Mjesečeva duga

Mjesečeva duga ili duga na mjesečini je duga koja se vidi noću. Umjesto Sunčeve, stvara ju Mjesečeva svjetlost. Prilično je rijetka jer se mora poklopiti da je Mjesec dovoljno sjajan, najčešće oko uštapa, i da na suprotnom dijelu neba pada kiša. Manje je sjajna od dnevne duge i u pravilu je slabijih boja ili bezbojna, iako to može ovisiti o promatraču.

Naziv na engleskom: moonbow

Mjesečeva duga od redovne se razlikuje samo po vremenu nastanka, a time i po izvoru svjetlosti. Svi smo vidjeli dnevnu dugu, na Sunčevoj svjetlosti, ali malo nas se može pohvaliti njezinom noćnom inačicom.

Kao što se danju u kapljicama kiše lomi i odbija Sunčeva svjetlost, noću se to isto događa s Mjesečevom. No, Mjesec je puno manje sjajan od Sunca. Da bi se vidjela duga, naš prirodni satelit najčešće mora biti blizu punoga; u suprotnom jednostavno nema dovoljno svjetlosti da bi ljudsko oko primijetilo dugu. Iznimno, u uvjetima dobre vidljivosti, mjesečina može stvoriti dugu i kad je Mjesec u fazi blizu četvrti, vidi niže u tekstu.

Osim toga, kao i kod dnevne duge, Mjesec ne smije biti više od 42 stupnja iznad horizonta. S obzirom na njegov ciklus mijena, treba se poklopiti da je dovoljno sjajan, da je na nebu i da nije više od 42° iznad horizonta. I uz sve to, na strani neba suprotnoj od Mjeseca mora padati kiša, a lokalni pljuskovi nerijetko iščeznu nakon zalaska Sunca.

Zato je duga na mjesečini prilično rijetka. A kad ju i vidimo, najčešće je bezbojna. Ljudsko oko loše razaznaje boje na slaboj svjetlosti. Izgleda nam kao blijedi luk, poput maglene duge. Kad je Mjesec baš jako sjajan možda možemo opaziti malo boje, ali inače teško*.

Neki se promatrači ne slažu s tim. Martin McKenna kaže da je vidio jasne boje na svim svojim Mjesečevim dugama. Moje su bile uglavnom bezbojne, eventualno s blijedim naznakama crvene. Možda je do vida ili lokalnih uvjeta.

Mjesec mora biti skoro pun… ili?

U noći s 12. na 13. studenoga 2025. mnogi su ljubitelji neba bili pod zvijezdama, u iščekivanju najavljene geomagnetske oluje i polarne svjetlosti. Ja sam ju čekao na Kalniku. Aurora se na kraju nije pojavila. No, fotograf Goran Lončar vrebao ju je u dalekoj Irskoj i doživio zanimljivo iskustvo. Oko 2:30 došao je do dvorca Ross nedaleko od Killarneyja:

Oko 2:36 primijetio sam nešto blijedo… Nježan, proziran luk protezao se od dvorca nadesno. Još jedan srk kave, još jedan pogled i luk je bio potpun. Tada mi je sinulo: Mjesečeva duga!

Goran Lončar

Osim uistinu lijepog prizora, još nešto vrijedi istaknuti: Mjesečevu mijenu. Kad se govori o Mjesečevim dugama, obično se ističe da Mjesec mora biti vrlo sjajan, po mogućnosti oko uštapa. Ali Mjesec je te noći već bio prošao zadnju četvrt i bio je svega 41% osvijetljen. Vrh luka Mjesečeve duge prolazi kroz Pegazov četverokut – tik ispod luka lijevo je Algenib, unutar luka desno je Šeat. Te su zvijezde tada bile svega desetak stupnjeva iznad horizonta, što znači da je Mjesec bio nešto manje od 30° iznad obzora na suprotnoj strani neba. Goran je naveo precizne podatke: u vrijeme snimanja Mjesec je bio 40.7% osvijetljen i 26.18° visoko.

Impresivno! Boje se, kaže Goran, golim okom nisu vidjele. S obzirom na relativno slabu mjesečinu, velik je uspjeh što se i sama duga uopće mogla opaziti. Definicije su u najvećem broju slučajeva točne i Mjesečevu dugu rijetko se vidi kad Mjesec nije iznimno sjajan. No, i tu postoji puno faktora, od različitih okolišnih uvjeta do vještine i kvalitete vida promatrača. Uvijek treba imati otvorene oči i promatrati svijet oko sebe. Svašta se zanimljivo može spaziti.

A kad smo kod toga, Goran ima još jednu vrlo zanimljivu dugu s iste lokacije. O tome više u nekom budućem tekstu.

Više fotografija

Poveznice

• Martin McKenna piše o svojim potragama za Mjesečevim dugama