Pješčana pomrčina Mjeseca

Djelomična pomrčina Mjeseca bila je vidljiva iz Hrvatske u zoru 28. kolovoza. Pozamašan sloj saharske prašine u višim slojevima zraka trudio se iz petnih žila da nam nebo ostane skriveno, ali Mjesec se ipak probio kroz tu mutnoću. Jedino kad se spustio niže prema horizontu više ga nismo vidjeli, što znači da nam je maksimum pomrčine ipak izmakao.

Na uobičajeno mjesto promatranja stigao sam malo iza 4 sata. Nigdje nikoga, ni čovjeka ni životinje – zanimljivo, ni komaraca. Polusjenska faza pomrčine već je bila u tijeku i Mjesec je primjetno blago potamnio na gornjem lijevom dijelu. S obzirom na stanje neba i spomenutu saharsku prašinu, nisam tražio neko posebno mjesto s kojeg bih snimao Mjesec u kadru s nečim na horizontu. Čak i da nije bilo pješčine*, bilo bi upitno koliko bi se pomračeni Mjesec vidio tako nisko na svijetlom nebu.

Pješčina nije nikakav službeni naziv. Netko je na Crometeo forumu tako nazvao saharsku prašinu koju nam povremeno donose južni vjetrovi, kao pješčana prašina = pješčina. A uz to ima i prizvuk nečeg lošeg ili napornog.

Još je bilo mračno, ali na mutnom nebu vidjele su se samo najsjajnije zvijezde i planeti. Lako je bilo pronaći Saturn i Mars, a uvijek je lijepo vidjeti i Orion kako izlazi u zoru kasnog ljeta. Sirius nisam uspio nazrijeti kroz debeli sloj pijeska iznad horizonta. Mjesečina je bila sjajna, no kako je pomrčina odmicala zamjetno je prigušivala njezin sjaj, sve dok se nije počelo značajnije daniti.

Mjesec je u Zemljinu sjenu počeo ulaziti u 4:33 i to se vrlo brzo vidjelo golim okom kao zatamnjenje njegovog gornjeg lijevog ruba. Pomrčina je najbolje bila vidljiva otprilike između 5 i 5:30, kad joj je faza bila najveća dok je Mjesec još bio iznad najgušće pješčine i dok nebo još nije bilo jako svijetlo. Tada sam ekspozicijom od nekoliko sekundi uspio uloviti i malo crvenila na dijelu Mjeseca koji je bio u sjeni. Golim okom crvena boja nije se vidjela.

Ovako je to izgledalo u širem kadru. Mjesečeva svjetlost široko je raspršena na česticama prašine. One su razmjerno velike pa tu na djelu nije Rayleighjevo već Miejevo raspršenje koje ne utječe značajno na boju raspršene svjetlosti. Gore desno vidi se Pegazov četverokut, lijevo od njega je Saturn.

Pomrčina je brzo napredovala, ali brzo je napredovalo i svitanje. Negdje iza 5:30 nebo je postalo presvijetlo da bi se mogao vidjeti zasjenjeni dio Mjeseca; svjetlost raspršena u atmosferi postala je sjajnija od njega. 15-ak minuta kasnije od Mjeseca se vidio samo blijed, tanak srp, a ubrzo nakon toga više ni to.

Sve u svemu, da nije bilo pješčine pomrčina bi se znatno ljepše vidjela, ali svjetlost dana svejedno bi nadvladala njezinu najveću fazu kad je Mjesec kod nas bio pred zalaskom, a Sunce već skoro virilo van na istoku. Nema veze. Svaka je pomrčina lijepa i zanimljivo ih je pratiti.

Uslijedio je pješčani Sunčev izlazak.

Kad će sljedeća?

Potpunu pomrčinu Mjeseca imali smo prošle godine, ali gotovo je cijela Hrvatska bila pod oblacima. Ovu je dobrim dijelom zastrla pješčina. Neki, poput mene, zbog oblaka nisu vidjeli ni onu krasnu iz srpnja 2018.

Sljedeće, 2027. godine imamo samo jednu pomrčinu Mjeseca, 20. veljače. Ta će biti samo polusjenska, što znači da Mjesec neće dotaknuti najtamniji dio Zemljine sjene i to neće biti ništa posebno upečatljivo. Vrlo slična situacija dolazi nam 12. siječnja 2028. – Mjesec će ovaj put imati kontakt sa sjenom, ali realno samo će ju okrznuti pa ni to neće biti neki spektakl.

Puno zanimljivija bit će pomrčina 6. srpnja 2028. Mjesec će izaći djelomično pomračen i izgledat će kao da mu nedostaje gornji dio; kao da mu je nešto odgrizlo komad s vrha. I ta će pomrčina, međutim, biti samo djelomična i nakon tog zanimljivog izlaska Mjesec će napustiti Zemljinu sjenu.

Za pravu potpunu pomrčinu Mjeseca moramo pričekati 31. prosinca 2028. Totalitet će početi ubrzo nakon Mjesečeva izlaska i ta će večernja pomrčina biti zgodan uvod u doček nove 2029. godine.