Polarna svjetlost *opet* se vidjela iz Hrvatske
Nova predstava polarne svjetlosti bila je vidljiva iz Hrvatske u noći sa 6. na 7. te ponovno sa 7. na 8. listopada 2024. Većinom je bila suviše blijeda da bi se mogla spaziti golim okom, no netko pod tamnim i bistrim nebom vjerojatno bi ju vidio. Primjetno je bilo slabašno crvenilo nad sjevernim obzorom.
I možda će je uskoro biti još. Sunce nam je sinoć uputilo novi bljesak, klase X2. Koronin izbačaj trebao bi stići oko četvrtka, 10. listopada. Osim toga, aktualna geomagnetska oluja još uvijek traje pa bi se teoretski ponešto moglo vidjeti i noćas, s 8. na 9. listopada. Vremenska prognoza nije nam baš naklonjena… vidjet ćemo.
Sunce uistinu ne miruje. Ako i nismo na vrhuncu njegovog 25. ciklusa, onda taj vrhunac mora da je blizu. Krajem prošlog tjedna na našoj su zvijezdi grunula dva bljeska; taj drugi bio je najjači dosad u ovom ciklusu, klase X9. Oba su bila praćena koroninim izbačajima mase i usmjerena prema Zemlji. To je generalno dobar recept za pojavu polarne svjetlosti, čak sam ju i najavio ovdje.
Malo je, međutim, zakasnila u odnosu na prognoze. Ništa zato, uči se od pogodaka, ali još više od promašaja. U noći s petka na subotu ništa se nije događalo, a nikakve posebne aktivnosti nije bilo ni sa subote na nedjelju.
Krenulo je u nedjelju, 6. listopada kasno navečer. Aurora se ukazala na odličnoj mreži kamera koju održava mađarski Időkép. Bila je aktivna u najmanje dva navrata te noći, oba sam uredno prespavao.
Ali geomagnetska oluja nije jenjavala i, štoviše, sljedeće noći bila je još jača. Kp indeks skočio je na 6 – 7 (prethodne noći bio je jedva 5,3) i sjever Europe uživao je u spektakularnim prizorima. Prvi jači val aurore vidljiv s naše geografske širine dogodio se oko 21 sat, a najjača je bila oko 23 do 23:30. (Moguće je da se još jače vidjela pred jutro, ali prespavao sam, a obližnjim kamerama se naoblačilo).
Polarnu svjetlost uspio sam uhvatiti na fotografijama malo iza 23 sata. Nisam htio riskirati pa ići dalje od grada u veći mrak, i dobro da nisam jer bih zakasnio. Aurora je trajala svega desetak minuta od kada sam postavio fotoaparat. Strukture se nisu vidjele golim okom, samo blijedo crveno tinjanje iznad sjevernog obzora – a ni u to ne mogu biti sasvim siguran jer sam imao dosta zemaljskih svjetala u tom smjeru.
