Pogled na Podravinu i vijenac oko Sunca
Neke atmosferske optičke pojave teže primjećujemo na svijetlom, Suncem obasjanom nebu. Lakše ćemo ih spaziti gledajući kroz sunčane naočale ili zaklonivši Sunce dlanom. Snimiti ih možemo samo ako natjeramo fotoaparat da proizvede tamniju fotografiju nego što izračuna da bi trebalo. Takav je bio slučaj s ovim vijencem oko Sunca.

Vijenac češće primjećujemo oko Mjeseca nego oko Sunca. Naravno, zbog toga što je Sunce puno sjajnije, toliko sjajno da zapravo i ne možemo gledati u njega pa uglavnom ne zapažamo blijede pojave u njegovoj neposrednoj blizini. Zaklonimo li si, međutim, Sunce dlanom ili nekom preprekom – stablom, zgradom, čime već – moći ćemo lakše opaziti fine nijanse boja oko njega, ako ih ima.
Tako sam se u nedjelju, 3. kolovoza zatekao na brdu pokraj mjesta Őrtilos u Mađarskoj, kod našeg Legrada, samo s druge strane Drave. Prijepodne je padala kiša, poslijepodne je bilo sunčano i poprilično sparno. U atmosferi je još bilo dosta vlage pa su nebom plovili razni oblaci; bilo je nešto niskih kumulusa te viših altokumulusa, pa i cirokumulusa. U jednom takvom pojasu viših oblaka, rekao bih altokumulusa, vidio se vijenac oko Sunca.
Vijenac nije osobito rijetka pojava. Često ga vidimo oko punog Mjeseca kad na nebu ima nešto oblaka. Jednako se često pojavljuje i oko Sunca, samo ga rjeđe opažamo iz ranije navedenog razloga. Nastaje ogibom (difrakcijom) svjetlosti na sitnim kapljicama vode u oblacima – više o tome u ovome tekstu. Ne stvaraju ga svi oblaci. Čestice koje grade oblak moraju biti jednolike, podjednakih veličina, da bi ogib svjetlosti dao ovakav uzorak raznobojnih koncentričnih prstenova. Najsjajniji, unutarnji dio vijenca zove se aureola i ponekad se samo ona vidi.
A da je naslovna fotografija bila pravilno eksponirana, izgledala bi ovako i vijenac bi se “utopio” u blještavilu Suncem obasjanog oblaka:
