T Coronae Borealis: Uskoro ‘nova’ zvijezda na nebu

Piše: Marko Posavec

T Coronae Borealis, skraćeno T CrB, ponavljajuća je nova u zviježđu Sjeverne krune. Inače nevidljiva golom oku, svakih 80-ak godina eksplozivno zasvijetli do približno 2. ili 3. zvjezdane veličine. Sljedeći takav događaj očekuje se između ožujka i rujna ove godine.

Zviježđe Sjeverne krune s ucrtanim mjestom na kojem će se vidjeti T Coronae Borealis
Zviježđe Sjeverne krune (Corona Borealis) s ucrtanim mjestom na kojem se nalazi ponavljajuća nova T Coronae Borealis (T CrB). Izrađeno pomoću programa Starry Night Enthusiast.

Nova zvijezda neće biti “eksplozija na nebu” ni “dramatičan prizor”, kako se ovih dana može čitati u medijskom prostoru. Pojavit će se zvjezdica na mjestu gdje do tada nije bila vidljiva. Sjajem će biti usporediva sa Sjevernjačom ili recimo zvijezdama u Orionovom pojasu; lako vidljiva golim okom, ali ne baš “eksplozivno upadljiva”.

Crveni div i bijeli patuljak

Što se tu događa? T CrB zapravo je dvojni zvjezdani sustav koji čine veći i hladniji crveni div te manji i vreliji bijeli patuljak. Vrlo su blizu jedan drugome, na udaljenosti od oko pola astronomske jedinice (odnosno pola Zemljine udaljenosti od Sunca). Crveni div je nestabilan i odbacuje svoje vanjske slojeve. Taj materijal prelazi na bijelog patuljka, spiralno padajući prema njemu pri čemu oblikuje akrecijski disk. Kad je sustav u redovnom stanju, bijeli patuljak uglavnom je skriven tim akrecijskim diskom i svjetlost koju vidimo većinom dolazi od crvenog diva. T CrB tada je oko 10. zvjezdane veličine. To je otprilike granica vidljivosti dobrim dalekozorom.

No, kada bijeli patuljak primi dovoljno materijala, njegova se temperatura znatno poveća i dolazi do termonuklearne reakcije. Zvijezda tada zabljesne dovoljno snažno da nadjača sjaj cijelog sustava i postane vidljiva golim okom. U slučaju T CrB, to se događa otprilike svakih osam desetljeća. Sustav tada dosegne magnitudu oko 2,5 i nekoliko dana postane lako vidljiv golim okom.

T CrB prvi je put prepoznata kao ponavljajuća (rekurentna) nova 1886. godine, kada joj je sjaj dosegao drugu zvjezdanu veličinu. Ponovno je bljesnula 1946., do treće zvjezdane veličine. Tada su astronomi u njezinom ponašanju prepoznali naznake budućeg bljeska. Osam godina prije bljeska malo posvijetli, a godinu dana prije malo potamni. Tako je 2015. godine sustav lagano dobio na sjaju, s magnitude 10,5 na 9,2, a u proljeće 2023. postao je malo tamniji.

Možda je viđena još 1217., kako je opisano u ovom radu.

Uzorak se, dakle, ponavlja. U Sjevernoj kruni uskoro možemo očekivati novu. To zviježđe u ovo doba godine izlazi navečer i vidljivo je gotovo cijele noći. Kako se bliži ljeto bit će sve više na večernjem nebu. Lako ju je pronaći. Od sjajne narančaste zvijezde Arktur treba krenuti dolje (pred jutro gore) i lijevo. Sjeverna kruna niz je zvjezdica u obliku polukruga okrenutog desno u prvom dijelu noći i prema dolje u drugom.

Zviježđa Volara i Sjeverne krune s ucrtanim mjestom na kojem će se vidjeti T Coronae Borealis
Sjevernu krunu lako je naći u proljeće uvečer na istoku. Nalazi se lijevo dolje od sjajne narančaste zvijezde Arktur. Izrađeno pomoću Starry Night Enthusiast.