nedavno uspio propisno poslikati i aerodinamičke tragove iza aviona. Pa onda ona polarna svjetlost iz 2023. kada sam slučajno pogodio baš tih 15 – 20 minuta kada se vidjela golim okom. I tko zna što još čega se sada ne mogu sjetiti.

Kod mnogih stvari sreća ima zadnju riječ, ali upornost i spremnost ipak jako pomažu.