Bablje ljeto
Bablje ljeto ili miholjsko ljeto razdoblje je neuobičajeno toplog, suhog i lijepog vremena nakon jesenskog ekvinocija. Uz sunce i toplinu, obilježja su mu i rojevi mušica te brojne niti paučine koje lete zrakom i prekrivaju livade i polja. Dođe li kasnije u godini, zove se i martinjsko ljeto.
Naziv na engleskom: Indian summer
Topli rujenski den. Hilade mušic leti vu luftu. Pavočine se žene. Kaj beli biči plavaju i zvijajo se po zraku i navlače na grmje svilne šlajere. Sonce greje, al neje više onak svetlo i vroče kak v leti – žoti se kaj velika sončenica na jesenskom nebu. Slabeše je pak nemre splaziti na nebeski vrh. Sinokoše su žotozelene, strnje se kresi kajda je nešče pobol v zemlo čudaj zlatne iglic. Drava se pospano i leno vleče čez ravnico kaj debela bela kača.
Ivan Horvat: Bela nit (1971.), preneseno iz M. Sijerković: Koprivnica – uzbudljiva vremenska pozornica, Meridijani, 2006., str. 208.
Jesen je u zraku, ali dani su još uvijek primjereniji kasnom ljetu. Toplo je, Sunce žari. Noći su svježe, možda čak i hladne. Ujutro rosa ukrašava travu, lišće i niti paučine, nakratko možda ima i magle. Poslijepodne primjećujemo tu paučinu kako u dugačkim nitima leti zrakom, lovi se i za nas. Predvečer se na niskoj Sunčevoj svjetlosti presijavaju veliki rojevi mušica. Nema nekog posebnog vjetra. Jesen je u zraku, ali kao da je na čekanju, kao da se ljeto ne predaje i ne da samo tako. To je bablje ljeto.
Po definiciji, topli i lijepi dani prije jesenskog ekvinocija nisu bablje ljeto. To je još uvijek regularno kasno ljeto. Prema nekima, babljeg ljeta ne može ni biti ako mu nije prethodilo razdoblje kišovitog i hladnijeg vremena, ili čak prvi mraz. Obično se javlja na samom kraju rujna ili u listopadu, no nije tako neobična pojava ni u studenom.
Odatle mu potječu drugi nazivi. Miholje je svetkovina arhanđela Mihaela koja se obilježava 29. rujna pa je miholjsko ljeto ono koje se javlja krajem rujna ili tijekom listopada. Dođe li kasnije, zove se i martinjsko ljeto po svetom Martinu koji se slavi 11. studenoga.
Meteorološki, bablje ljeto nije nikakav veliki misterij. Rana jesen obično je stabilnija od kasne. Nad našim dijelom Europe tada ojača anticiklona, područje visokog tlaka zraka, podržavajući mirno i lijepo vrijeme. Sunce je sve niže na nebu, ali još je dovoljno visoko da nas dobro ugrije ako je nebo vedro. Noći su ipak dulje pa rosa i magla nisu rijetkost, no kratkog su trajanja i dnevno ih sunce brzo osuši.
U drugom dijelu jeseni Sunce ipak izgubi snagu, noć se produlji, magla i niski oblaci postaju sve otporniji, a češće nas posjećuju i kišne ciklone. Pojava babljeg ljeta tada je sve rjeđa.
Podrijetlo naziva
Nije sasvim jasno odakle nam je stiglo “bablje ljeto”. Ona njegova varijanta “miholjsko” zapravo je novijeg datuma. Jedno moguće objašnjenje odnosi se na starost: ljeto je kasno, ostarjelo, još grije, ali ne više onako kao kad je bilo u naponu snage. Slično tome je i ono koje kaže da, premda je jesen, Sunce je još dovoljno toplo da se starice na njemu mogu ugrijati. Sjede ispred kuća i uživaju u posljednjoj, sve skromnijoj toplini prije nego što ih kiša i hladnoća otjeraju unutra. Metaforički, suton ljeta povezuje se sa sutonom života. Đorđe Balašević nazvao je miholjsko ljeto “prkosnim suncem pred zimu”.
U češkom nalazimo izraz babi leto, a on se zapravo odnosi upravo na niti paučine koje lete zrakom. Isto se zove na poljskom, ruskom i mnogim drugim slavenskim i okolnim jezicima. U Njemačkoj je to, primjerice, Altweibersommer. Jedna od interpretacija ukazuje na to da su bijele niti paučine nalik pramenovima sijede kose. Neki češki izvori ističu moguću vezu s Plejadama, otvorenim skupom zvijezda u Biku, koje se ponegdje zovu Baby (“bakice, starice”) i upravo se u ovo doba godine pojavljuju na istočnom nebu uvečer.
Paučina se, između ostaloga, povezivala i sa ženidbom. U narodu bi se govorilo “pauci se žene”, a svilene niti uspoređivale su se sa “šlajerima” (velovima). Ako bi se nit paučine uplela u kosu mlade djevojke, vjerovalo se, uskoro bi uslijedilo vjenčanje. Iza Male Gospe (“Male meše”, 8. rujna) u Podravini je počinjalo vrijeme kad se ide “u snoboke”, odnosno kad se udvara i dogovaraju ženidbe.
U bugarskom je to “cigansko” ili “siromaško ljeto”, u nizozemskom jednostavno kasno ljeto ili “nazomer”. Poznat je američki naziv Indian summer, očito povezan s domorodačkim stanovništvom sjevernoameričkog kontinenta, no manje je jasno na koji točno način. Neki kažu da su u to vrijeme Indijanci aktivno lovili i skupljali zalihe za zimu. Po drugima, neuobičajena toplina u jeseni ukazuje na prevrtljivost godišnjih doba, osobinu koju su manje politički korektni pojedinci pripisivali Indijancima*.
U engleskom postoji sličan, pejorativni naziv Indian giver, a odnosi se na osobu koja nekome nešto pokloni da bi to ili nešto jednako vrijedno kasnije zahtijevala natrag. Možda je etimološki povezano u smislu da nam Sunce da još malo svoje varljive topline prije nego što nas ošine žestokom zimskom hladnoćom… a možda i nije.
