Perzeidi 2025.: Ulovite ih koliko možete

Piše: Marko Posavec

Pred nama je najpopularniji godišnji pljusak meteora: Perzeidi, popularno i netočno zvani Suzama svetog Lovre. Vrhunac aktivnosti očekuje se u noći s 12. na 13. kolovoza, no brojnost i sjaj meteora znatno će patiti zbog sjajnog Mjeseca koji će rasvijetliti nebo ubrzo nakon što padne mrak.

Perzeid na zvjezdanom nebu
Usamljeni Perzeid na zvjezdanom bilogorskom nebu. Snimio Marko Posavec, 11. kolovoza 2024.

Ljudi uglavnom vole tople ljetne večeri. Vole i onaj ushit koji osjete kad na nebu vide brzu, sjajnu zvijezdu padalicu. Iskusiti oboje istovremeno najlakše je tijekom nekoliko noći sredinom kolovoza kada nam stiže redovan godišnji pljusak meteora Perzeida.

Zemlja tada prolazi kroz relativno gust oblak čestica prašine koji je za sobom ostavio komet Swift-Tuttle. Ta zrnca velikom se brzinom sudaraju sa Zemljinom atmosferom, u njoj izgaraju i visoko gore ostavljaju svoj kratkotrajan, sjajan i raznobojan trag. Možda su stotinama godina putovale svemirskim bezdanom da bi spektakularno skončale nekih 80 kilometara iznad naših glava.

Radije bih bio uzvišeni meteor, u kojem bi svaki moj atom blistao veličanstvenim sjajem, nego pospani, stalni planet. Prava je svrha čovjeka da živi, a ne da postoji. Neću rasipati svoje dane na pokušaj da ih produžim. Iskoristit ću svoje vrijeme.

Jack London
Preveo Predrag Raos u “Vodiču kroz svemir” Nancy Hathaway, SysPrint, Zagreb, 1999.

Nevolja zvana Mjesec

Premda posljednjih godina nešto slabiji, Perzeidi su poprilično brojni. U dobrim godinama pod bistrim i tamnim nebom možemo ih vidjeti oko 50 do 70 po satu. No, velika većina tih meteora slabog je sjaja i promatrač mora biti koncentriran kako bi ih spazio. Osobno, u osrednjim uvjetima i ne baš potpuno koncentriran nabrojao bih ih oko 150 u par sati promatranja. To je lijepa predstava i vrijedi provesti neko vrijeme vani tih noći.

Najveća smetnja promatranju meteora, osim naravno oblaka, naš je Mjesec. Ako je na nebu i u visokoj fazi, između četvrti i uštapa, rasvijetlit će nebo i “pomesti” sve manje sjajne meteore. Ostat će samo oni najblistaviji, a oni su i najrjeđi. Upravo će nam Mjesec ove godine biti otegotna okolnost. Sunce 12. kolovoza zalazi malo iza 20 sati, a Mjesec izlazi već oko 21:30 i bit će oko 85% osvijetljen, tri dana nakon pune faze. To znači da još neće završiti ni nautički sumrak, a mjesečina će već preuzeti nebo.

Znači li to da treba odustati od promatranja? Nikako! Mjesecu unatoč ipak ćemo moći vidjeti ponešto meteora; ne tako mnogo kao inače, ali ništa zato. Kao da ikome treba poseban razlog da kolovošku noć provede na otvorenom. No, budući da će vidljivi meteori biti rijetki, dobro je zabaviti se još nečime dok zurimo u nebeski svod, a najbolji recept za to dobro je društvo.

Prije šest godina Perzeidi su padali u noći gotovo punog Mjeseca. Istina, ne pamtim baš puno meteora iz te godine, ali pamtim lijepu večer.

Nekoliko Perzeida i polarna svjetlost na obzoru, kompozitna fotografija
U noći Perzeida prošle godine počastila nas je i polarna svjetlost. Ovo je kompozit: meteori su izdvojeni iz svojih ekspozicija i ukomponirani preko fotografije aurore koja se pojavila oko 23 sata. Svi su meteori na mjestima na kojima su se pojavili u odnosu na zvijezde osim onoga gore lijevo; njega sam ostavio u orijentaciji na izvornoj fotografiji jer bi se inače našao izvan kadra. Snimio Marko Posavec, jezero Šoderica, 12. 8. 2024.
Nikon D500 + Nikkor 16-80mm. Pojedinačne ekspozicije po 20 sekundi, f/2.8, ISO 1600.

Kako ih promatrati

Sve standardne upute za promatranje pljuskova meteora vrijede i za Perzeide. Ukratko:

  • Toplije se obucite – i ljetne noći znaju biti svježe.
  • Udobno se smjestite na ležaljku ili neku udobnu stolicu. Udobnost je važan faktor jer kome nije udobno, taj nije ni koncentriran.
  • Počnite promatrati čim se donekle smrači, unutar sat vremena od zalaska Sunca. Možda ćete imati sreće pa vidite meteor koji uleti pod niskim kutom u atmosferu i klizi preko velikog dijela neba. Kasnije, kako im se izvorište penje, padaju strmije.
  • Općenito nije suviše bitno u kojem smjeru gledate, no izbjegavajte istok jer će tamo biti Mjesec. Jug ili zapad dobar su izbor.
  • Ove godine slobodno zanemarite uobičajeni savjet da se udaljite od svjetala jer će nebo ionako biti osvijetljeno mjesečinom. Nemojte baš sjediti pod uličnom lampom, ali rub grada sasvim će dobro poslužiti.

Par crtica o Perzeidima

  • Matično tijelo Perzeida je komet Swift-Tuttle. Velik je i putanja mu siječe Zemljinu, što će možda biti razlog za zabrinutost negdje u daljoj budućnosti. Sad se sigurno pitate što znači to daljoj budućnosti… Ne brinite se. Mirni smo još koje tisućljeće. Korado Korlević usporedio je Perzeide sa simpatičnim medvjedićima koji nam izazovu nelagodu kad se sjetimo da im je opasna mama negdje u blizini.
  • Perzeidi se tako zovu jer im je izvorište (radijant) u zviježđu Perzeja, mitskog grčkog junaka koji je odrubio glavu zmijokosoj Meduzi, zajahao krilatog konja Pegaza pa spasio i oženio Andromedu, koja je inače bila zaručena no taj je zaručnik, hm, završio pretvoren u kamen… da sad ne duljimo. Ta točka je mjesto na nebu iz kojeg oni prividno izviru – ako im pratite tragove unatrag, vidjet ćete da se svi spajaju na istom mjestu. Ona nema nikakve izravne veze s njima; to je samo točka prema kojoj se Zemlja u tom trenutku kreće. Kao kad gledamo pahuljice snijega iz automobila.
  • “Suze svetog Lovre” nategnuta su, većinom izmišljena veza Perzeida s katoličkim mučenikom koji se slavi 10. kolovoza. Možda ima neke veze sa starorimskom religijom; Aka Larencija nije bila samo “vučica” koja je othranila Romula i Rema nego i starorimska božica plodnosti, korijena još starijih od Rima. Vučica je pod navodnicima jer je lupa bio i vulgarni izraz za bludnicu, što je pak drugi mit o njoj. Kao božica povezivala se s Prijapom čije je sjeme, govorilo se, oplemenjivalo polja oko 10. kolovoza. Larentia → Laurentius → Lovro… no ostavimo to povjesničarima religije i mitolozima.
  • Perzeidi su sve slabiji. Nakon fantastičnih predstava 1992. i 1993., netom nakon ponovnog prolaska kometa Swift-Tuttle kroz unutarnji Sunčev sustav, aktivnost im se polako smanjuje. Tako će vjerojatno biti do 2126., kada nam Swift-Tuttle ponovno dolazi i obnavlja potok čestica. Trebao bi biti prilično sjajan na Zemljinom nebu drugoj generaciji naših potomaka.