Zalaz Sunca za Kalnik i dobrodošlica Veneri

Piše: Marko Posavec

Kao i svake godine, Sunce je 15. veljače 2026. gledano s jezera Šoderica zašlo za Kalnik. To je mala tradicija koju sam opisao u ovome tekstu. Zrak je bio vrlo bistar, ali nemiran zbog vjetra. U sumraku sam dočekao Veneru, Merkur i Saturn, a usprkos svim silnim lampama uokolo uspio sam vidjeti i zodijačku svjetlost.

Najave nebeskih događanja i razne zanimljivosti dolaze u vaš sandučić. Upišite se na newsletter. Nema spama, nema reklama, samo nebeske pojave.

U početku nije izgledalo obećavajuće. U prognozi je bilo najavljeno razvedravanje do kraja dana, bilo je i očito da je razvedravanje u tijeku, ali još uvijek je bilo dosta oblaka daleko na zapadu. Ovo poravnanje najavim pa mi se ponekad netko i pridruži. Ovaj put došao je samo Mirko, vjetar i hladnoća nisu baš mamili na otvoreno.

Pogled preko jezera na Kalnik u daljini, oblaci plove narančastim nebom, bliži se zalazak Sunca
Ma bit će to dobro.

Sunce je ubrzo došlo točno iza Kalnika, kako je i trebalo i kako čini svake godine sredinom veljače i krajem listopada. No, cijeli je dan puhao jak sjeverac. Zvuči malo paradoksalno, ali vjetar je toliko očisto zrak da su uvjeti za fotkanje bili teži – Sunce na zalasku nije bilo prigušeno ničime osim samom atmosferom, nije bilo nikakve prašine, dima, nečistoće… Drugim riječima, Sunce je čak i na horizontu bilo izuzetno sjajno. A uz to, spomenuti vjetar učinio je zrak strašno nemirnim. Tako da, što je tu je.

Silueta Kalnika s odašiljačem ocrtava se na zalazećem Suncu
Sunce zalazi iza Kalnika. Snimljeno po jakom vjetru i pri jako zatvorenoj blendi pa se ne vidi baš puno.
Sunce zalazi za greben Kalnika u daljini
Sunce je čak i na samom zalasku bilo toliko sjajno da se nije moglo gledati u njega. Bistar zrak dobar je i poželjan za puno toga, ali ne i za lijepe zalaske Sunca s krajolikom.
Posljednji tračak Sunčeve svjetlosti nestaje iza gole šume kalničkog grebena u daljini
Posljednji tračak Sunčeve svjetlosti nestaje iza gole šume kalničkog grebena u daljini.

Tako da sam Sunčev zalazak iza Kalnika nije bio ništa posebno, ali nema veze, tradicija je nastavljena. Na drugom fotiću snimio sam video s namjerom da bude timelapse. Vjetar ga je toliko drndao da sam ga jednom pogledao, pokušao stabilizirati, nije išlo, izbrisao. Više sreće drugi put.

Nakon što je Sunce potonulo za obzor, zapadnim nebom zavladale su lijepe boje sumraka. Oblaka je bilo sve manje, a znao sam da se i Venera mota tamo negdje.

Sumrak s lijepim bojama na nebu iznad jezera, na horizontu se ocrtava mala piramida Kalnika
Lijepo.

Dobrodošlica Večernici

A kako to na jezeru obično biva, sa zalaskom Sunca u nebo su se podigla velika jata vrana. Ukazala se i Venera, još niska i blijeda u sjaju sumraka. Njezino vrijeme tek dolazi. U sljedećim tjednima i mjesecima vladat će večernjim nebom kao sjajna zvijezda Večernica. Zbog orbitalne geometrije neće biti tako visoko kao što zna biti; na vrhuncu sjaja krajem rujna bit će jako nisko nad horizontom i zalazit će ubrzo nakon Sunca. Kao i sada. Što se može.

Veliko jato ptica iznad jezera u sumrak, Venera je mala sjajna točkica među njima
Možete li pronaći Veneru među crnim kreštavcima?
Nebo iznad jezera u sumrak, Venera je svijetla točka
A, evo je.

Spomenuo sam da je atmosfera zbog vjetra bila vrlo nemirna. Tako je i Venera na zalasku jako treperila, skakutala ovamo-onamo, a zbog refrakcije povremeno bi dobila zeleni gornji i crveni donji rub. Ovdje se taj gornji zeleni rub odvojio od ostatka njezine svjetlosti pa je to postao svojevrstan minijaturni Venerin zeleni bljesak. Snimao sam ju još neko vrijeme, ali nisam uspio dobiti ništa bolje od ovoga.

Venera na zalasku sa zelenim gornjim rubom
Mini zeleni bljesak na Veneri.

Na kraju nautičkog sumraka lijepo su se vidjeli Merkur i Saturn. Na fotki dolje Merkur je malo iznad horizonta u sredini, a Saturn je gore lijevo. Sad to usporedite s vizualizacijama “parade planeta” za koju kažu da nam slijedi kroz desetak dana. Ono je cirkus, ovo je ljepše.

Nebo nad jezerom u dubokom sumraku, vidi se nekoliko zvijezda
Merkur i Saturn na kraju nautičkog sumraka. Teško se vide, nisu baš sjajni. Merkur je dolje desno uz horizont, Saturn gore lijevo.

U tim suludim najavama spektakularne parade planeta spominje se i Neptun. Zapravo je Neptun vidljiv zabilježen i na gornjoj fotki – naravno, samo kao izuzetno blijed piksel:

Izrez prethodne fotografije na kojoj su označeni položaji sjajnog Saturna i vrlo blijedog Neptuna
Toliko je blijed da se jedva izdvaja iz pozadine, ali taj slabašni pikselčić označen strelicom osmi je planet Sunčeva sustav, osme zvjezdane veličine. Evo, tek toliko da se može reći da je tu. I ovo je još bilo u sumrak, a ne u potpunom mraku. Kliknite na sliku da ju povećate i uživate u spektakularnom pogledu na ovaj divovski planet.

Blijeda prašina

Kad sam već ostao na vjetru i hladnoći do kraja nautičkog sumraka, odlučio sam pričekati još malo i pokušati uloviti zodijačku svjetlost. To je blijedi odsjaj Sunčeve svjetlosti na međuplanetarnoj prašini u Sunčevom sustavu. Dijelom potječe od kometa i asteroida, a dijelom od Marsa. Proteže se duž ekliptike, odnosno zviježđima zodijaka, pa je po tome dobila i ime. Kad se vidi ujutro, prije izlaska Sunca, zove se “lažnom zorom” jer nekad davno, kad se bolje vidjela jer nije sve oko nas bilo paranoidno osvijetljeno, znala je zavarati promatrače koji bi pomislili da će uskoro svanuti.

Podravina je općenito loše mjesto za promatranje zodijačke svjetlosti jer ovdje svugdje ima nekih svjetala. Šoderica već dugo nije osobito mračna, na jugozapadu joj je Koprivnica, a posljednjih godina dodatno su ju rasvijetlili radovi na obližnjoj pruzi, šljunčara i nova šetnica uz obalu. Svejedno, volim tamo ići. A te nedjeljne večeri vjetar je zbilja dobro pročistio zrak pa se čak i zodijačka svjetlost vidjela golim okom. Nije baš bila očita, naravno, ali nesumnjivo je bila tamo.

Široki pogled na noćno nebo nad jezerom, u sredini se vidi blijedi sjaj zodijačke svjetlosti
Zodijačku svjetlost dugo nisam vidio golim okom sa Šoderice. Ovdje je dosta jasno vidljiva, ali ovo je fotka, to je drugo. Dolje lijevo svijetli Koprivnica, desno je Mliječna staza. U sredini gore desno vidi se Andromedina galaksija, a sasvim gore na rubu su Plejade. Grane lijevo i desno zamućene su, naravno, vjetrom.
Nikon D750 + TTArtisan 11mm f/2.8 fisheye, 30 × 13 s, f/2.8, ISO 1600, stack u Sequatoru.

Čini se da se napokon i vrijeme počinje malo popravljati. Nakon još jedne ciklone u četvrtak i petak moglo bi uslijediti stabilnije razdoblje, premda se čini da će – barem u početku – ipak biti nešto oblaka.

Što nas čeka dalje, provjerite u astronomskom kalendaru za 2026.