Lijep cirkumhorizontski luk viđen iz Podravine (i drugih mjesta)

Krasan primjerak cirkumhorizontskog luka pojavio se na nebu iznad Hrvatske iza podneva u petak, 14. lipnja. Riječ je o optičkoj pojavi iz obitelji haloa koja nastaje lomom Sunčeve svjetlosti na sitnim kristalićima leda visoko u zraku.

Ovu su pojavu mediji svojedobno prozvali “vatrenom dugom”, iako nema veze ni s vatrom ni s dugom. U redu, pomalo nalikuje na dugu, ali zbog čišće refrakcije u ledenim kristalima zapravo ima jasnije boje od duge. U idealnim uvjetima one fantastično dolaze do izražaja. Osim toga, nalazi se podalje od Sunca i nisko nad horizontom pa ga je lako zamijetiti.

Više o cirkumhorizontskom luku doznajte u ovom tekstu.

Ovaj luk nastaje lomom svjetlosti na kristalićima leda u visokim oblacima, cirusima ili cirostratusima. Uzrokuju ga pločasti kristalići u obliku šesterokutnih prizmica, položeni tako da su im baze uglavnom horizontalne. Sunčeva svjetlost ulazi u jednu od bočnih stranica pod kutem odozgo, lomi se prema unutrašnjosti kristala i pri izlasku se lomi još jednom. Različite valne duljine svjetlosti lome se malo drugačije pa zato dobivamo spektar boja.

Da bi se vidio, Sunce mora biti najmanje 58 stupnjeva iznad horizonta. Zato je ovaj luk obilježje kasnog proljeća i ranog ljeta. Na našoj zemljopisnoj širini možemo ga vidjeti samo između travnja i kolovoza, najviše oko ljetnog solsticija jer je i Sunce tada najviše na nebu. Ukupno godišnje imamo oko 330 sati kada ga je moguće opaziti.

Cirkumhorizontski luk uvijek je paralelan s horizontom, kao što mu i ime kaže. U hrvatskoj stručnoj literaturi naziva se “donji cirkumzenitni luk”, da se, kao, razlikuje od regularnog “gornjeg” cirkumzenitnog luka. Tehnički, i jedan i drugi opisani su oko zenita i paralelni s horizontom. No, cirkumzenitni je bliže zenitu, a cirkumhorizontski bliže horizontu i u stranoj literaturi gotovo su u pravilu tako i nazvani. Mislim da ima više smisla zvati ga cirkumhorizontskim lukom.

Još fotografija iz Koprivnice