Nova godina i nova polarna svjetlost na hrvatskom nebu

Crvena polarna svjetlost ukazala se na nebu iznad Hrvatske u večernjim satima prvog dana nove 2025. godine. Geomagnetsku oluju uzrokovala su dva koronina izbačaja mase sa Sunca, a nakratko je dosegla klasu G4. Planetarni K-indeks popeo se do 8, ali također samo na kratko vrijeme. Na vrhuncu aktivnosti bila je vidljiva golim okom.

Bila je to najmanje sedma aurora iz Hrvatske unutar 13 mjeseci. Sunčev je ciklus na vrhuncu, naša je zvijezda vrlo nemirna i u okolni svemir često izbacuje salve nabijenih čestica umotanih u otkinute djeliće svog magnetskog polja. Neki od njih pogode Zemlju, vođeni silnicama magnetskog polja našeg planeta sliju se prema polovima i počnu sudarati s atomima u atmosferi. Rezultat je mnogima omiljena polarna svjetlost.

Ova epizoda bila je rezultat dvaju uzastopnih koroninih izbačaja mase, klase X1.1 i X1.5. Prvi se dogodio oko 8 sati 29., a drugi oko 7 sati 30. prosinca. Općenito govoreći, čini se da mi na srednjim geografskim širinama imamo bolje šanse za auroru kada nam stiže više koroninih izbačaja u kratkom vremenu, pa makar i slabijih, nego kad se radi o samo jednom, nešto jačem.

Može se činiti da je aurora u posljednjih godinu-dvije puno češća na hrvatskom nebu nego što je to bila u povijesti (ovdje pročitajte kratku kronologiju). Treba, međutim, imati na umu da su svi ti povijesni zapisi viđenja očevidaca, bez ikakvog načina praćenja Sunčevih erupcija i ostalih prednosti modernog doba. Trebalo se, dakle, poklopiti da bude vedro, da aurora bude dovoljno sjajna i naposljetku da netko zapravo i gleda. Od sedam pojava aurore u zadnjih 13 mjeseci, možda su tri ili četiri bile dovoljno sjajne da ih primijete promatrači koji ih nisu namjerno tražili. I to, naravno, na tamnom nebu koje je puno teže naći danas nego prije 50 ili 100 godina.

Ova je geomagnetska oluja zapravo počela u samoj novogodišnjoj noći, ali ne baš dramatično. Planetarni K-indeks narastao je na 5 u prvim satima nove godine. Dugo je tinjao na 5 – 6 pa iza 15 sati skočio na 7. Aktivnost je impulzivno buknula između 18 i 19 sati, kada se aurora vidjela i iz Hrvatske.

Sjeverno crvenilo

Kao i kod nedavnih predstava polarne svjetlosti, stanovnici naših krajeva pitali su se kako to da je crvena. Na snimkama iz Kanade i Skandinavije uvijek su to nekakve zelene ili ružičaste zavjese, rjeđe u drugim bojama. Otkud crvena?

Stvar je jednostavno u tome da ju mi gledamo iz velike daljine. Auroru možemo zamisliti kao veliku zavjesu koja se okomito pruža kroz atmosferu. Na većim visinama zrak je puno rjeđi nego bliže tlu pa su i sudari nabijenih čestica tamo visoko gore rjeđi nego u gušćem zraku dolje. Pobuđeni atomi kisika u visokoj atmosferi emitiraju crvenu, a u nižoj zelenu svjetlost. Mi, daleko od same aurore, jednostavno vidimo samo njezine najviše dijelove – one crvene. Zelena nam je ispod horizonta.

Ipak, za izuzetno jakih geomagnetskih oluja poput one u svibnju 2024., možemo vidjeti i zelenu. Prsten aurore oko Zemljinog pola tada je vrlo debeo i pruža se daleko na jug, bliže nama. No, najčešći oblik polarne svjetlosti iz naših krajeva je crvenilo nad sjevernim obzorom. Može biti vrlo jako, čak i ako nema izražene strukture. Primjer je noć s 8. na 9. studenoga 1991. kada su zabrinuti očevici zvali DHMZ zbog rumenila nad sjevernim horizontom. Gledali su s jadranske obale prema unutrašnjosti i pobojali se da je riječ o nekoj ratnoj nevolji.

Crveni luk

Glavna predstava aurore potrajala je negdje između 18:15 i 18:45; slično trajanje i sličan tajming onoj iz studenog 2023. Kako se vidi na sjajnim fotografijama Marka Delivuka iz Svete Nedelje, bila je u obliku razmjerno velikih, difuznih crvenih ploha ili zavjesa. U vrijeme kad je moj imenjak snimao te fotografije 90 kilometara zapadnije, meni je sjeverni horizont još skrivala magla. Ivica Mikulinjak malo sjeverozapadnije imao je više sreće. Sandro je zvao još ranije da snima crvenilo s Lošinja.

Prije godinu dana imao sam velike sreće da sam uspio uloviti aurorinih 15 minuta, sad ipak nisam stigao. Magla, naravno, nije baš bila od pomoći. Zapuhala je južina i počela ju raspršivati, ali malo presporo*.

To su sve izlike. Da sam krenuo na vrijeme i popeo se negdje na Bilogoru, sve bih stigao.

Ono što je ostalo na nebu nakon same aurore bio je crveni luk, moj u-nedostatku-boljega prijevod engleskog Stable Auroral Red arc, odnosno SAR luk. To nije polarna svjetlost per se, ali je fenomen koji ju često prati, posebno za intenzivnijih geomagnetskih oluja. Crveni luk okružuje auroru, nalazi se malo južnije od nje pa se teoretski lakše vidi iz naših krajeva, no slabog je sjaja i izrazito crven – gotovo je nemoguće vidjeti ga golim okom. Moderni fotoaparati bilježe ga bez problema. Nastaje “curenjem” toplinske energije iz prstenaste struje oko Zemlje u visoku atmosferu.

Hoće li opet?

Nekad zasigurno hoće, nema sumnje. Pitanje za milijun eura je kada točno.

Sunce je na vrhuncu aktivnosti. Taj solarni maksimum ili Solar Max kako ga simpatično zovu nije neki trenutak u vremenu, on traje poprilično dugo. Još barem godinu dana, ako ne i dulje, možemo očekivati pojačanu Sunčevu aktivnost. Opet podsjećam da su se geomagnetske oluje oko Noći vještica 2003. dogodile oko tri godine nakon Sunčevog maksimuma. Ima još vremena.

Statistički gledano, reprizu oluja iz svibnja i listopada 2024. teže je očekivati. Takve su stvari ipak prilično rijetke. No, tko zna. Možda je ovaj ciklus izniman. Nema druge nego pratiti.

Kako znati kada ići van?

Ima puno web stranica na kojima je moguće pratiti aktualno stanje Sunca i Zemljinog magnetskog polja. Prije svega tu je Spaceweather.com koji bi svim entuzijastima za ove pojave trebao biti na dnevnoj listi za posjet. U zadnje je vrijeme popularan i SpaceweatherLive.

Kako interpretirati i razumjeti sve te podatke te na temelju njih očekivati auroru detaljno je na svom blogu objasnio Boris Štromar.

Zatim, kad se vani smrači i čekamo hoće li se nešto početi zbivati, uputno je pratiti automatske kamere koje snimaju (i) nebo. Tu je vrlo korisna Időképova mreža kamera po Mađarskoj i bližoj okolici te Foto-Webcam iz alpskih područja.

Na kraju krajeva, jednostavno treba pokušati. Što dalje od svjetala i što više metara nadmorske visine, to bolje. Ne stigne se uvijek na idealno mjesto. Bolje je uloviti nešto s obližnje livade ili krova zgrade nego izgubiti vrijeme na jurcanje na brdo.

Svim čitateljicama i čitateljima želim sretnu novu godinu. Neka nam bude uspješna i, naravno, neka nam donese obilje nebeskih zanimljivosti.