Mjesečev zalazak i bilogorsko nebo

Piše: Marko Posavec

Jedne rijetko vedre subote u studenom popeo sam se na Bilogoru nedaleko od Koprivnice s ponešto fotoopreme. Imao sam dva cilja na umu; prvi je bio skorašnji Mjesečev zalazak. Mjesto na koje sam otišao blizu je najvišeg vrha Bilogore i ima otvoren pogled na jug i jugozapad. Na jugozapadu se nalaze svjetla Zagreba, ali Mjesecu ona ne smetaju.

Slabo provodim vrijeme pod vedrim nebom zadnjih tjedana. Osnovni razlog je dakako manjak vedrog vremena, a sporedni je manjak one druge vrste vremena – slobodnog. Tako sam, između ostaloga, propustio konjunkciju Mjeseca i Venere 7. 11., dok Jupiter i Mars možda još stignem uloviti dok se motaju oko Regula, prije nego što ih sustigne Mjesec. Što se može.

Neobično je prometno bilo te večeri na brdu, čak i za subotu. Imao sam dva posjeta. Prvo su naišli neki lovci i stali kraj mene da provjere nije li to na tronošcu nešto drugo, a ne fotoaparat. Malo kasnije svratila je kuna i pronjuškala uokolo. Negdje u dolini svoju su simfoniju zavijali čagljevi dok divlje svinje ovaj put nisam ni čuo ni vidio.

Mjesec je već bio nisko na jugozapadu. Fomalhaut je pokazivao jug, lijevo gore od njega lijepo je svijetlio Saturn, na istoku su nad šumom lijepo izlazile Plejade, zatim Capella i ostatak Kočijaša, Labud i Lira tonuli su prema zapadu, a preko cijelog svoda protegnuo se blijedo vidljiv luk Mliječne staze. Ovako je to otprilike izgledalo:

Fotografija cijelog neba snimljena fisheye objektivom
Cijelo nebo (dobro, skoro cijelo) na jednoj fotki. Nikon D750 + Sigma 8mm 1:3.5 fisheye, 2 minute ekspozicije na f/4 i ISO 800. Praćeno na Star Adventurer Miniju.
Što se vidi? Jug je dolje, istok lijevo. Ono sjajno na jugozapadu, dolje desno, je Mjesec pred zalaskom. Zvijezda ravno dolje na jugu je Fomalhaut. Dolje lijevo je sjajan Saturn, a lijevo iznad šume izlaze Plejade. Gore lijevo su Perzej i Kočijaš s Capellom, Kasiopeja je preko Mliječne staze. Labud i Lira su na desnoj polovini fotke. Mali medvjed sa Sjevernjačom je gore. A gdje je Veliki medvjed? Iza šume na vrhu fotke. U ovo doba godine navečer je nisko.

Ne doslovno tako, naravno, oko ipak ne vidi toliko zvijezda. Ovdje se, naime, nazire i Neptun. Dugo mi je bila želja nabaviti fisheye objektiv s vidnim poljem od barem 180 stupnjeva, kako bih u jednom kadru imao cijelo nebo. Osim za zvjezdani svod poslužit će i za haloe i druge stvari. Ima dobrih takvih objektiva u ponudi zadnjih godina, no svi su redom za bezzrcalne fotoaparate. Ja sam još DSLR dinosaur. Umjesto da smišljam kako izvesti tranziciju na Z sustav, našao sam dobar rabljeni primjerak stare Sigme 8mm 1:3.5. Vidno polje: 180°, taman. Svijetu predstavljena 2006., dvije godine prije nego što sam kupio svoj prvi DSLR.

Kad-tad ćemo svi na mirrorless i čovjek se lako pomami za novim fensi stvarima, no naprosto mi nema računice. D500 i D750 rade savršeno i super se nadopunjuju.

To je dakle bio drugi cilj te večeri: isprobati novi objektiv. I, ono, nije loše. Prvo sam pripremio 500-tku za fotkanje Mjeseca pa na drugom stativu složio Star Adventurer Mini i na njega stavio D750 i Sigmu. Može i bez praćenja naravno, ali ovako je ipak ljepše. Ostavio sam D750 da snima i posvetio se Mjesecu.

Crveni rog

Mjesec je uskoro naočigled pocrvenio. Pogled kroz teleobjektiv otkrio je i da je ispresijecan ravnim crtama, kao da je razrezan po nekakvim slojevima. U neku ruku i jest: to su slojevi zraka na kojima se lomila njegova svjetlost. Malo su različitih temperatura pa time i različitih gustoća. Atmosfera se te noći samo privremeno stabilizirala prije dolaska novog pogoršanja.

Mjesec pred zalazak, crven i izobličen zbog refrakcije svjetlosti u atmosferi
Mjesec pred zalazak. Crven je i izobličen zbog refrakcije svjetlosti u gustoj atmosferi nad horizontom.
Nikon D500 + Nikkor 500mm 1:5.6 PF, 1/5 s, f/5.6, ISO 1600.

Većinu toga što se događa kad je Mjesec nisko spomenuo sam u tekstu Nordijski izlazak Mjeseca, tada ga je u Švedskoj lijepo snimio Martin Pezelj. Refrakcija je ovdje bila jača pa je i Mjesec bio primjetnije razlomljen. To je kao više uzastopnih miraža. Dolje mu se vidi blagi crveni rub, a lagano poprima i ovalni oblik.

Mjesec nisko nad horizontom na kojem se nazire nekoliko dalekih svjetala i jedna crkva u daljini
Primiče se horizontu, sad je već jako nisko. Sam horizont nije tamo gdje su svjetla nego još malo dalje, ovdje se ne vidi. Crkva je u Svetom Petru Čvrstecu, oko 15 kilometara daleko.
Nikon D500 + Nikkor 500mm 1:5.6 PF, 1/2 s, f/5.6, ISO 1600.

Kako se primiče liniji horizonta – koja nije tamo gdje su svjetla nego još dalje – sve je spljošteniji. Teže je razaznati detalje. Ne pomaže baš ni to što ga fotkam na f/5.6, sad je već jako taman i golim se okom sve slabije vidi.

Mjesec na zalasku, crven i izobličen
Crven i izobličen. Uvjeti su bili dobri za zanimljiv zalazak. Na samom Mjesecu sve je teže razaznati detalje, malo sam produljio ekspoziciju (na jednu sekundu) pa je Mjesec zamućeniji. No sad je već toliko taman i u gustom ustitralom zraku da to ne pravi veliku razliku.
Nikon D500 + Nikkor 500mm 1:5.6 PF, 1 s, f/5.6, ISO 3200.

Ovo mi je bio najjači detalj, ovo horizontalno rastezanje. Tu mu je zapravo refrakcija sabila donju polovicu u liniju koja onda izgleda kao da je stisnuta i proširena ulijevo.

Mjesec na zalasku u obliku crvenog roga, vertikalno je spljošten, horizontalno izdužen
Horizontalno je izdužen, vertikalno spljošten. Bilo je baš zanimljivo gledati ga kako se mijenja i nestaje.
Nikon D500 + Nikkor 500mm 1:5.6 PF, 1 s, f/5.6, ISO 3200.

I nestaje u obliku crvenog roga iza daleke crkve. Sad se jasno vidi i gdje je zapravo linija horizonta. Baš dobar zalazak.

Mjesec kao crveni rog na horizontom iznad daleke crkve
Ostao je samo crveni rog. Podsjećam da je crkva 15 kilometara daleko.
Nikon D500 + Nikkor 500mm 1:5.6 PF, 1 s, f/5.6, ISO 3200.

Bonus

Kako je bila lijepa večer snimio sam još ponešto uokolo. Plejade su bile lijepe iznad šume na istoku:

Plejade izlaze iznad Šume
Plejade iznad šume. Nikon D750 + Sigma 40mm 1:1.4, 5 s, f/1.4, ISO 1600, Kenko Prosofton Clear filter.

A lijevo od tog kadra krasan je bio i Kočijaš sa sjajnom Capellom. Prosofton filter ovdje je lijepo došao do izražaja.

Zviježđe Kočijaša iznad šume
Kočijaš iznad šume. Na fotki je i Uran, a pronađite Aldebaran koji se skriva u krošnji. Ovdje je verzija s oznakama. Nikon D750 + Sigma 40mm 1:1.4, 5 s, f/1.4, ISO 1600. Kenko Prosofton Clear filter.