Posljednji pozdrav najsjajnijem kometu 2024. godine
Komet C/2023 A3 Tsuchinshan-ATLAS, nadimka “Čuči”, u vrijeme pisanja ovog teksta više nije vidljiv golim okom na prosječnom nebu. Uskoro će pasti ispod praga vidljivosti golim okom općenito. Priredio nam je lijepu predstavu u protekla dva tjedna i sada odlazi, vjerojatno zauvijek.

Nikon D750 + Nikkor 14-24mm na 20mm
10 x 90 s, f/2.8, ISO 400
Star Adventurer Mini
Kometi su vrlo romantična nebeska tijela, za pjesničke metafore možda prikladniji i od meteora. Dođu u blizinu Sunca, nebom nakratko pruže svoj nježan paučinast rep i onda opet nestanu u hladnom bezdanu. Neki nam dolaze svakih par godina, ali oni su uglavnom magličaste mrlje rezervirane za astronome. Oni drugi, kojima je to često prvi i jedini posjet Suncu, mogu biti spektakularni, vidljivi i na danjem nebu. Nakon što odu, nitko živ na Zemlji neće ih više vidjeti.
Pa ipak, u astronomiji je vidjeti nešto samo jednom u životu dosta normalna stvar. 2004. i 2012. imali smo priliku promatrati tranzit Venere preko Sunca. Sljedeći je na rasporedu 2117., malo će djece rođene ovih dana to doživjeti, a od nas starijih nitko. Mi koji smo stigli s Halleyjevim kometom 1986. smatrat ćemo se sretnima ako dočekamo njegov povratak 2061.* Od sjajnih kometa naše generacije – Hyakutake, Hale-Bopp, Lovejoy, McNaught, NEOWISE – nijedan više nećemo vidjeti. Neki se nikada neće vratiti.
Poznato je da je s Halleyjevim kometom došao i otišao Mark Twain. Godinu dana uoči njegovog povratka, Twain je obznanio: “Došao sam 1835. s Halleyjevim kometom. On se dogodine opet vraća pa očekujem da ću s njim i otići. Ako mi se to ne dogodi, bit će to najveće razočaranje u mom životu.” Umro je 21. travnja 1910., dan nakon što je Halleyjev komet prošao perihel.
Tu su i potpune pomrčine Sunca. Dobro, u današnje doba razmjerno jeftinih letova diljem svijeta puno ih je lakše loviti po drugim kontinentima. Sretan je tko za života vidi jednu u bližoj okolici svog grada. Po takvim mjerilima, primjerice, polarna svjetlost u Hrvatskoj uopće nije rijetka pojava.
Zato, kad u medijima pročitate nešto poput “komet koji se vidi jednom u životu!”, znajte da je to u astronomiji sasvim uobičajeno. OK, taj komet više nećemo vidjeti. Doći će drugi.
Tsuchinshan-ATLAS na hrvatskom nebu
Komet C/2023 A3 prošao je perihel – točku u kojoj je bio najbliže Suncu – 27. rujna. Tada se vidio s južne Zemljine polutke, a na sjeverno je nebo prešao na samom kraju rujna kada smo ga uspjeli snimiti na jutarnjem nebu, kratko prije svitanja. Zatim smo ga izgubili u Sunčevom sjaju i nestrpljivo čekali njegov povratak oko 11. ili 12. listopada, ovoga puta na večernjem nebu.
Tako je i bilo: 12. listopada uhvatili smo ga u sjaju sumraka nakon što je Sunce zašlo. Sljedećih dana bio je još bolji, ali velik dio zemlje imao je problema s oblacima. Dok su iz ostatka Europe i svijeta stizale fantastične fotografije Čučija u svim mogućim pozama, mi smo uglavnom čučali pod naoblakom.

Situacija se popravila 20. listopada. Nebo se razvedrilo i imali smo divan pogled na komet prije nego što bi izašao gotovo pun Mjesec i “isprao” ga svojim sjajem. Posebno je bio lijep dvogledom. Dobri su uvjeti potrajali i sljedeća dva dana, a onda se ponovno naoblačilo. Sljedeći put kad se razvedri, komet više nećemo vidjeti golim okom. Još ćemo ga neko vrijeme moći vidjeti teleskopima i snimiti fotoaparatima, ali ubrzo više ni to.
Antirep
Sasvim u skladu s predviđanjima, komet Tsuchinshan-ATLAS razvio je vrlo upečatljiv antirep. To je “šiljak” ili “ravna crta” svjetlosti koja se pruža od glave kometa u suprotnom smjeru od repa, prema Suncu. To je zapravo optička pojava. Komet je prošao između Zemlje i Sunca, pritom za sobom ostavivši trag sitnih čestica. Kad se ukazao na večernjem nebu, Zemlja je prošla kroz ravninu njegove putanje i taj trag čestica vidjeli smo postrance, pod vrlo malim kutom. Antirep je Sunčeva svjetlost raspršena na tim česticama.

Pozdrav Čučiju
Sve u svemu, sasvim je opravdao očekivanja. Neki su govorili da se ne čini tako sjajan kao NEOWISE iz 2020., ali NEOWISE smo vidjeli na nebu bez mjesečine. Čuči je bio ovako sjajan mjesečini usprkos. Osim toga, izazvao je golem interes javnosti. Bio je dovoljno sjajan da ga se moglo snimiti običnim mobitelima, bez ikakve posebne opreme, pa su mnogi to i učinili. Bilo je i bizarnih stvari, poput Dalmatinskog portala koji je svjetiljku ulične rasvjete proglasio kometom. Onda je tu i podatak da ćemo ga ponovno vidjeti za 80 tisuća godina, koji je brzo revidiran i nije točan: vratit će se možda za nekoliko stotina tisuća godina, ako i tada. Pa su ga neki zvali međuzvjezdanim putnikom iako, poput ogromne većine kometa, sasvim pripada Sunčevu sustavu. I tako.
Poput mene, i drugi su uspjeli uhvatiti nekoliko vedrih noći i promotriti ga. Vedran na Zvjezdopisima ima tekst, skicu i fotke – ne znam što je bolje od čega, svakako skoknite tamo. Zbirku fotki iz raznih krajeva Hrvatske objavio je Bug.
Evo još nekoliko fotografija.

Nikon D750 + Nikkor 50mm f/1.4 + crop
22 x 20 s, f/2.8, ISO 1600
Star Adventurer Mini

Nikon D750 + Nikkor 70-200 mm VRII na 200 mm (+ crop)
5 x 30 s, f/3.5, ISO 800
Star Adventurer Mini

Nikon D750 + Nikkor 14-24mm na 24 mm
4 s, f/2.8, ISO 1600

Nikon D750 + Nikkor 14-24mm na 24 mm
21 x 10 s, f/2.8, ISO 1600