“Poljubac u prolazu” Venere i Jupitera

Lijepo približavanje Venere i Jupitera obilježilo je svibanj i lipanj 2026. godine. Nisu bili tako blizu kao lani, ali više ih je ljudi vidjelo zbog toga što su bili na večernjem nebu i pojavljivali su se ubrzo nakon zalaska Sunca.

Mediji su to prozvali “kozmičkim poljupcem”. Poljubac uglavnom zahtijeva fizički kontakt, ali pjesnički se može reći da su si onako poslali poljupce u prolazu. Može proći.

Približavanje dvaju ili više sjajnih planeta uvijek je zanimljiv prizor i privuče pažnju šireg kruga javnosti, pa onda i medija. Neizbježno, tu i tamo netko tko uopće ne razumije o čemu se radi napiše da će “izgledati kao jedna zvijezda” ili da će “bljesnuti zasljepljujućim sjajem” ili što već. A zapravo nema potrebe zazivati kojekakve nemoguće spektakularne epitete. Konjunkcija* je krasan i romantičan prizor sam po sebi. Ili ga cijenite ili ne.

Konjunkcija kao astronomski termin zapravo se odnosi na trenutak u kojem dva nebeska tijela dijele istu rektascenziju, nebeski ekvivalent geografske dužine. Prividno približavanje neovisno o rektascenziji zove se apuls, no ta se riječ danas vrlo rijetko koristi.

Tako je puno ljudi ovog kasnog proljeća pratilo kako dva najsjajnija planeta Sunčeva sustava* iz dana u dan mijenjaju položaj na nebu. Naravno, ovo je bilo prividno približavanje: od Venere nas je dijelilo oko 180 milijuna kilometara, a od Jupitera više od 900 milijuna kilometara. Venera je sjajna zahvaljujući svojoj gustoj oblačnoj atmosferi koja izuzetno dobro reflektira Sunčevu svjetlost, a Jupiter je, koliko god da je daleko, naprosto ogroman.

Venera i Jupiter najčešće su najsjajniji. Kad je u povoljnoj opoziciji, Mars može biti sjajniji od Jupitera.

Premda nam se činilo da se Jupiter spušta dolje prema horizontu, a Venera diže, to je još jedan privid. Ako smo im pažljivo pratili položaje u odnosu na okolne zvijezde, mogli smo opaziti da se naspram pozadinskih zvijezda kreću u istom smjeru. No, Jupiter je daleko i Zemlja kruži oko Sunca brže od njega. To što je Jupiter sve niže na nebu i sve brže nestaje u sjaju sumraka nije posljedica njegova nego Zemljinoga kretanja.

S druge strane, Venera nam je puno bliže, a osim toga i oko Sunca se vrti brže od Zemlje, poslušno prateći treći Keplerov zakon. Zato još uvijek uspješno “bježi” Suncu na našem nebu i činit će to do jeseni.

Bila je ovo najljepša planetarna konjunkcija 2026. godine. Venera i Jupiter sada se polako udaljavaju, no još će sudjelovati u lijepim prizorima na večernjem nebu. Ovih dana pridružio im se Merkur pa imamo tri planeta u večernjem sumraku, a 16. i 17. lipnja tim dijelom neba proći će i tanak mladi Mjesec.

Od ostalih planetarnih zbivanja vrijedi istaknuti da će 4. srpnja Mars i Uran biti jako blizu na jutarnjem nebu – dijelit će ih samo desetak lučnih minuta. Mars je lijepo vidljiv golim okom, ali za Uran nam treba dalekozor ili mali teleskop. A 14. rujna imamo okultaciju Venere: Mjesec će prijeći preko nje i nakratko ju sakriti. To će se doduše zbivati relativno nisko na danjem nebu pa šanse nisu bajne.

Ostale astronomske događaje do kraja 2026. potražite naravno u kalendaru.