Plava zvijezda i crveni planet

Piše: Marko Posavec

Planet Mars i zvijezda Regul susreli su se tijekom nekoliko večeri sredinom lipnja. Mogli smo ih vidjeti zajedno na zapadnom nebu nakon zalaska Sunca. Njihovi su susreti uvijek zanimljivi zbog vrlo uočljive razlike u boji: Mars je crven, odnosno više narančast, a Regul plav.

Fotografija koja prikazuje dva zvjezdolika objekta s mutnim aureolama, jedan je narančast, drugi plav, na pozadini zvjezdanog neba
Mars (gore) i Regul u dosta lošim uvjetima: bili su nisko na nebu uz dosta svjetlosnog zagađenja i visokih oblaka. No, ti su im oblaci dali lijepe aureole i naglasili boje, pogotovo Regulu. Razmaknuti su oko jednog stupnja. Snimio Marko Posavec, 18. lipnja 2025.
Nikon D500 + Nikkor 70-200 2.8 VRII na 200 mm + izrez, 20 x 30 s, f/5, ISO 800. Stack u Sequatoru. Aureole i šiljci nisu umjetno dodani u obradi.

Regul (Regulus, α Leonis) najsjajnija je zvijezda u zviježđu Lava, ujedno i 21. najsjajnija na nebu. Nalazi se gotovo točno na liniji ekliptike* pa se često susreće s planetima. Ime mu znači “kraljević”, a zajedno s još pet zvijezda tvori asterizam – prepoznatljivu skupinu zvijezda – koji zovemo Srp, jer tako izgleda.

Ekliptika je Sunčeva putanja na Zemljinom nebu. To je ravnina u kojoj Zemlja kruži oko Sunca, a blizu su joj i svi drugi planeti. Na nebu ju vidimo kao liniju kojom Sunce prividno putuje tijekom godine.

Sredinom lipnja 2025., Regul i Mars primaknuli su se na manje od jednog stupnja. Ta je bliskost, naravno, bila samo prividna: od Marsa nas je tih večeri dijelilo oko 275 milijuna kilometara, no do Regula imamo dobrih 80-ak svjetlosnih godina (odnosno 756.900.000.000.000 kilometara). Daleko je. Ali je i puno sjajniji od Marsa pa kad nam je crveni susjed podalje, kao sada, gotovo su jednake magnitude: 1,4.

Konjunkciju Marsa i Regula fotkao sam 18. lipnja kad su međusobno bili udaljeni oko jednog stupnja. Dan ranije bili su bliže, ali je gotovo svugdje bilo oblačno.

Fotografija prikazuje jezero u dubokom sumraku sa svjetlima na drugoj strani, na nebu su dvije zvijezde, jedna plavičasta, jedna crvenkasta
Dok se još nije potpuno smračilo. Ovdje su zvijezde (i Mars) malo naglašene pomoću Star Spikes Pro plugina za Photoshop. Ali zaista vrlo malo.

Senzori digitalnih fotoaparata zvjezdano nebo bilježe drugačije nego što ih ljudsko oko vidi. Zvijezda je na fotografijama jako puno i vrlo su malene, čime se gubi njihov međusobni kontrast. Golim okom zviježđa je lako prepoznati, ali na fotografijama puno teže. Jedan od načina na koji se to može ublažiti je korištenje takozvanog mekanog ili difuznog filtra. Grubo rečeno, mutnog stakla. U zadnje vrijeme eksperimentiram s jednim takvim, podvojenih sam osjećaja oko rezultata. Primijenjen je na fotkama u nastavku.

Noćno nebo nad jezerom
Zviježđe Lava nad jezerom. Lijepo se vide Mars i Regul, kao i njihovi odrazi na vodi. Ovdje je korišten NiSi Star Soft filter za astrofotografiju koji zamućuje zvijezde i praktičan je jer je donji dio filtera proziran pa se ne mora maskirati prednji plan (krajolik). A što se tiče izgleda neba, istina je da se lakše prepoznaju zviježđa i same zvijezde dobiju malo definicije, ali… ne znam. Jednostavno izgleda sveopće mutno. Možda bi neka kombinacija fotke s filterom i bez njega bila bolja, no onda opet imamo više posla u obradi i malo se gubi svrha.
Nikon D750 + Nikkor 14-24 2.8 na 22 mm (crop), 10 s, f/3.5, ISO 3200.
Zviježđe Lava s iscrtanim konturama i upisanim nazivima najsjajnijih zvijezda
Ista fotka kao prethodna, samo s označenim zviježđem Lava i upisanim nazivima najsjajnijih zvijezda. Prepoznajete li asterizam Srp? Eno ga na desnom dijelu zviježđa, od Regula do Algenubi, nalik na obrnuti upitnik. Lav inače predstavlja Nemejskog lava kojeg je junak Herkul spasio od muka zemaljskog života i poslao ga na nebo.
Noćni prizor nad jezerom s čamcem u prednjem planu, svjetlima u pozadini i zvijezdama na nebu
Još jedan pogled na Lava pred zalaskom. I ovdje je korišten Star Soft filter, ali je širi kut pa efekt nije tako izražen. Ovdje se, međutim, događa druga stvar: kako su zvijezde u jako širokim kadrovima izdužene prema rubovima fotke, tako je i efekt zamućenja izdužen skupa s njima i još ih naglašava. (Manje bi se vidjelo da sam pritvorio blendu, ali dosta o meni). Nisam siguran. Isprobavat ću ga još.
Nikon D750 + Nikkor 14-24 2.8 na 16 mm, 13 s, f/2.8, ISO 1600.