“Ekipa, izgledate sjajno!”

Četvero astronauta na putu je oko Mjeseca i natrag u misiji Artemis II. NASA je počela objavljivati njihove fotografije i među njima je jedna koja će ući u povijest. Nazvali su ju “Hello, World” (“Dobar dan, svijete”):

Posada misije Artemis II poslala je prve fotografije sa svog puta prema Mjesecu i nazad. Među njima je i ova, jedna od onih koje s lakoćom ulaze u povijest. Prošlo je više od pet desetljeća otkad je zadnji put ljudskom rukom snimljena cijela Zemlja; svi astronauti nakon Apolla bili su prenisko za to.

Ovdje gledamo noćnu stranu planeta. Osvijetljena je sjajnom mjesečinom, poklopilo se da je Artemis II krenula upravo za punog Mjeseca. Orijentacija je neuobičajena, ali orijentacija u svemiru ionako ne znači puno. Sjever je dolje lijevo, jug gore desno. Veliki smeđi kontinent koji vidimo zapadna je Afrika, to su pijesci Sahare. Dolje lijevo vidimo komadić europskog kopna, Španjolsku i Gibraltar.

Budući da je noć, jasno se razaznaju svjetla gradova. U Africi su rijetka i većinom skupljena uz obale, Španjolska svijetli znatno jače. Plavo prostranstvo je Atlantik, a svjetla u sredini pretpostavljam da su odraz na staklu nečega iz kabine.

Vidi se polarna svjetlost, istovremeno sjeverna i južna. Oko ruba planeta pruža se blijedi nebeski žar, slabo noćno tinjanje Zemljine atmosfere. To je plinoviti omotač koji nas sve drži na životu. Sjajan obrub dolje desno posljednja je svjetlost odlazećeg dana.

Mutan, širok sjaj dolje desno nema veze sa Zemljom. To je zodijačka svjetlost, odnosno Sunčeva svjetlost raspršena na međuplanetarnoj prašini. Vidimo ju za bistrih večeri bez mjesečine nekih sat – sat i pol nakon zalaska Sunca ako smo u dobrom mraku, podalje od grada. Naravno, iz svemira se vidi bolje. I naposljetku sasvim dolje desno sjajna je Venera, planet veličinom sličan Zemlji, ali svaka druga sličnost tu negdje staje.

Pogled je prekrasan i impresivan. Ponekad, kad je Mjesec mlad i vrlo tanak, vidimo njegovu noćnu stranu slabašno obasjanu Sunčevom svjetlošću reflektiranom od Zemlje. To zovemo pepeljastom svjetlošću. Ovdje vidimo isti fenomen, samo to zovemo — mjesečinom.

I na kraju, fotku je snimio zapovjednik Reid Wiseman jučer, nakon paljenja motora koje ih je uputilo prema Mjesecu. Snimljena je Nikonom D5 i objektivom Nikkor 14-24 mm f/2.8 na 22 mm, ekspozicijom od 1/4 sekunde, na f/4 i ISO 51200.

A naslov? To je citat Christine Koch:

Htjela bih vam samo opisati kakvu ljepotu vidimo. Možete razaznati obale kontinenata, prepoznati rijeke po Sunčevom odrazu na njima, vidjeti visoke grmljavinske oblake (…), osvijetljen Južni pol. Fenomenalno je. Ekipa, izgledate sjajno.