Optičke pojave

Halo je veliki svijetao prsten oko Sunca ili Mjeseca. Nastaje lomom svjetlosti na kristalićima leda u atmosferi. U širem smislu obuhvaća čitav niz srodnih pojava: druge prstenove i kružnice, lukove, lažna sunca i svjetlosne stupove.

Treperenje zraka prividno je titranje i izobličavanje objekata promatranih iznad zagrijane Zemljine površine. Turbulentno gibanje slojeva zraka uzrokuje česte promjene načina loma svjetlosti. Zbog toga se mijenjaju smjer i intenzitet dolazne svjetlosti.

Zeleni bljesak kratkotrajna je pojava zelene boje na gornjem dijelu zalazećeg Sunca. Obično je to posljednja zraka Sunca prije nego što nestane ispod horizonta. Nastaje lomom svjetlosti i zračnim zrcaljenjem.

Razni oblici Sunca na zalasku mogu se vidjeti u različitim atmosferskim uvjetima. Donje zrcaljenje stvara tzv. etruščansku vazu, a temperaturna inverzija razlomljeno Sunce. Postoje i drugi, rjeđi oblici.

Zračno zrcaljenje ili miraž odnosi se na višestruke slike udaljenih objekata nastale lomom svjetlosti. Pojavljuju se u uvjetima velikih razlika u temperaturi među slojevima zraka. Između ostaloga, zrcaljenje stvara razna izobličenja Sunca na zalasku, kao i poznati zeleni bljesak.

“Spljošteno Sunce” ili “ovalno Sunce” na zalasku rezultat je loma svjetlosti u atmosferi. Zrake svjetlosti savijaju se prema dolje. Donji rub Sunca izdignut je više od gornjeg dijela. Stoga nam Sunce na zalasku izgleda ovalno, a ne okruglo. Isto vrijedi i za Sunčev izlazak, kao i za Mjesec.

Sunčev zalazak ili zalazak Sunca trenutak je kada gornji rub Sunčeva diska dotakne horizont. To je kraj dana i početak građanskog sumraka. Nizak kut Sunčevih zraka tada stvara posebnu, žarko obojenu svjetlost.

Aureola je svijetli krug oko izvora svjetlosti – Sunca, Mjeseca, sjajnijih zvijezda ili planeta. Nastaje kao i vijenac, ogibom svjetlosti na česticama u atmosferi. Oko središta je plavičasta, zatim bijela i na vanjskom rubu crvenkasta ili smećkasta.

Venerin pojas ružičasti je sjaj koji se u sumrak vidi iznad Zemljine sjene, na istoku uvečer i na zapadu ujutro. Uzrokuje ga raspršena Sunčeva svjetlost u višim slojevima zraka.

Zemljina sjena taman je plavi pojas koji se u sumrak pojavljuje na suprotnom obzoru od Sunca. To je sjena Zemlje vidljiva u njenoj atmosferi kad je Sunce malo ispod horizonta. Doslovno možemo vidjeti kako noć dolazi ili odlazi.

Sjene planina tamna su područja zraka iza Suncem osvijetljenih planina. U određenim uvjetima mogu se vrlo jasno vidjeti. Gledane s vrhova navedenih planina, zbog perspektive izgledaju trokutaste.

Sjene oblaka, kao i sve druge sjene, tamna su područja do kojih svjetlost izravno ne dopire. Mogu biti prilično dramatične i privlačne za promatranje.