Ultra tanak Mjesečev srp

Ako se poklopi da je mlađak rano ujutro po našem vremenu, uvečer toga dana često imamo priliku vidjeti izuzetno tanak srp mladog Mjeseca. To mi je pošlo za rukom 27. svibnja prošle i ponovno 15. lipnja ove godine. Oba su bila stara malo više od 16 sati, što znači da je toliko vremena proteklo od trenutka mlađaka, kada je Mjesec nevidljiv.

Sve napisano u lanjskom tekstu vrijedi i u ovom slučaju. Imali smo proteklih mjeseci i boljih prilika, u smislu da je srp bio na većoj kutnoj visini iznad horizonta pa teoretski i bolje vidljiv, ali meni osobno sve su pokvarili oblaci. Tu se ništa ne može.

No, tijekom ponedjeljka nebo se postupno razvedrilo. Kad se Sunce primaknulo horizontu, daleko na jugu vidjeli su se vrhovi grmljavinskih kumulonimbusa negdje oko granice s BiH, bliže nama prema jugoistoku nebom je plovilo nešto altokumulusa, a nad sjeverozapadnim horizontom – gdje se nalazio Mjesec – bilo je samo malo tankih cirusa. Nije idealno, ali je izvedivo.

Tako je i bilo. Sunce je zašlo u 20:45. Nekih 15 minuta kasnije počeo sam pregledavati nebo dalekozorom, a istovremeno sam postavio dva fotoaparata da snimaju taj dio, jedan na 200 i jedan na 500 mm. Trebalo mi je više od 20 minuta da spazim Mjesec, iako sam poprilično točno znao gdje je. Prvo sam ga ugledao na fotografiji, onda dalekozorom, a na kraju mi je pošlo za okom vidjeti ga i bez pomoći tehnologije. Bilo je to jedva jedvice, drž’ – ne daj, ali bio je tamo bez ikakve sumnje.

Pratio sam Mjesec dok nije zašao, ali ubrzo nakon što sam ga spazio više ga nisam vidio golim okom. Utonuo je u sloj daleke prašine i sumaglice koji gotovo uvijek obavija horizont, a tako tanak nije bio dovoljno sjajan da bi se probio kroz njega, kao što to Sunce i puniji Mjesec redovito rade. S fotografija je iščeznuo prije nego što je došao do samog horizonta.

Kad će sljedeći?

Prilike za tanke večernje Mjesečeve srpove tako su za ovu godinu pri kraju. Večernja ekliptika postaje sve blaže položena u odnosu na horizont i svaki je sljedeći večernji mlađak malo niže na nebu od prethodnog. No, zato na scenu stupaju jutarnji.

• 14. srpnja Mjesec će biti star samo 9 sati u trenutku zalaska Sunca, ali će biti jedva tri stupnja iznad horizonta – realno nemoguće ako niste na vrhu kakve planine u nevjerojatno bistrom zraku.
  Dan ranije, 13. srpnja, vidjet ćemo krasan srp 3% osvijetljenog Mjeseca u zoru, ali to neće biti nikakav ekstrem. Onaj u zoru 14. srpnja je također samo 3° iznad horizonta u trenutku izlaska Sunca i to realno nije baš moguće bez neke posebne opreme i pripreme (i idealnih uvjeta, naravno).
• U zoru 12. kolovoza, na dan pomrčine Sunca, Mjesec će se dići oko 40 minuta prije Sunca. Bit će to oko 14 sati prije mlađaka, a Mjesec će biti manje od 1% osvijetljen, manje od 6° iznad horizonta u svitanje. Ovo možemo pokušati samo u slučaju iznimno čistog neba i dobre vidljivosti.
  Sljedećeg dana, 13. kolovoza, 1,4% osvijetljen srp pojavit će se dosta daleko od Sunca, ali vrlo nisko nad zapadnim horizontom nakon sutona. Nagib večernje ekliptike postaje jako plitak i sve duž nje na večernjem nebu bit će jako nisko. To uključuje i Veneru koja će ove godine na vrhuncu sjaja grliti horizont.
• I sad, budući da prema jeseni večernja ekliptika postaje niska, jutarnja se strmo uspinje od horizonta. Zato sljedeću dobru priliku za tanak srp imamo 10. rujna ujutro. Mjesec će biti vrlo star, oko 25 sati prije mlađaka, i 1% osvijetljen. Izaći će sat vremena prije Sunca i u trenutku svitanja bit će 9° iznad horizonta.
• Još jedan lijep jutarnji srp, ali ne ekstreman, dočekat će nas prije svitanja 9. listopada. Bit će nešto više od 2% osvijetljen, oko 35 sati prije mlađaka. Izlazi nekih sat i 20 minuta prije Sunca, u svitanje je na kutnoj visini od 13°.
• 8. studenog prilika baš i nije bajna: Mjesec će biti 1,2% osvijetljen, izlazi 45 minuta prije Sunca, u svitanje je na malo više od 6° iznad horizonta.
• Tanak, 2 – 3% osvijetljen srp imamo u zoru 7. prosinca i u sumrak 10. prosinca, ali oba će biti prilično nisko na nebu.