‘Parada planeta’ u veljači 2026.

Stara priča, novi datum. Medijima ponovno bruji priča o “velikom, neponovljivom okupljanju planeta” krajem veljače 2026. Kao i obično, u njoj ima zrnce istine. No, začinjena je izmišljotinama i ilustrirana nemogućim prizorima. Što će se zapravo dogoditi 28. veljače 2026.?

Upišite se na moj newsletter i doznajte kada ćemo zapravo moći vidjeti planete na okupu.

Diljem društvenih mreža posljednjih tjedana možemo nabasati na najave poput ove:

Zaokružite datum na kalendaru. Poravnanje šest planeta! 28. veljače 2026. pogledajte u nebo: šest planeta nježno će se poredati, otkrivajući tihi sklad i ljepotu kozmosa.

… ili:

28. veljače rijetko poravnanje planeta učinit će Merkur, Veneru, Mars, Jupiter, Saturn i Neptun vidljivima na pravcu u isto vrijeme.

To su potpune gluposti. Ovi drugi su čak promašili Uran i umjesto njega stavili Mars. Sve su te objave popraćene sasvim nerealnim ilustracijama poput ovih u nastavku:

Isti scenarij ponavlja se svake godine, barem jednom. Lani sam napisao opširniji tekst o tim glupostima, pročitajte ga ovdje. Ovdje ću samo ponoviti neke osnovne crte:

• svi planeti uvijek su manje-više na istoj liniji jer kruže oko Sunca u istoj ravnini, a ta linija zove se ekliptika;
• budući da planeti kruže oko Sunca različitim brzinama, neizbježno se ponekad prividno okupe na istoj strani Sunca, lijevoj (vidljivi uvečer) ili desnoj (vidljivi ujutro);
• Uran i Neptun ne vide se golim okom*.

Uran je na teoretskoj granici vidljivosti golim okom. Dobar promatrač u izvrsnim uvjetima može ga nazrijeti. No, većina nas ne spada u dobre promatrače i ne živimo u mjestima koja imaju izvrsne uvjete. Praktično govoreći, Uran nije vidljiv golim okom.

Tako da sve one ilustracije na kojima je Merkur sjajan poput Mjeseca, a Uran i Neptun sjajni poput Venere, objesite obližnjem mačku o rep. Isto tako i astrofotografije na kojima je Uran “podebljan” u Photoshopu pa ispada neonski zelen i jedno 50 puta sjajniji od okolnih zvijezda iste magnitude.

Kako je sve krenulo

Teško je naravno biti siguran, ali kao i kod lanjske “konjunkcije u obliku nasmiješenog lica” čini se da je priču započela – NASA. Na blogu Watch the Skies Alyssa Lee pobrojala je neke značajnije nebeske događaje u 2026. pa za veljaču 2026. napisala:

28. veljače vidjet ćemo ne jedan, ne dva, nego šest planeta na večernjem nebu. Merkur, Venera, Neptun, Saturn, Uran i Jupiter pojavit će se ubrzo nakon zalaska Sunca. Četiri planeta bit će vidljiva golim okom, ako to vremenski uvjeti dopuste, ali Uran i Neptun bit će vidljivi samo uz optičku pomoć (ponekad je i Merkur teže spaziti).

I to je sve točno. Samo to zbilja nije rijedak događaj. Trebalo bi vjerojatno spomenuti i da će tri od tih šest planeta biti toliko nisko na nebu u sumrak i toliko će brzo zaći da ih slučajni promatrači neće ni primijetiti. Od preostala tri, dva nisu vidljiva golim okom. Ostaje nam Jupiter.

No, to je ipak NASA i kad NASA nešto objavi, to se uzima bez zadrške. Tko smo mi da kritiziramo NASA-u? Pa onda krene lavina spektakularnih najava i izmišljenih uprizorenja po društvenim mrežama koje onda pokupe i mainstream mediji, i svi imaju nepogrešiv odgovor: kako mislite da nije istina, pa NASA je to objavila?

Tehnička istina

To spada u kategoriju koju zovem tehnički točno, ali praktički beskorisno. Ili načelno točno, ali realno beskorisno. Ne ove vizualizacije s TikToka i Instagrama, to su naprosto laži, nego pravljenje spektakla od događaja koji to nije. Taktika im je uvijek ista:

• uzmi stvarnu zanimljivost kao podlogu
  (u ovom slučaju to je okupljanje Merkura, Venere i Saturna nisko na zapadu u sumrak)
• proširi zanimljivost događaja koliko možeš
  (ubroji i ostale planete koji se tada nalaze na nebu, bez obzira na njihovu stvarnu vidljivost i udaljenost od ostalih)
• proglasi to spektakularnim poravnanjem ili okupljanjem kako bi bilo zvučnije
• dodaj privlačnu vizualizaciju kako bi famozni doseg što više narastao
  (nema veze što nije realna, uvijek se možeš vaditi da je samo ilustracija)
• u slučaju kritike pozovi se na ugledan izvor koji se u općim crtama slaže s tvojom objavom
  (NASA je to rekla!)

Uvijek treba imati na umu: na društvenim mrežama valuta su naše vrijeme i pažnja. Ekipa doslovno zarađuje na tome što objavljuje gluposti koje troše vaše vrijeme i pažnju.

Što ćemo onda vidjeti?

Veljača nam donosi dva lijepa okupljanja planeta, a u jednom sudjeluje i Mjesec.

18. veljače tanak srp mladog Mjeseca naći će se između Merkura i Venere. Bit će jako, jako nisko na zapadnom nebu odmah nakon zalaska Sunca. Ako nemate čist pogled na zapadni horizont, nemojte ni pokušavati. Venera zalazi oko 45 minuta nakon Sunca; sva ta tri tijela gledat ćemo na sjajnom nebu sumraka. Nije nemoguće, ali nije ni lako. Pomognite si dalekozorom*. Gore lijevo iznad Merkura pokušajte pronaći Saturn.

Naravno, nakon što Sunce zađe. Ne zurite u Sunce dalekozorom.

28. veljače imamo sličnu situaciju, samo će Mjesec biti podalje. Nisko na zapadu odmah nakon zalaska Sunca Venera i Merkur približit će se jedno drugome na nešto više od četiri stupnja. Blizu njih bit će Saturn, a blizu njega i Neptun – koji, podsjećam, ne možemo vidjeti golim okom ni u najmračnijim noćima na čileanskim visoravnima, kamoli u sjaju sumraka. I svi će brzo zaći.

Daleko od svih njih, visoko gore blizu Plejada nalazit će se Uran, također nevidljiv golim okom, a još dalje prema jugoistoku sjat će Jupiter. Bar njega neće biti moguće promašiti. Scenu će, malo dalje od Jupitera prema istoku, zaokružiti gotovo pun Mjesec.

Kako će to izgledati lijepo nam prikazuje Stellarium:

Osobno, meni ovo nije “parada planeta”. Kad bi Venera i Saturn bili lakše vidljivi, možda bi bila. A možda me pokvarilo uistinu veliko okupljanje planeta iz svibnja 2002. Još ga se dobro sjećam. Ovdje je galerija fotografija. Svih pet golim okom vidljivih planeta tada je bilo na okupu u susjednim zviježđima Bika i Blizanaca, neki su od njih bili u bliskim konjunkcijama i još je kroz cijelu tu skupinu prošao Mjesec. To je bilo poravnanje! I takvo nam se neće ponoviti sve do srpnja 2060.*, kada ćemo ih moći vidjeti na jutarnjem nebu.

Nije tipfeler.

Naposljetku…

Zašto je ovo uopće važno? Neki smatraju da čak i ovakve dubiozne stvari mogu potaknuti ljude da te večeri izađu van i pogledaju u nebo pa da tako u konačnici ipak imaju nekakav pozitivan efekt. Poput, recimo, onog famoznog “supermjeseca”. Donekle možda i jesu u pravu. Ali mora postojati neka granica. Proglašavanje nespektakularnog događaja spektakularnim… Ne znam, nekome možda i jest spektakularan. No istina bi ipak trebala biti najvažnija. Jedno je napuhavati značaj događaja, možda i u dobroj namjeri, a nešto sasvim drugo je izmišljati stvari i mamiti ljudsku znatiželju na zlonamjeran, istina-je-nevažna način.

Gledajte u nebo. Bilo spektakularno ili ne. Klikolovci će uvijek biti glasniji od astronoma amatera koji znaju kako stvari stoje. Tu nema pomoći. Ali pratite nebo, pratite izvore kojima vjerujete i naučit ćete razlikovati njegovu istinsku ljepotu od poplave gluposti koja nas bombardira svakodnevno.

Promatranje neba sport je za strpljive. Puno se češće trudimo razaznati blijede točkice nego što uživamo u raskošnim predstavama koje se opravdano mogu nazvati spektakularnima i za široke mase.

I u tome je dio čari.

Poveznice

• February’s ‘rare planetary alignment’ is coming — here’s what to expect from the planet parade, Jamie Carter za Space.com. Dobar tekst.