Svitanje pomračenog Sunca prije 23 godine
Iz Hrvatske je tog sada već davnog 31. svibnja 2003. bila vidljiva djelomična pomrčina Sunca. Bila je to vrlo zanimljiva i vizualno privlačna pomrčina jer je Sunce izašlo djelomično pomračeno, u obliku tankog polumjeseca, vrhovima okrenutima prema gore. Vidio sam ju i ne baš uspješno snimio.
Bilo je to nepune četiri godine nakon onog famoznog 11. kolovoza 1999. i potpune pomrčine Sunca koju sam gledao u Mađarskoj. U svibnju 2003. bio sam u drugom razredu srednje škole. Jedini fotoaparat koji sam imao bio je Olympus AF-10 Mini, dobar za škljocanje na školskim izletima i manje-više ništa drugo. Imao je fiksni 35 mm objektiv i bilo je gotovo beznadno pokušavati time fotkati Sunce i Mjesec.
Posljednjeg dana tog svibnja na rasporedu je bila pomrčina Sunca. To je bila prstenasta pomrčina, ne potpuna, a ona se događa kad je Mjesec podalje od Zemlje u svojoj eliptičnoj orbiti pa nije dovoljno prividno velik da sakrije cijelo Sunce. Kad je ispred Sunca, oko njega još uvijek ostaje blještav prsten Sunčeve svjetlosti. Prstenasta faza mogla se vidjeti na potezu od Grenlanda preko Islanda do sjeverne Škotske, a za nas ostale to je bila samo djelomična pomrčina.
Spletom sretnih okolnosti nebeske mehanike, poklopilo se tako da je najveća faza pomrčine vidljiva iz Hrvatske došla upravo u vrijeme kada nam Sunce izlazi. A to je posebno atraktivno jer se Sunce tada može gledati i golim, nezaštićenim okom*.
NIJE PRAVILO. Sunce je ponekad i na horizontu suviše sjajno za sigurno promatranje. Čuvajte oči.
Noć je bila vedra, zora također. Ustao sam malo prije 5 sati, sjeo na bicikl i odvezao se u polje pokraj grada. Znao sam što očekivati, ali kad su se iza dalekih krošanja pojavile dvije crvene točke, pretvorile se u šiljke nalik na rogove i uzdignulo se crveno Sunce oblika polumjeseca, bio sam ozbiljno impresioniran. Mjesec se pomicao ulijevo, a Sunčev srp rastao s desne strane i “okretao” se na bok. Tako je to trajalo nekih 10 – 15 minuta prije nego što je Sunce postalo presjajno za promatranje. Ostatak pomrčine ispratio sam od kuće uz pomoć naočala za sigurno gledanje u Sunce.
Da mi je tada bila današnja oprema! No što je tu je, fotkao sam s onim što sam imao, a rezultati su u nastavku.
Bilo je i puno dramatičnijih fotografija te pomrčine – ova je vjerojatno najpoznatija. Onda je tu ova vrhunska fotogalerija pomrčine iz prosinca 2019., a slično je izgledala i ona iz 2021. Ove zadnje dvije nisu bile vidljive iz Hrvatske.
12. kolovoza ove godine iz Hrvatske će biti vidljiva slična pomrčina, samo ne pri izlasku nego zalasku Sunca. Trasa potpune pomrčine prolazit će preko Španjolske; bude li sreće (i vedrog neba) bit ću tamo. Kad smo kod vedrog neba, pomrčina u zalazak Sunca ima slabije šanse da bude vidljiva od one u izlazak. Ljeti se, naime, popodne nad Alpama često stvaraju grmljavinski oblaci. Čak i ako ostanu vrlo daleko od Hrvatske, Sunce bi moglo utonuti u njih puno prije nego što dođe do horizonta. Vidjet ćemo.
