Oblici Sunca na zalasku

Piše: Marko Posavec

Razni oblici Sunca na zalasku mogu se vidjeti u različitim atmosferskim uvjetima. Donje zrcaljenje stvara tzv. etruščansku vazu, a temperaturna inverzija razlomljeno ili raslojeno Sunce. Postoje i drugi, rjeđi oblici.

"Etruščanska vaza" - Sunce na zalasku s proširenim donjim dijelom
“Etruščanska vaza” primjer je donjeg zrcaljenja. Sloj toplijeg zraka iznad morske površine savija zrake svjetlosti. Ovo dolje nije “proširenje” Sunčevog diska nego njegov “odraz”. Snimio Marko Posavec, Rovinj, 30. kolovoza 2013.

Kad gledamo nešto što je nisko nad horizontom, zrake svjetlosti do nas putuju kroz puno atmosfere. Ako u atmosferi tom prilikom postoje varijacije u temperaturi, zrake će se lomiti. Ovisno o tome kolike su te varijacije i gdje se nalaze, vidjet će se razni oblici Sunca na zalasku.

Redovno stanje u atmosferi

Temperatura obično opada s visinom i to prilično jednolično. U tom slučaju imat ćemo običan Sunčev zalazak. Sunce će doći do horizonta, tamo će lagano potamnjeti i pocrvenjeti. Na samom horizontu postat će lagano spljošteno i onda će nestati.

Više o Sunčevom zalasku ovdje

Spljošteno Sunce na zalasku
Klasičan Sunčev zalazak. Sunce je spljošteno zbog loma svjetlosti i tamnije zbog duljeg puta svjetlosti kroz atmosferu, ali osim toga nema drugih optičkih učinaka. Snimio Marko Posavec, 15. kolovoza 2013.

Računalnu simulaciju običnog zalaska u standardnoj atmosferi pripremio je Andrew T. Young.

Donje zrcaljenje: Etruščanska vaza ili omega zalazak

U uvjetima donjeg zrcaljenja, Sunce će na zalasku poprimiti oblik koji je Jules Verne nazvao etruščanskom vazom:

"Etruščanska vaza" - Sunce na zalasku s proširenim donjim dijelom
“Etruščanska vaza” primjer je donjeg zrcaljenja. Sloj toplijeg zraka iznad morske površine savija zrake svjetlosti. Ovo dolje nije “proširenje” Sunčevog diska nego njegov “odraz”, odnosno miraž. Snimio Marko Posavec, Rovinj, 30. kolovoza 2013.

Etruščanska vaza nastaje kada je površina jače zagrijana u odnosu na ostatak zraka. Tada uz površinu (kopnenu ili morsku, svejedno) imamo sloj zraka koji je značajno topliji od zraka iznad sebe. Budući da je topliji, manje je gustoće i svjetlost se u njemu lomi. U načelu, to je isti efekt kao kad za vrućeg ljetnog dana vidimo “vodu” na cesti u daljini.

Kako Sunce tone prema horizontu, ususret mu se uzdiže njegov “odraz”. To naravno nije pravi odraz nego miraž. Spajaju se tankim crvenkastim “vratom”. Kad se spoje, Sunce na dnu dobiva “proširenje” ili “podnožje”. Podsjeća na grčko slovo omega – Ω. Stoga se takva vrsta Sunčevog zalaska zove “etruščanska vaza” ili “omega zalazak”. Les Cowley to zove I-Mir sunset (od inferior mirage).

To podnožje Sunca zapravo je zrcalna slika dijela Sunca neposredno iznad, što u biti donje zrcaljenje i jest. Isto se vidi na petoj slici dolje, prvoj u drugom redu, kad je Sunce ovalno. Njegov gornji dio zrcali se u donjem miražu. Ujedno, ovakav zalazak dobar je znak da bi se mogao vidjeti zeleni bljesak.

Sekvenca omega zalaska
Sekvenca “omega” zalaska. Sunce dobiva “podnožje”, a na kraju se pokazuje skroman zeleni bljesak. Snimio Marko Posavec, Rovinj, 30. kolovoza 2013.

Sve je to puno detaljnije opisao Andrew Young. Ako vas zanima ova tema, izgubit ćete neko vrijeme čitajući njegove tekstove. Ali bit će vrijedno toga. Pogledajte i simulaciju omega zalaska.

Temperaturna inverzija: izlomljeno Sunce

Drugi, nešto dramatičniji oblici Sunca na zalasku nastaju kad je prisutna temperaturna inverzija. To jest, kada je sloj zraka po visini topliji od zraka ispod njega. Kad je promatrač malo iznad tog sloja i gleda prema zalazećem Suncu, svjetlost – zahvaljujući zakrivljenosti Zemlje – kroz inverzni sloj prolazi dva puta. Iz nekog razloga to se zove mock mirage odnosno pseudo-miraž, valjda zato da bi se razlikovalo od dvaju osnovnih tipova zrcaljenja (koji podrazumijevaju obrnutu sliku koja se vidi kao “odraz”). Usprkos imenu i dalje je pravo zrcaljenje, odnosno miraž. Les Cowley zove ga M-Mir sunset (od mock mirage).

Rezultat će biti Sunce koje kao da je razlomljeno ili razdvojeno na slojeve. Dijelovi njegovog diska su stisnuti, neki rastegnuti u visinu, neki uži, neki širi, neki nestaju… A zelenih bljeskova može biti više u nizu. No, obično su manji i teško uočljivi golim okom.

Zalazak s Ivanščice u prosincu 2013.:

Četiri slike Sunčeva zalaska s Ivanščice u prosincu 2013.
Četiri fotografije Sunčeva zalaska s Ivanščice u prosincu 2013. Slojevi inverzije lome svjetlost i izobličuju Sunce na razne načine. Na kraju se vidi i zeleni bljesak. Snimio Marko Posavec, 14. prosinca 2013.

Zanimljiva pojava dogodila se i nakon samog zalaska:

Sunčev miraž nakon zalaska
Nakon što je Sunce zašlo, ova je svjetlost još nekoliko minuta stajala nad tim mjestom. To je također zrcaljenje. Možda su zrake putovale atmosferskim vodom dovoljno dugo da se vidi miraž Sunca koje je već 2° ispod horizonta. Nešto slično učinku Nove zemlje – u puno manjem mjerilu, dakako. U svakom slučaju, ovo je pokazatelj jake inverzije. Snimio Marko Posavec, Ivanščica, 14. prosinca 2013.
Sunčev miraž, Ivanščica, 2013.
Bliži pogled na miraž s prethodne fotografije. Primijetite okomito zrcaljenje i jasnu zelenu boju s lijeve strane. S desne strane miraž je vjerojatno “odrezan” dalekom planinom. Snimio Marko Posavec, Ivanščica, 14. prosinca 2013.

Izgled Sunčevog zalaska u uvjetima inverzije ovisi i o tome gdje je promatrač u odnosu na sloj inverzije. Više detalja o tome ovdje. Na tom linku pogledajte koliko spektakularno neobičan može biti Sunčev zalazak u uvjetima jake inverzije, odnosno formiranog atmosferskog voda. Posebno je zanimljiv gljivasti zalazak – takav još nemamo u zbirci.

Kad je promatrač malo ispod sloja inverzije, kao na sljedećim fotografijama, zalazak ispadne zanimljiv, ali ne i posebno spektakularan:

Sunčev zalazak iz Malog Lošinja
Sekvenca Sunčevog zalaska iz Malog Lošinja. Snimio Marko Posavec, 19. studenog 2021. Usporedite s ovom simulacijom.