Fenomen jagodnog Mjeseca

Lipanjski pun Mjesec koji je netom prošao ostavio je popriličan odjek u domaćoj javnosti. Ne samo zbog asocijacije s jagodama – lipanjski uštap popularno se zove jagodni Mjesec – već i zbog jednog slabije poznatog fenomena koji nam se upravo na ovom punom Mjesecu zorno prikazao. Bio je to, naime, najniži ljetni uštap u skoro dva desetljeća.

Mjesec je službeno bio pun 11. lipnja u 9:43 po našem vremenu. Za sve praktične svrhe, izgledao je pun i te noći i noć prije. Kad se uvečer pojavio nad jugoistočnim obzorom, mnogi su primijetili da je izrazito crven. Pa, to i priliči “jagodnom Mjesecu”, zar ne? No, i kasnije tijekom noći zadržao je neku blagu narančastu ili zlatnožutu nijansu. Za to je dobrim dijelom bio zaslužan dim kanadskih šumskih požara koji se posljednjih dana mota našim nebom, ali i još nešto.

Ljetni pun Mjesec uvijek je nisko na nebu. Najniži je onaj u lipnju, blizu solsticija. No, ovaj je bio uistinu nisko; iz sjeverne Hrvatske Mjesec u noći s 10. na 11. i s 11. na 12. lipnja nije prešao kutnu visinu od 15 stupnjeva iznad horizonta. Iz južne Hrvatske bio je mrvicu viši. Mnogi su to zamijetili i iskoristili priliku pa ga poslikali zajedno sa zgradama i drugim objektima. Nizak položaj i nebo puno kanadskog dima stvarno su stvorili Mjesec za pamćenje. No zašto se to događa?

Ukratko: Mjesečeva najviša i najniža visina nad horizontom variraju u pravilnim ciklusima. Svakih 18,6 godina lipanjski je pun Mjesec najniži, a prosinački najviši na nebu koliko uopće može biti. Ako vas zanima malo detaljnije, nastavite čitati.

Sve što je nisko na nebu ionako je crvenije nego inače, uključujući i Sunce i recimo daleke munje.

Mjesec ide gore-dolje

Gibanje Mjeseca vrlo je složeno. Između ostaloga, zato su podaci o Mjesecu na početnoj stranici označeni s ~ (približno). Izračuni koje koristim nisu dovoljno precizni pa su vremena generalno točna unutar nekoliko minuta. Ovo što slijedi je pokušaj pojednostavljenja. Ako se izgubite putem, ništa zato, ovo stvarno nije trivijalno.

Pun Mjesec uvijek je na suprotnoj strani neba od Sunca. Kad je Sunce ljeti u podne visoko na nebu, uštap je u ponoć nisko nad horizontom. Zimi je obrnuto: Sunce je nisko, a pun Mjesec visoko. No, Mjesec nije uvijek jednako nisko ili visoko. Mjesečeva je orbita nagnuta u odnosu na Sunčevu ravninu (ekliptiku) za nešto više od pet stupnjeva. Sunce na nebu uvijek vidimo na liniji ekliptike – jer je tamo po definiciji – no Mjesec se može nalaziti iznad i ispod te linije.

Zbog toga povremeno imamo bliske susrete i okultacije Mjeseca i Plejada.

Ti “visoki” i “niski” položaji Mjeseca izmjenjuju se u pravilnim ciklusima, dugima 18,6 godina. Ako vam je odnekud poznat taj broj, to je period regresije čvorova Mjesečeve orbite i blisko je povezan s pomrčinama: one se mogu dogoditi samo kada je Mjesec u blizini čvora, točke u kojoj njegova putanja presijeca ravninu ekliptike. No, to je tema za drugi put. Znamo da je Zemljina os rotacije nagnuta prema ekliptici za oko 23 i pol stupnja. To smo učili još u osnovnoj školi kao razlog zbog kojeg imamo godišnja doba. Naš se planet, dakle, na svom putu oko Sunca vrti malo “postrance”. Moglo bi se reći da smo svi mi malo pomaknuti, i to za točno 23 i pol stupnja.

Mjesečeva je orbita u odnosu na ekliptiku nagnuta za nekih 5 stupnjeva i 9 minuta. Mjesec ne prati Zemljin ekvator; da prati, astronomski bi izračuni bili puno jednostavniji. Njegov položaj na zamišljenoj nebeskoj sferi pratimo nizom koordinata, od kojih je deklinacija* ekvivalent geografskoj širini na globusu Zemlje.

Deklinacija nam govori koliko je objekt visoko od nebeskog ekvatora, a nebeski ekvator je pak samo projekcija Zemljinog ekvatora na nebesku sferu. Zvijezda Sjevernjača, gotovo na samom nebeskom sjevernom polu, ima deklinaciju od gotovo 90 stupnjeva. A sjeverni nebeski pol nije nam točno iznad glave nego toliko stupnjeva iznad sjevernog horizonta kolika je geografska širina promatrača. Deklinacija Siriusa je -16°, što znači da je južno od nebeskog ekvatora i vidimo ga samo nisko na našem zimskom nebu.

Kako se vrti oko Zemlje, Mjesec otprilike svaka dva tjedna doseže najvišu (sjevernu) i najnižu (južnu) deklinaciju u aktualnoj orbiti. Odnosno, koliko je iznad ili ispod ekliptike. No, ti rasponi osciliraju tijekom spomenutog 18,6-godišnjeg ciklusa. Koliko osciliraju? Uzmimo onaj Zemljin nagib od 23 i pol stupnja i dodajmo mu nagib Mjesečeve orbite prema ekliptici od 5° 9′ pa dobivamo 28 stupnjeva i 39 minuta. Oduzmemo li Mjesečev nagib od Zemljinog (jer Mjesec ide u oba smjera), dobivamo 18 stupnjeva i 18 minuta.

To su rasponi oscilacije Mjesečeve deklinacije. Drugim riječima, Mjesec može biti toliko iznad i ispod ekliptike unutar jedne orbite*. Vrijeme od jednog ekstrema do drugog iznosi oko devet godina i četiri mjeseca.

Zapravo unutar jednog tropskog mjeseca što je vrijeme potrebno Mjesecu da obiđe Zemlju i vrati se na isto mjesto u odnosu na proljetnu točku. Ali to je gotovo jednako sideričkom mjesecu (Mjesečevoj orbiti u odnosu na daleke zvijezde) pa da sad ne kompliciramo previše.

Kako se to zove

Ti ekstremni položaji Mjeseca u odnosu na ekliptiku unutar 18,6-godišnjeg ciklusa na engleskom se zovu lunar standstill. Major lunar standstill je ekstrem od 28,7 stupnjeva, a minor onaj od 18,1 stupnja. U hrvatskoj literaturi, čini se, ne postoji odgovarajući termin*. No, možemo ovako. Uzeti su kao analogija sa Sunčevim zastajanjem na njegovom godišnjem putu: suncostajima ili solsticijima. Po nekoj logici, ovo bismo onda nazvali mjesecostaj ili lunisticij. Ali ako netko ipak zna za već ustaljeni hrvatski naziv, cijenio bih da mi javi.

Ako naziv ove pojave ne postoji u Astronomiji Vladisa Vujnovića (počivao u miru) ni u njegovom Rječniku astronomije i fizike svemirskog prostora, smatram da ne postoji u hrvatskoj literaturi. Ali možda sam u krivu.

Pojednostavimo onda sve to i, u nedostatku već ustaljenog termina, recimo ovako:

Mjesecostaj (lunisticij) položaj je na Mjesečevoj orbiti u kojem on doseže svoje krajnje sjeverne i južne točke deklinacije iznad i ispod ekliptike. Događa se približno svakih 18,6 godina. Mjesec je tada u najvišem (zimi) ili najnižem (ljeti) položaju iznad horizonta.
Veliki lunisticij je kada Mjesec doseže najveće moguće deklinacije (do ± 28,7°), a mali kad su deklinacije najmanje (do ± 18,1°).

Podsjetnik: Ovo nije službeno nazivlje, ovo sam izmislio za vlastite praktične svrhe.

Zbog svega toga, pun Mjesec u lipnju 2025. bio je najniži pun Mjesec u više od 18 godina. Sljedeći takav čeka nas 2043. godine kad je na rasporedu sljedeći veliki lunisticij. Zadnji je bio 2006.

A što se tiče imena…

“Jagodni Mjesec” ime je koje je lipanjskom uštapu nadjenula popularna kultura, od engleskog Strawberry Moon. Legenda kaže da su ga tako zvala neka plemena sjeveroameričkih starosjedioca, po divljim jagodama koje dozrijevaju u to doba godine.

Tih je naziva, međutim, mnogo. S godinama su se ispremiješali i iskrivili, više nije jasno otkud što potječe, a ima i drugih. Recimo, iz keltske tradicije lipanjski je uštap “Mjesec konja”. Često se netočno navodi i “Mjesec medovine”, navodno anglosaksonski naziv, ali ako i jest, Mead Moon nije se odnosio na mead kao medovinu nego meadow, livadu po pjesnički.

Sve je to pomalo nejasnih izvora, no uglavnom nije ni važno. Donekle je simpatično, meni osobno također, iako mnogi astronomi na to gunđaju. Bilo bi zgodno kad bismo imali i hrvatske verzije.

Više…

DIVLJE JAGODE – Milan Miloradović na svom blogu o Jagodnom Mjesecu 2025. i još nekim stvarima.

Lunar Standstill: The Moon’s shortest shadow and its highest point in the sky, na svom blogu piše Marcella Giulia Pace. Ovo se odnosi na pun Mjesec iz prosinca 2024. koji je bio bliži aktualnom lunisticiju od lipanjskog pa je time i amplituda deklinacije bila veća. Aktualni veliki lunisticij, naime, dogodio se u siječnju ove godine.

The Arc of the Low Moon in June, kako ga je lani poslikao Alan Dyer.

Astronomy Picture of the Day od 20. lipnja 2025. ima upravo veliki lunisticij, prikazan na zanimljiv način. Pohvala autorima!

In če govorite slovensko, je v februarski številki Astronomske revije Spika Vincenc Nemanič napisal zelo podroben opis tega pojava.