Oblici Sunca na zalasku
Razni oblici Sunca na zalasku mogu se vidjeti u različitim atmosferskim uvjetima. Donje zrcaljenje stvara tzv. etruščansku vazu, a temperaturna inverzija razlomljeno ili raslojeno Sunce. Postoje i drugi, rjeđi oblici.

Kad gledamo nešto što je nisko nad horizontom, zrake svjetlosti do nas putuju kroz puno atmosfere. Ako u atmosferi tom prilikom postoje varijacije u temperaturi, zrake će se lomiti. Ovisno o tome kolike su te varijacije i gdje se nalaze, vidjet će se razni oblici Sunca na zalasku.
Redovno stanje u atmosferi
Temperatura obično opada s visinom i to prilično jednolično. U tom slučaju imat ćemo običan Sunčev zalazak. Sunce će doći do horizonta, tamo će lagano potamnjeti i pocrvenjeti. Na samom horizontu postat će lagano spljošteno i onda će nestati.

Računalnu simulaciju običnog zalaska u standardnoj atmosferi pripremio je Andrew T. Young.
Donje zrcaljenje: Etruščanska vaza ili omega zalazak
U uvjetima donjeg zrcaljenja, Sunce će na zalasku poprimiti oblik koji je Jules Verne nazvao etruščanskom vazom:

Etruščanska vaza nastaje kada je površina jače zagrijana u odnosu na ostatak zraka. Tada uz površinu (kopnenu ili morsku, svejedno) imamo sloj zraka koji je značajno topliji od zraka iznad sebe. Budući da je topliji, manje je gustoće i svjetlost se u njemu lomi. U načelu, to je isti efekt kao kad za vrućeg ljetnog dana vidimo “vodu” na cesti u daljini.
Kako Sunce tone prema horizontu, ususret mu se uzdiže njegov “odraz”. To naravno nije pravi odraz nego miraž. Spajaju se tankim crvenkastim “vratom”. Kad se spoje, Sunce na dnu dobiva “proširenje” ili “podnožje”. Podsjeća na grčko slovo omega – Ω. Stoga se takva vrsta Sunčevog zalaska zove “etruščanska vaza” ili “omega zalazak”. Les Cowley to zove I-Mir sunset (od inferior mirage).
To podnožje Sunca zapravo je zrcalna slika dijela Sunca neposredno iznad, što u biti donje zrcaljenje i jest. Isto se vidi na petoj slici dolje, prvoj u drugom redu, kad je Sunce ovalno. Njegov gornji dio zrcali se u donjem miražu. Ujedno, ovakav zalazak dobar je znak da bi se mogao vidjeti zeleni bljesak.

Sve je to puno detaljnije opisao Andrew Young. Ako vas zanima ova tema, izgubit ćete neko vrijeme čitajući njegove tekstove. Ali bit će vrijedno toga. Pogledajte i simulaciju omega zalaska.
Temperaturna inverzija: izlomljeno Sunce
Drugi, nešto dramatičniji oblici Sunca na zalasku nastaju kad je prisutna temperaturna inverzija. To jest, kada je sloj zraka po visini topliji od zraka ispod njega. Kad je promatrač malo iznad tog sloja i gleda prema zalazećem Suncu, svjetlost – zahvaljujući zakrivljenosti Zemlje – kroz inverzni sloj prolazi dva puta. Iz nekog razloga to se zove mock mirage odnosno pseudo-miraž, valjda zato da bi se razlikovalo od dvaju osnovnih tipova zrcaljenja (koji podrazumijevaju obrnutu sliku koja se vidi kao “odraz”). Usprkos imenu i dalje je pravo zrcaljenje, odnosno miraž. Les Cowley zove ga M-Mir sunset (od mock mirage).
Rezultat će biti Sunce koje kao da je razlomljeno ili razdvojeno na slojeve. Dijelovi njegovog diska su stisnuti, neki rastegnuti u visinu, neki uži, neki širi, neki nestaju… A zelenih bljeskova može biti više u nizu. No, obično su manji i teško uočljivi golim okom.
Zalazak s Ivanščice u prosincu 2013.:

Zanimljiva pojava dogodila se i nakon samog zalaska:


Izgled Sunčevog zalaska u uvjetima inverzije ovisi i o tome gdje je promatrač u odnosu na sloj inverzije. Više detalja o tome ovdje. Na tom linku pogledajte koliko spektakularno neobičan može biti Sunčev zalazak u uvjetima jake inverzije, odnosno formiranog atmosferskog voda. Posebno je zanimljiv gljivasti zalazak – takav još nemamo u zbirci.
Kad je promatrač malo ispod sloja inverzije, kao na sljedećim fotografijama, zalazak ispadne zanimljiv, ali ne i posebno spektakularan:
