O avionima i njihovim tragovima

Nekoliko zanimljivih aviona i njihovih tragova snimio sam u srpnju 2026. Kondenzacijski tragovi aviona u zadnje su vrijeme prilično popularna tema, nažalost – kako često kažem – uglavnom zbog pogrešnih razloga, a na ovih nekoliko primjera vide se neke njihove osobitosti i zanimljivosti. Ujedno sam uhvatio i prvi pravi aerodinamički trag ove sezone.

Ne sasvim obični tragovi

Počinjemo 15. srpnja. Potkraj dana sa sjeverozapada se počela navlačiti tanka naoblaka kao vidljivi znak pritjecanja malo vlažnijeg zraka. Uvjeti su mi se činili povoljnima za aerodinamičke tragove, a ispostavilo se da su i bili. Nije, međutim, bilo aviona koji bi prošli pravom rutom na pravoj visini. Pojavio se, recimo, ovaj Emiratesov teretni 777. Snimio sam ga dok je još bio oko 60 kilometara daleko, nad Slovenijom. Ovaj njegov trag ima elemente aerodinamičkog, ali iskreno zanimljiviji je vrtlog dolje desno:

Dok je taj 777 odlazio na jugoistok, iznad mene je prošao Airbus A321 turske kompanije Pegasus. I on je pokazao kombinaciju običnih i aerodinamičkih tragova. Letio je na malo više od 11.000 metara i mjerio je -48°C.

I za kraj tog dana prošao je Smartwingsov Boeing 737, također na malo više od 11.000 metara. I on je pokazao slabašne boje u aerodinamičkoj komponenti traga:

Više o aerodinamičkim tragovima – s boljim primjerom – niže u tekstu.

Sjene tanje i deblje

Zatim je na redu bio teretni Boeing 777 kompanije Silk Way West Airlines na letu iz Frankfurta za Dammam u Saudijskoj Arabiji. Preletio je malo više od 10 kilometara iznad mene 25. srpnja oko 10:30. Ostavljao je samo naznake traga, i to možda djelomično aerodinamičkog, ali je bacio lijepu sjenu na tanak oblak koji je prekrivao gotovo cijelo nebo.

Sjene aviona često su takve tanke linije koje se pružaju u stranu, samo se ponekad vidi čitav obris letjelice. Nekoliko primjera snimio sam lani u kolovozu. Vidimo ih tamo gdje je površina zrakoplova u odnosu na Sunce najveća i gdje sjenu gledamo postrance, kroz nju. Sunce je iznad zrakoplova, njegova svjetlost pada na krila odozgo i sa strane, ovisno o tome gdje već avion leti i koje je doba dana. Tamna linija pružit će se tamo gdje je sjena “najdeblja”, odnosno gdje najveći dio aviona zaklanja Sunce – a to je obično duž krila – ali samo ako sjenu gledamo njezinom dužinom.

Evo još jednog primjera, isti avion, snimljeno par sekundi kasnije:

Sjene su sada drugačije. Repni horizontalni stabilizator sad ne baca vidljivu sjenu, jedna se naizgled pojavljuje kod desnog motora, a jedna blijeda pruža se od vrha desnog krila. Ova deblja je sjena lijevog krila, a tanja desnog. Lijevo krilo, naime, svom je svojom dužinom usmjereno prema Suncu i ako njegovu sjenu zamislimo kao plohu, gledamo ravno kroz njezin brid i stoga nam je najtamnija. Desno krilo je pod drugačijim kutom u odnosu na Sunce, sjena mu nije tako debela iz našeg gledišta pa ju i vidimo kao blijedu.

Pišući ovo, prošlo mi je kroz glavu “dobro, pa koga bi ovo uopće zanimalo?” Ali evo mene zanima pa pišući o tome i ja nešto naučim, posložim si znanje, a tko zna, možda nekome nekad bude zanimljivo.

‘Nevidljivi’ avion

Avioni koji prolaze blizu Sunca, pogotovo na mutnom nebu s tankom naoblakom, golim su okom nevidljivi. Njihovi tragovi postaju izuzetno sjajni zbog raspršenja svjetlosti – razmjerno velike čestice većinu svjetlosti raspršuju prema naprijed – no same letjelice praktički ne vidimo.

Evo primjera. Ovo je Boeing 787-8 Dreamliner kompanije Qatar Airways na putu iz Düsseldorfa za Dohu, snimljen nekih desetak minuta nakon prethodnog. Leti na nešto više od 12 kilometara visine, na gotovo 1000 metara većoj visini od Boeinga 777 s prethodnih fotki. Na toj je visini zrak očito hladniji i vlažniji pa iza njega ostaju obični kondenzacijski tragovi, od ispušnih plinova motora. Nema naznaka aerodinamičkog traga.

Sve što vidimo su dva vrlo sjajna traga s malim zarezićima tamo gdje su repne krilne površine. Ali tragovi bi trebali biti ispod repnih površina pa su to po svemu sudeći – njihove sjene.

Ubrzo potom preko traga koji je ostavio taj Qatarov 777 prešao je mali Norwegianov Boeing 737. Proletio je zapravo 200 do 300 metara ispod njega. Ovdje možemo vidjeti dvije stvari: svježiji trag je svijetliji jer je gušći i čestice jače raspršuju svjetlost, i drugo, trag nije jednodimenzionalna vrpca nego je kao “cijev” ili “tunel” od oblačića. U povoljnim uvjetima, aerodinamičke sile mogu izvitoperiti te kolutiće u omče i razne druge oblike.

Neki ostavljaju tragove, neki ne

Sljedeći zanimljiv prizor dogodio se kasno popodne. Malo prije 18 sati pogledao sam Flightradar24 i vidio da mi sa sjeverozapada prilaze dva aviona jako blizu jedan drugome: Boeing 737 Corendon Airlinesa i Emiratesov Boeing 777. Veći Emiratesov avion bio je malo brži i začas je pretekao manjega. Dva aviona u istom kadru uvijek su dobar ulov, ali pogledajte ovo:

737 ostavlja jasne kondenzacijske tragove iza motora, no 777 ih nema. To je, naravno, zbog različitih uvjeta na različitim visinama leta, kao i obično kad pričamo o avionskim tragovima. Na 11 i pol kilometara visine zrak je bio dovoljno hladan i vlažan da avioni ostavljaju uobičajene bijele tragove. Niže, ispod 11 kilometara, bilo je pretoplo ili je zrak bio previše suh, ili oboje. 737 je na svojoj visini leta mjerio -54°C, a 777 -45°C, prema podacima s FR24.

Ovako je to izgledalo na Flightradar24.

Često se spominje ta nedoumica: kako neki avioni ostavljaju tragove, a drugi u isto vriijeme, na istom dijelu neba, ne. I redovito je odgovor isti. Atmosfera nije svugdje jednaka, ni približno. Neku manju ulogu može igrati vrsta motora pojedinog aviona, ali u pravilu su za razlike u tragovima zaslužne razlike u zraku.

I još jedna stvar. Ako bolje pogledate desni avion, 777, možete primijetiti da ispušta nekakav sasvim tanak tragić ispod trupa. To je izbačena voda.

Trag u duginim bojama

Aerodinamički tragovi najljepši su od svih kondenzacijskih tragova aviona. Nije ih baš lako vidjeti, kod nas su najčešći ljeti kad je zrak topliji i vlažniji, a tada se lakše stvaraju i oblaci. Osim toga nije ih uvijek ni jednostavno promatrati golim okom s tla; pomažu dalekozor i teleobjektiv.

Ovog ljeta nisam imao sreće s njima, uspio sam uloviti neke djelomične ili polovične, nimalo spektakularne, kao što je opisano ranije u tekstu. Sve do 25. srpnja. A ni tada nisam bio najspremniji, umjesto teleskopom ili na 700 mm snimao sam na 500 mm. No, lijepo se vide. Bilo je kasno popodne, hodao sam izvan grada i primijetio kako avion koji dolazi sa sjeverozapada ostavlja karakterističan “isprekidani” trag, kao da je “u krpama”, prilično širok. To su jasni znakovi raspoznavanja aerodinamičkog traga. Naciljao sam ga teleobjektivom i eto:

Zrakoplov je Boeing 777 kompanije Saudia na putu iz Londona za Riyadh. Leti na FL330 (10.058 m), odnosno 10.493 metra iznad tla po GPS-u*. Temperatura okolnog zraka je -45°C, prema podacima na FR24.

FL je flight level i odnosi se na visinu u standardnoj atmosferi pri 1013 hPa. FL330 znači 33.000 stopa. U zrakoplovstvu se koristi kako bi svi piloti znali točno gdje su u odnosu na druge avione, bez obzira na lokalne meteorološke varijacije. GPS visina je stvarna nadmorska visina.

Ovakvi tragovi ne nastaju ispuhom vrućih plinova iz motora nego padom tlaka zraka iznad krila zrakoplova. Ako ste na nekom aeromitingu gledali lovačke avione u niskom letu i zamijetili one “oblačiće” nad njihovim krilima i vrpce koje ostaju iza vrškova krila, to je ista stvar. Razlika je u tome što se na velikoj visini ta kondenzirana vodena para brzo smrzava pa ostaje “plahta” sitnih ledenih kristalića iza aviona, cijelom širinom krila i s uočljivom tamnom linijom u sredini – “sjenom” trupa. A sitni i jednoliki ledeni kristalići Sunčevu svjetlost difrakcijom razlamaju u razne boje, što zovemo irizacijom. Tako nastaju ovakvi tragovi.

Jednom kad je došao iznad mene, aerodinamički trag više nije bio vidljiv. Kut Sunčeve svjetlosti možda više nije bio povoljan, a možda je i došao u područje zraka gdje uvjeti nisu bili pogodni za formiranje ovakvih tragova.

Sjena za kraj

Dan kasnije iznad mene su na malom razmaku prošli Qatarov Boeing 787 i Etihadov Airbus A350. Nisam ih uspio uloviti zajedno u kadru, ali dogodila se lijepa slučajnost: A350 je bacio svoju sjenu na trag koji je netom prije ostavio 787, 600 metara niže i mrvicu istočnije, točno između A350 i Sunca: