Rani početak sezone noćnih svjetlećih oblaka

Piše: Marko Posavec

Rano jutros tanki plavičasti pramenovi noćnih svjetlećih oblaka pojavili su se nad sjevernim horizontom. To je ujedno i najraniji početak njihove sezone otkad se prate opažanja iz Hrvatske. Stari rekord bio je 7. lipnja, od prošle godine. Od sad nadalje valja pratiti kasnovečernje i ranojutarnje nebo.

Slika prikazuje rano svitanje nad obalom jezera, nisko nad horizontom vide se noćni svjetleći oblaci, vidljivi su i njihovi odrazi u vodi
Noćni svjetleći oblaci bili su neobično visoki i sjajni za tako rani datum. Bili su vrlo lako uočljivi i dosegli su visinu od 15 do 20 stupnjeva. Ovako ih je zabilježila web kamera u mađarskom Gyékényesu, odmah preko hrvatske granice kod Koprivnice. Izvor: Időkép.

Ovdje pročitajte više o noćnim svjetlećim (noktilucentnim) oblacima

Ovdje je kronologija njihovih dosad zabilježenih opažanja iz Hrvatske

Noćni svjetleći ili noktilucentni oblaci najviši su oblaci u Zemljinoj atmosferi, iako ih neki ni ne smatraju pravim oblacima. Nalaze se visoko u mezosferi, 75 do 85 kilometara iznad Zemljine površine, daleko iznad svih uobičajenih troposferskih oblaka. Vidimo ih samo ljeti i to u tjednima oko ljetnog solsticija. Nastaju smrzavanjem vodene pare – koliko god malo da je tamo gore ima – na sitnim česticama prašine, najvjerojatnije meteorskog podrijetla.

Možemo ih opaziti prije svitanja i nakon sutona, kada smo mi na tlu još u noćnoj tami, ali njih visoko gore već (ili još) osvjetljava Sunce. Izgledaju poput nježnih pramenova, često električno plave boje. Rub im može biti crvenkast, tamo gdje im je Sunce na horizontu.

Ovako rani početak možda obećava dobru sezonu. Općenito se smatra da razdoblja pojačane Sunčeve aktivnosti nisu pogodna za njihovu pojavu zbog toplije mezosfere, no to očito nije pravilo. Prošlogodišnja sezona počela je 7. lipnja, puno skromnije od ove, i onda smo još imali dvije lijepe predstave: 28. lipnja i pogotovo 13. srpnja. Ova posljednja nadmašila je i spektakl iz lipnja 2019.

Kako ih vidjeti: Samo treba biti budan i imati dobar pogled na sjeverni horizont, od sjeverozapada (gdje se najčešće vide navečer) do sjeveroistoka (ujutro). Prozor vidljivosti obično počinje oko 40 minuta nakon Sunčeva zalaska i traje oko dva sata; u zoru ih možemo početi tražiti oko dva sata prije svitanja. Obično su najbolje vidljivi oko sat i pol nakon Sunčeva zalaska ili prije izlaska.