Mali komet u jesenskoj zori

Komet C/2025 A6 Lemmon još nije vidljiv golim okom. To bi se uskoro moglo promijeniti: u drugoj polovini listopada Lemmon bi mogao biti baš lijep na večernjem nebu. Možda ne kao NEOWISE iz 2020. ili Tsuchinshan-ATLAS prošle godine, ali svejedno lijep. Uspio sam ga snimiti u subotu prije svitanja.

Gotovo je sve pošlo krivo, od početka. Na lokaciju sam došao malo iza 4 ujutro, mislio sam, bit će dovoljno vremena jer astronomska noć traje negdje do 5:15. Onda su krenuli tipični početnički problemi: fali dio opreme, moram improvizirati. Kako sada najednom ne mogu balansirati objektiv? Zašto je polarni tražioc čudno okrenut? I tako dalje. Najsramotnije je bilo to što sam komet prvo krenuo tražiti na krivom mjestu. Nije bio moj dan.

Naposljetku sam počeo snimati, ali jako kasno, toliko da se na snimkama već vidjelo kako nebo postaje svijetlije ususret nadolazećem svitanju. Uspio sam skupiti 15 dobrih ekspozicija po 45 sekundi, da, samo 11 minuta materijala. Nisam ponio ni dalekozor da vidim komet svojim očima. A tek obrada… Tu isto ništa nije valjalo, probao sam svašta, na kraju odustao i ručno stackao tih 15 ekspozicija u Photoshopu. Zvjezdanu pozadinu uzeo sam iz jednog od pojedinačnih kadrova. Komet se, naime, tijekom tih 11 minuta vidljivo pomakne i “razmulja” ako stackamo tako da su zvijezde fiksne*.

DeepSkyStacker ima opciju da napravi zaseban stack kometa i zaseban stack zvijezda. Više puta u životu sam to pokušavao i nijednom mi nije uspjelo. Ne znam zašto, ali ne volim gubiti vrijeme na takve stvari.

Rezultat me iznenadio, pozitivno. Za ovakvu skromnu opremu lijepo se vidi jezgrica i rep kometa. Dobro, ipak je sjajan. Onda sam uzeo stack kometa iz DeepSkyStackera pa ga malo agresivnije obradio da probam izvući kakve-takve detalje repa:

Sve u svemu, drago mi je da je tu. Lemmon pokazuje dosta potencijala. Od sredine listopada imat ćemo ga i na večernjem nebu, doduše nešto niže, ali trebao bi biti dovoljno sjajan da bude lijep prizor u dalekozoru ili malom teleskopu. Možda i golim okom, no to vjerojatno ipak samo s vrlo mračnih mjesta.

Gdje pronaći komet Lemmon

Lemmon je još uvijek na jutarnjem nebu. OK, tehnički je i na večernjem, ali je još prenisko da bismo ga ulovili nakon Sunčeva zalaska. Eventualno s nekakve planine. Sljedećih dana ionako će nam smetati pun Mjesec. Nakon 10. listopada Mjesec će nam sve manje smetati na večernjem i sve više na jutarnjem nebu.

Karta neba u nastavku prikazuje kuda će se Lemmon kretati od 10. listopada do kraja mjeseca. Posebno će zanimljiv biti susret s Karlovim srcem (Cor Caroli), zvijezdom u Lovačkim psima, 16. listopada. 22. listopada bit će blizu Izara u Volaru. Ako i neće biti vidljiv golim okom, uz pomoć tih sjajnih zvijezda bit će ga lako naći.

Koliko je sjajan? U trenutku pisanja ovog teksta, dva dana nakon samog fotkanja, Lemmon je upravo dosegao šestu magnitudu. To bi ga trebalo učiniti granično vidljivim golim okom, ali kako je rečeno u ranijem tekstu, magnitude kometa i magnitude zvijezda ili planeta našem oku nisu baš isto.

Lemmonov sjaj pratite u COBS-u koji održava slovenska zvjezdarnica Črni Vrh.

A gdje je SWAN?

Drugi listopadski komet, C/2025 R2 SWAN, vrlo je nisko na zapadnom-jugopadnom nebu nakon zalaska Sunca. Tu je negdje oko šeste magnitude kao i Lemmon, ali zbilja je nisko – sat vremena nakon sutona 7. listopada samo je 8 stupnjeva iznad horizonta. I to će se uskoro promijeniti. SWAN dobiva na kutnoj visini, lagano i na sjaju, ali ne zadugo. Najbliže Zemlji bit će 20. listopada, no najbliže Suncu (u perihelu) bio je još 12. rujna i udaljava se od njega.

Nije mi još pošlo za rukom snimiti ga, dijelom zahvaljujući i lošem vremenu, vjerojatno ću ga uspjeti uloviti nekog od sljedećih dana. Gorazd Bizjan uspio je iz Medvoda u Sloveniji. Očekivano, izgleda skromno, ali veliki je uspjeh uloviti tako blijed komet tako nisko nad horizontom:

I bonus

Negdje oko 5:30 preletio me vlakić satelita Starlink. Nisam ga vidio neko vrijeme. Ovo je bila grupa G11-39, lansirana prethodnog poslijepodneva. Uspio sam ih na brzinu snimiti drugim fotićem.

A na kraju svega ostao sam još malo i uživao u sjajnoj Veneri koja je pozdravljala zoru. Šteta što nisam snimio sam njezin izlazak, baš je bio divan, onako je bila crvena i sporo, duboko treperila. Drugi put.