Svibanjska nedjelja i ljetni haloi na nebu
Lijepa predstava optičkih pojava ukazala se na nebu u nedjelju, 19. svibnja 2024. Glavna zvijezda bio je halo, i to opisani halo. Bio je vrlo sjajan, mnogi su ga vidjeli. Ispod njega protegnuo se cirkumhorizontski luk, a lijevo i desno mogli su se nazrijeti infralateralni lukovi.
Ove pojave stvaraju ledeni kristalići u tankim, visokim oblacima. Poput malih prizmica lome Sunčevu svjetlost i propuštaju ju pod točno određenim kutem, pritom razdvojenu na boje. “Stupići” stvaraju halo i infralateralne lukove, a “pločice” cirkumhorizontski luk. Vide se samo na tim određenim mjestima i nigdje drugdje jer samo onuda put svjetlosti kroz kristale pronalazi put do našeg oka. Druge zrake svjetlosti lome se u drugim smjerovima i ne vidimo ih. To znači da kao što svaki promatrač vidi svoju vlastitu dugu, tako svaki promatrač vidi i svoj vlastiti halo.
Sam halo relativno je česta pojava. Statistički, vidi se češće od duge. Ovaj je sjajniji od uobičajenog i to je, zajedno s velikom visinom Sunca iznad horizonta (oko 63°), znak da je to zapravo opisani halo. Sunce je vrlo visoko pa se unutarnji i vanjski halo ne mogu baš razlikovati.
Infralateralne lukove stvaraju kristali u obliku šesterostranih stupića, kao i halo, samo kod njih zrake svjetlosti prolaze kroz jednu stranicu i bazu; više o tome ovdje. Ljudi ih često brkaju s halom polumjera 46°, ali on je vrlo rijedak. Cirkumhorizontski luk stvaraju kristali u obliku pločica. Ne može se vidjeti kad je Sunce niže od 58°.
Upravo zbog toga ove se pojave nazivaju “ljetnim haloima”*. Da bi se ovi lukovi vidjeli, Sunce mora biti vrlo visoko. Mjesec dana dijeli nas od ljetnog solsticija i u tjednima koji slijede imat ćemo dobre šanse vidjeti ih. Većim dijelom godine Sunce naprosto nije dovoljno visoko da bi se cirkumhorizontski luk mogao opaziti.
Halo kao takav je prsten oko Sunca (ili Mjeseca), ali kolokvijalno se i ove druge pojave ponekad zovu haloima. Točnije je reći da su to pojave iz obitelji haloa, no da sad ne cjepidlačimo.
Zajedno s ovim pojavama često se vidi i parhelijska kružnica, kao primjerice u svibnju prošle godine. Nju je ovoga puta zabilježio Marko Možar iznad Hrvatskog zagorja: