Divna konjunkcija Mjeseca i Venere za kraj prvog petka u 2025.

Mjesec i Venera susreli su se u lijepoj konjunkciji na večernjem nebu 3. siječnja. U vrijeme najvećeg približavanja dijelilo ih je manje od dva stupnja. Na Mjesecu se lijepo vidjela i pepeljasta svjetlost.

U astronomskom kalendaru za 2025. ova je konjunkcija istaknuta kao prvi zanimljiv događaj na nebu; tko je tada mogao znati da ćemo već na Novu godinu dobiti polarnu svjetlost. Naš prirodni satelit i susjedni nam planet primaknuli su se prilično blizu i ukrasili nam večernje nebo.

Strogo tehnički govoreći, konjunkcija zapravo nije isto što i blisko približavanje nego se događa onda kad dva nebeska tijela dijele istu rektascenziju ili ekliptičku dužinu – ekvivalent geografske dužine na nebeskoj sferi. U slučaju Mjeseca i planeta, koji se svi nalaze u blizini ekliptike, konjunkcija podrazumijeva relativno blisko približavanje. S vremenom se taj pojam uvriježio za sve prividno bliske susrete nebeskih tijela, a precizniji astronomski termin – apuls – pao je u zaborav.

Već sutradan Mjesec će na svom putu prijeći preko Saturna, što se zove okultacija. To će se dogoditi također na večernjem nebu i bit će zanimljiv prizor. Golim okom, dalekozorom i malim teleskopom vidjet ćemo Saturn kao točkicu svjetlosti koja iščezava iza Mjesečeve noćne strane i ponovno se pojavljuje iza osvijetljenog dijela srpa. Da biste vidjeli prstenove koji su sad pod vrlo malim kutom trebat će vam ipak nešto jača optika. Za više informacija zavirite u kalendar.

Mjesec i Veneru spomenuo je Galileo Galilei u svom poznatom anagramu Haec immatura a me iam frustra leguntur o.y., “Ove nezrelosti već uzalud čitam” ili tako nekako. Kepler ga je pokušao riješiti, nije uspio. Odgovor glasi Cynthiae figuras aemulatur mater amorum, odnosno Majka ljubavi oponaša Cintijine figure. Cintija je bilo jedno od imena Selene, grčke božice Mjeseca. Galileo je tako zapisao da je svojim teleskopom otkrio da Venera izgleda poput Mjeseca, odnosno da ima faze, oponašajući tako Mjesečeve figure.